Ante Mrvica (65) u svojoj dugoj karijeri zaradio je pregršt epiteta i nadimaka; najčešće ga nazivaju 'dobrim duhom splitske luke' ili 'tatom-matom za trajekte', iako baš ništa ne može opisati njegov spektar dužnosti i djelokrug rada. On, službeno 'koordinator Jadrolinije za splitsko područje', u stvarnosti drži pod kontrolom cijelu gradsku luku.

Od četiri sata ujutro otprilike do ponoći, petkom i svetkom, Mrvica točno u minutu zna raspored brodova, unaprijed predviđa gužve, najavljuje izvanredne linije, zatvorenih očiju može kazati kada je koja cima bačena i za većinu od onih 50 tisuća ljudi već po izgledu i ponašanju može predvidjeti na koji otok putuju.

Telefon nikada nije ugasio, ali ni na jedan razgovor nikada nije potrošio više od desetak sekundi. Ureduje, preusmjerava, intervenira i spašava. Kad je kakva veća Hajdukova utakmica, njemu će se otočani obratiti za kasnije isplovljavanje. Kad se na Braču ili Šolti dogodi neka nevolja, on će alarmirati kompletan zapovjedni lanac. Kad autobusu s četrdesetak djece s Visa otkažu kočnice tamo negdje oko Dugopolja, Mrvica će narediti da ih se pričeka - bolje da svi malo zakasne kućama, nego da netko glavu gubi.

Silom zakona u penziju

I eto, kucnuo je taj čas: još samo dva vikenda i Ante Mrvica odlazi u penziju. Nije mu baš lako palo, vidi se, ali zadnjeg dana kolovoza splitska luka definitivno ostaje bez svog zaštitnog znaka. Čovjeka koji, pojednostavljeno, drži sve njene konope.

'Sila zakona, što ćeš', uzdiše zajedno s reporterima tportala dok po nesnosnoj žegi krstarimo među vezanim brodovima. Njemu nije vruće: s lakoćom podnosi sve temperature do četrdesetak stupnjeva i spremno nabraja godine kada je bilo toplije i manje podnošljivo. Razgovor nam svako malo prekidaju prolaznici koji u njegovoj plavoj košulji bez ikakvih vidljivih oznaka svejedno prepoznaju lučki autoritet.

'Gospodine, koji katamaran ide za Laslovo?' zbunjeno ga pita žena s kontinentalnim naglaskom. 'Nije Laslovo nego Lastovo, gospođo. Eno ga tamo, 'Judita', ali bolje da nađete malo hlada jer isplovljava tek za dva sata', savjetuje Mrvica.

'Katamaran za Bol? Nije u četiri ipo nego u pet manje kvarat, krivi red plovidbe si gledao. Ako ti nema više karata, uzmi trajekt za Supetar i tamo te čeka autobus do Bola', objašnjava nekom mladom Zagrepčaninu. I tako unedogled.

Čini se kao da čovjek ni ne mjeri vrijeme poput svog normalnog svijeta, nego se ravna prema isplovljavanjima - 'Supetar u jedanaest i kvarat' ili 'Stari Grad u osam ipo' njegovi su orijentiri umjesto kazaljki na satu.

Nakon Mrvice, automat iz Rijeke?!

Ante Mrvica, kažemo, krajem mjeseca odlazi u mirovinu i po svemu sudeći, zamijeniti ga neće nitko. Iz Splita i s obližnjih otoka već se čuje mrmorenje zbog neobičnog poteza Jadrolinije, koja red u svojoj najvećoj i najprometnijoj luci po svemu sudeći namjerava održavati 'na daljinu', iz Rijeke: u ovom dijelu Dalmacije zasad je nezamislivo da neće imati 'svoga Mrvicu', nekoga čiji broj se može okrenuti usred noći i tko će uvijek biti na usluzi, u roku od nekoliko minuta stvoriti se na licu mjesta. Koga će se od rujna nazivati, neki govorni automat?!

'Je, ukinuli su moje radno mjesto. Ne znam ni zašto ni kako, niti ću se izjašnjavati o tome', dobro Mrvica pazi da ne kaže nešto protiv firme u kojoj je proveo skoro cijeli svoj radni vijek. I to uvijek na terenu - najprije nekoliko godina kao inspektor flote na srednjem i južnom Jadranu, a potom dulje od dva desetljeća kao njen koordinator za splitsko područje. Samo jednom, prije četiri godine, iznenadio je slanjem prijave na natječaj za novog direktora Jadrolinije.

