U hrvatskom turizmu, za ovu su godinu najavljene brojne privatizacije i dokapitalizacije turističkih kompanija u državnom vlasništvu, među kojima su i hotelske kuće koje dobro posluju (Plat, Maestral, Makarska i dr.), ali i one s ogromnim gubicima i dugogodišnjim problematičnim poslovanjem ili i neposlovanjem, kao i devastiranog i zapuštenog kompleksa Kupari kod Dubrovnika

S obzirom na to da zadnjih nekoliko godina uopće nije bilo natječaja/javnih poziva za prodaju dionica turističkih tvrtki, a od 2005. do danas i one koje su bile oglašene nisu prodane niti je bilo ozbiljnijeg zanimanja ozbiljnijih investitora, sve što se najavljuje za ovu godinu može se označiti i kao 'bum' privatizacije u turističkom sektoru, naravno, ako se i stvarno dogodi.

Prema procjenama starije partnerice u konzultantskoj kući Horwath HTL Hrvatska (Zagreb) Sanje Čizmar stvarna realizacija tih procesa uvjetovana je zanimanjem investitora koje će biti u izravnoj korelaciji sa stanjem imovine koja se stavlja na tržište.

Važno će biti, smatra Čizmar, radi li se o imovini 'očišćenoj' od dugova, eventualnih sporova i slično, a iskustva pokazuju da internacionalni, a naročito globalni investitori nisu skloni ulaziti u preuzimanja tvrtki u problemima osim ako se radi o preuzimanju samih objekata kao što je slučaj s Kuparima.

To im onda na bazi niske ulazne cijene otvara mogućnost potpunog repozicioniranja objekta i njegovog poslovnog normaliziranja, pa stoga Čizmar smatra da će za privatizaciju trgovačkih društava u vlasništvu države biti veći interes lokalnih nego stranih investitora

Praksa je, kako govori, pokazala da su lokalni investitori znatno uspješniji u tzv. micanju barijera i čišćenju problema u odnosu na strane investitore.

KUPARI IPAK DRUGA PRIČA

Kupari su za Čizmar 'ipak druga priča', jer se taj projekt može smatrati greenfieldom. Taj projekt za koji je upravo objavljen javni natječaj, po njoj, ima određenih ograničenja u razvojnom smislu, ali ipak ima izuzetan tržišno poslovni potencijal te je za očekivati zanimanje šireg kruga investitora, i lokalnih i internacionalnih

Takvo bi zanimanje moglo proizaći i iz nešto promijenjenih 'investicijskih pogleda' na Hrvatsku jer je postala članica EU-a i jer svijet Hrvatsku u sve većoj mjeri prepoznaje kao visokokvalitetnu, pa čak i luksuznu turističku destinaciju.

Unatoč donekle poboljšanim uvjetima, Čizmar ocjenjuje da investitori još uvijek ne hrle investirati u turizam u Hrvatskoj što objašnjava očitim 'disparitetom' između percepcije Hrvatske kao poželjnog turističkog odredišta i percepcije o nedovoljno kvalitetnom investicijskom okruženju.

SNAŽNI INVESTITORI ZA SADA SAMO PRATE RAZVOJ DOGAĐAJA

Čekajući hrvatsko 'uozbiljenje', snažni svjetski investitori za sada samo prate razvoj događaja, ali još bez ozbiljnijih ulazaka u investicijske projekte, pa ni u turizmu i hotelijerstvu ma kako atraktivan i velik bio potencijal jer takvog ima na još stotine lokacija u svijetu.

Za razliku od investitora, situacija s hotelskim brendovima, po ocjeni Čizmar, nešto je drugačija, jer je njihov ulazak na tržište povezan sa znatno manjom razinom rizika. Ako se na tržištu pojave kvalitetni hotelski projekti s ozbiljnim investitorima, svjetski su brendovi zainteresirani jer prepoznaju generalni tržišni potencijal Hrvatske u turizmu, kaže Čizmar dodajući da za sada takvih novih hotelskih projekata nema.

Stoga i vjeruje da će u idućih tri do pet godina biti najaktualnije dovršenje privatizacije i razne konsolidacije, kao i izlasci postojećih i ulasci novih igrača i to na postojećim projektima. Tek nakon tog razdoblja moguće je očekivati ozbiljniji greenfield razvojni proces koji bi mogao biti povezan s novim poslovnim modelima koji u turizmu znače povezivanje komercijalnog korištenja kapaciteta i nekretninskih komponenti.

KLJUČ JE PRODULJENJE SEZONE

No za sada je Hrvatska još jako daleko i od moguće primjene takvih modela jer zapravo nema ni odgovarajućeg zakonskog okvira koji bi za investitore bio stimulativan, naglašava Čizmar, najavljujući da će o vrstama i iskustvima tih modela biti riječi na predstojećem Adria Hotel Forumu u Zagrebu (sredinom veljače), dijelom i kroz usporedbe iskustva Crne Gore i Hrvatske u hotelskom biznisu.

Otvara se pitanje turističkog biznisa u cijeloj regiji Adriatic, odnosno na obali Jadranskog mora gdje su za sada, kako kaže Čizmar, uz rijetke izuzetke uglavnom napravljeni hoteli srednje klase za srednju i nižu srednju klijentelu po jačini kupovne moći te za kratko sezonsko kupališno razdoblje poslovanja.

Budući da su na tom tržištu napravljene i stotine tisuća vikendica, apartmana i 'zimmer freija' za lokalno stanovništvo, za očekivati je da će se u budućnosti takvo stanje mijenjati na način da će se na Jadranskoj obali postaviti regulacija koja će štititi od pretjerane izgradnje takvog tipa i uvesti nova pravila za izgradnju hotela, vila i rezidencija za komercijalnu upotrebu.

Ako su, naime, rezidencije odnosno nekretnine u 'mixed-use' resortima kontrolirane i poštuju princip jedinstva upravljanja, dakle omogućavanja komercijalnog korištenja tih nekretnina dok vlasnici u njima ne borave, i to kroz znatno produljenu sezonu, ne treba se bojati takvih nekretnina, kaže Čizmar.

U svakom slučaju smatra da bi Jadranskoj obali dobrodošao određeni broj novih hotela više kvalitete, internacionalno brendiranih, kao i kontrolirani razvoj višenamjenskih odmarališta s poslovanjem 10 mjeseci godine.

Jedino tako će se 'prokrviti' zračne luke na Jadranu i početi rast ozbiljne industrije s ozbiljnim igračima, na način na koji je dijelom počeo proces u Crnoj Gori, zaključuje Čizmar.