Holmes piše da bi velemajstori ratne strategije ukorili ukrajinsko vodstvo zbog pokretanja ofenzive na ruski pogranični okrug Kursk. Pruski general i pisac Carl von Clausewitz, autor legendarne knjige 'O ratu', dopuštao je otvaranje sporednih bojišta ili operacija u određenim okolnostima. No to je nevoljko činio.

Clausewitz je upozoravao zapovjednike da preusmjeravaju snage samo ako to ne ometa uspjeh na glavnom bojištu, a koje ima prioritet. To je mudra preporuka, smatra Holmes, jer ako ništa drugo, strategija znači postavljanje i provođenje prioriteta, a to zahtijeva samodisciplinu.

'Malo strateškog smisla ima riskirati ono što je najvažnije zbog nečega što je manje važno, bez obzira koliko primamljivo bilo. Za Ukrajinu - zaraćenu stranu koja je u velikoj opasnosti - prioritet mora biti zadržavanje što većeg dijela ukrajinskog teritorija uz istovremeno nastojanje da se povrati izgubljeno područje. Kursk je sjajan iz perspektive simboličkog udarca, ali osim toga, njegove koristi djeluju oskudno', piše ovaj autor.

'Kao i za mnoge druge vojne pothvate, Clausewitz nudi jednostavnu formulu koja pomaže vodstvu razumjeti treba li otvoriti sekundarno bojište. Prije nekoliko godina nazvao sam to Clausewitzova tri R-a, odnosno nagrada (reward), rizik (risk) i resursi (resources).

Novi pothvat, dakle, ne smije samo obećavati poželjne dobitke. Mora biti 'izuzetno nagrađujući'. Clausewitz ne nudi mjerne jedinice za izuzetnu nagradu, ali njegova poruka je jasna: ako nešto nije potrebno poduzimati, ne poduzimajte', piše Holmes.

Ideja o preotimanju teritorija od Rusije ima određenu privlačnost, logikom da je osveta slatka, ali kvalificiraju li se potencijalne nagrade kao izuzetne? Ako to nije slučaj, ukrajinsko vodstvo trebalo bi skratiti ovu avanturu.

Međutim u kalkulaciji ima više od samog predviđanja potencijalnih nagrada. Clausewitz upozorava zapovjednike da ne preuzimaju prevelik rizik na 'glavnom bojištu' da bi se ostvarili manji ciljevi drugdje. On definira rizik u smislu dostupnih resursa na glavnom bojištu. Samo 'odlučujuća nadmoć' resursa na glavnom bojištu može opravdati preusmjeravanje resursa na sekundarnu operaciju.

Misli li itko da ukrajinske oružane snage imaju odlučujuću vojnu nadmoć nad Rusijom u istočnoj Ukrajini, glavnom borbenom frontu? Ako to nije tako, kako piše Clausewitz, Kijev se izlaže neprihvatljivom riziku u Kursku. Vjerojatno bi osudio ukrajinske vojne i političke vođe zbog strateške nediscipline.

Moguće je, međutim, da kineski general Sun Tzu i autor klasika 'Umijeće ratovanja', Clausewitzov suputnik u panteonu ratne strategije, ne bi osudio ukrajinski upad u Kursk. Sun Tzu savjetuje generalima da pristupe bojnom polju oportunistički, s visokom dozom fleksibilnosti, koristeći neortodoksne pravce napada.

Izravne operacije obično se odnose na frontalni napad, a neizravne operacije udaraju na bokove neprijatelja iz neočekivanih smjerova. Sun Tzu savjetuje zapovjedniku da bude spreman premještati trupe naprijed-natrag kako to nalažu ratne prilike. On može učiniti neizravni napad glavnim naporom ako izravni napad posustane i tako ga relegirati te mu dati sekundarni status. On se može ponovno premjestiti, i opet, ako to okolnosti zahtijevaju.

Za Sun Tzua postoje beskonačne kombinacije izravnih i neizravnih napora.

Na prvi pogled ukrajinska invazija na Kursk mogla bi nalikovati na neizravni napad o kakvom piše Sun Tzu. Ona je svakako iznenadila Moskvu. No, poput Clausewitza dva tisućljeća kasnije, kineski mudrac se neprestano brinuo o riziku i resursima – ako napadač ima deset puta više vojnika nego neprijatelj, to poziva na okruženje; ako general ima pet puta više vojnika nego neprijatelj, to poziva na napad.

Kako omjer snaga opada, zapovjednik si može priuštiti sve manje avanturizma. 'Ako si brojčano slabiji', piše Sun Tzu, 'budi sposoban povući se. Ako si u svim aspektima inferiorniji, budi sposoban izmicati, jer je mala snaga samo plijen za onog tko je moćniji.'

Kineski strateg više se bavi poslovicama nego analizom alternativnih pravaca djelovanja, kao što je to radio Clausewitz. No, s obzirom na njegov naglasak na brojnosti, teško je zamisliti da bi odobrio ukrajinski upad u Rusiju. Od 2022. godine i početka invazije ukrajinska vojska je nadmašila sva očekivanja.

'To ne bi trebalo prikriti činjenicu da je Ukrajina - i da će ostati - slabiji protivnik koji se suočava s većim, bolje opremljenim susjedom koji vidi svoje vitalne interese ugroženima. Strateška razboritost - iz Europe ili drevne Kine -sugerira Kijevu da okonča operaciju u Kursku te konsolidira oskudnu ljudsku snagu i resurse kako bi se obranilo ono što je najvažnije', zaključuje Holmes.