'Svi volimo biti kritični, ali trebamo se zapitati što smo napravili da nešto promijenimo. Prijavio sam se da mi duša bude na mjestu', objašnjava za tportal.

Dakako da nije prošao.

A nije Mrvica bilo tko, dapače: iza grubog lica desetljećima šibanog burom, kišom i suncem, krije se čovjek koji je cijelog svog života ulagao u samo jednu stvar. Znanje. Još otkako se kao kao jedanaestogodišnjak iz siromašne obitelji s otoka Žirja doselio u obližnji Šibenik.

Navigavao, magistrirao, doktorirao

'Ukrcao sam se na brod i osamnaesti rođendan dočekao negdje na Atlantiku, tako sam navigavao petnaestak godina, a onda sam shvatio da moram raditi na sebi. Najprije sam upisao Višu pomorsku školu, pa onda i Pomorski fakultet u Splitu u njegovoj prvoj generaciji. Završio sam strojarstvo, ali nisam htio da me kao neke kolege 'vodaju okolo kao kufer' - pa sam se zainatio i završio i nautički smjer. Želim znati sve i moći sve', objašnjava naš junak za tportal.

Nije tu stao: uskoro je magistrirao, a zatim i doktorirao logistiku i menadžment. Posljednjih godina honorarno drži dva kolegija na splitskom i zadarskom sveučilištu i svoje iskustvo tako namjerava i dalje prenositi novim generacijama. Iz znanstvenih voda neće ga potjerati ni sila zakona ni kruta kompanijska pravila.

'Neki ljudi misle da je pametnije trošiti na robu, auta ili mobitele, ali ja sam se uvjerio da je svaka kuna koju sam dao u obrazovanje višestruko vrjednija. Nema veće satisfakcije', govori nam Mrvica.

O iskustvima iz splitske luke mogao bi napisati knjigu, a bogme i o priznanjima i zahvalnicama koje je dobio gotovo svugdje gdje dopire hrvatska bijela flota: koliko je puta samo okrenuo trajekt zbog kakve trudnice ili radnika kojemu je stroj prikliještio ruku, koliko je zbunjenih ili zalutalih turista odveo na pravi put, kolike li je količine nervoze ugasio samo tako što je točno u minutu isporučivao dogovorene informacije.

'Zagrepčanima uvijek kažem: ako ste ušli na naplatne kućice iza šest sati ujutro, ne žurite jer nećete uhvatiti trajekt za Vis prije onoga u tri popodne. Za lošeg vremena, Bračani će nekoliko sati unaprijed znati ide li brod ili ne ide. Onima koji zakasne na trajekt za Korčulu nacrtam alternativu preko Pelješca, pa neka sami odluče', objašnjava Mrvica.

Njemica se nije dala s trajekta

Bilo je svakakvih situacija: baš nedavno prišao je jednom slijepom gospodinu sa štapom i ponudio mu pomoć, a ovaj se sav ozario. 'Ma, jeste li vi Mrvica? Prepoznao sam vam glas, čujem ga svaki dan na radiju i baš je specifičan', veselio se ovaj Zagrepčanin. Zadovoljna je iz Hrvatske otišla i jedna 70-godišnja Njemica.

'Imala je kartu za Anconu, ali našom greškom ukrcala se na trajekt za Supetar. Nudili smo joj smještaj u hotelu, ali nije htjela ni čuti: tražila je da spava na trajektu. Pronašli smo joj jednu kabinu za posadu i davali joj obroke, a ona je bila toliko oduševljena da je ostala puna dva dana! Dvadesetak puta otputovala je do Supetra i nazad! Kako neće, kad se o njoj cijelo vrijeme brinulo dvadesetak kršnih momaka', smije se Mrvica.

Koga će, dakle, Splićani i otočani zvati u ovakvim prilikama od prvog dana rujna? Pojma nemamo; sve miriše na ozbiljnu dehumanizaciju velikog i moćnog stroja zvanog splitska luka. Ante Mrvica bit će dostupan na fakultetima, a u slobodno vrijeme pronaći ćete ga na njegovom rodnom Žirju.

'Malo u masline, malo na lignje... Jest puno slobodnog vremena, ali prilagodit ću se već nekako', i dalje je optimističan dobri duh Jadrolinije.