Analizom ostataka tri mlađe muške osobe iz 5./6. stoljeća, nađenih u Osijeku, prvi put je potvrđena prisutnost ljudi iz istočne Azije, vjerojatno Huna, na području Europe tijekom Velike seobe naroda, pokazala je studija koju su vodili dr. Mario Novak iz Instituta za antropologiju u Zagrebu i dr. Ron Pinhasi sa Sveučilišta u Beču
Studija “Deformacija lubanja i genetska raznolikost kod tri adolescenta iz razdoblja Velike seobe naroda iz Osijeka u istočnoj Hrvatskoj” objavljena je u srijedu u časopisu PLOS ONE.
- Do sada je bilo arheoloških nalaza koji su upućivali na prisutnost Huna, ali sada prvi put imamo za to i fizički dokaz preko analize drevne DNK - rekao je bioarheolog dr. Mario Novak, viši znanstveni suradnik u Institutu za antropologiju u Zagrebu Jutarnjem listu.
Ostaci tri osobe iz vremena Velike seobe naroda pronađeni su tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja 2013. godine, koja je provela tvrtka Kaducej zbog gradnje južne zaobilaznice grada Osijeka.
'Ostaci ovih osoba pronađeni su na nalazištu Hermanov vinograd koje je poznato još od 19. stoljeća ponajviše zbog brojnih nalaza neolitičke sopotske kulture. Kosti su pronađene u vrlo neobičnom ukopu tj. jami, znači nije riječ o klasičnom grobu, već su u toj jami pronađene izmiješane ljudske i životinjske kosti zajedno s brojnim nalazima keramičkih posuda.
vezane vijesti
Za nalaz sam saznao kada me je kolega Josip Burmaz, vlasnik tvrtke Kaducej d.o.o., nazvao i u šali rekao: ‘Mario, mislim da imamo ostatke izvanzemaljaca’. U to vrijeme bio sam na postdoktoratu u Irskoj i čim sam prvi put došao u Hrvatsku pregledali smo detaljno te ostatke. Naravno, nije bila riječ o izvanzemaljcima već o osobama s umjetno deformiranim lubanjama', prisjetio se Mario Novak.
Nakon povrataka iz Irske, Novak je počeo intenzivnije istraživati ostatke iz Osijeka. Kako je njegov mentor na postdoktoratu prof. Ron Pinhasi u međuvremenu prešao na Sveučilište u Beču gdje vodi laboratorij za drevnu DNK, nastavili su suradnju.
Znanstvenike je posebno zaintrigirao neuobičajen ukop tri mladića, pri čemu su lubanje dvojice od njih bile umjetno deformirane. Umjetna deformacija lubanje široko je rasprostranjen kulturni fenomen koji je zabilježen u brojnim arheološkim populacijama širom svijeta, a koji se prakticira kako bi se označio grupni i individualni identitet, tj. kako bi razlikovao pojedince od ostalih ljudi ili kako bi pružio jasno vidljive dokaze o statusu ili pripadnosti određenoj klasi ili grupi.
'Rezultati drevne DNK su pokazali da su sva trojica muškog spola, no ono što nas je doista iznenadilo je to da su sva trojica različitog porijekla: osoba s izduženom lubanjom je porijeklom iz istočne Azije, što nam sugerira da je najvjerojatnije riječ o Hunu, osoba s povišenom lubanjom je s područja Bliskog/Srednjeg istoka, što bi moglo sugerirati da je riječ o pripadniku Alana (iranski nomadski narod sarmatskoga podrijetla) dok bi treća osoba mogla biti lokalnog podrijetla ili pripadnik jednog od germanskih naroda koji su prošli ovim prostorima kao što su Ostrogoti i Gepidi. Na žalost, ne znamo što je točan uzrok smrti ovih osoba jer na kostima nismo našli tragove nasilnih ozljeda', zaključio je Mario Novak.
