Predsjednik Gvajane Irfan Ali i njegov venecuelski kolega Nicolás Maduro sastali su se u četvrtak u zračnoj luci u Kingstownu, uz predstavnike Karipske političke i gospodarske unije (CARICOM), Brazila, Ujedinjenih naroda te Zajednice latinoameričkih i karipskih država (CELAC), kako bi riješili dugotrajan spor oko područja bogatom naftom. U priopćenju se navodi da će se sporovi rješavati u skladu s međunarodnim pravom, ali se ističe da Madurova vlada ne priznaje Međunarodni sud pravde (ICJ), što bi, prema tvrdnjama analitičara, moglo utjecati na dijalog.

Predsjednik Venezuele Maduro potpisao je proteklih dana niz dekreta o aneksiji dijela teritorija susjedne Gvajane, što je po ocjeni stručnjaka moglo dovesti do rata između tih zemalja. Madura i službeni Caracas posebno zanima regija Essequibo, bogata nalazištima nafte i plina, stoga ne čudi to da je na početku krize naredio osnivanje odjela državne kompanije za naftu i plin PDVSA i metalurškog kombinata za tu regiju. Osim toga, odobrio je novu kartu Venezuele, kojoj je pridružen Essequibo, kojim od sada upravlja kapetan Alexis Rodriguez Cabello.

Kao što je ranije objavljeno, nakon takozvanog referenduma, koji je početkom prosinca održala vlada venecuelskog diktatora Madura, zemlja je službeno objavila prisvajanje dijela teritorija Gvajane i najavila osnivanje tobože nove neovisne države Gvajana-Essequibo. Pripajanje regije na referendumu je podržalo čak 95 posto Venezuelaca, no to ne treba čuditi jer je tamošnje gospodarstvo u potpunosti propalo te gotovo 80 posto stanovnika živi u ekstremnom siromaštvu.

Novi izvori minerala mogli bi donijeti novi uzlet nekada relativno bogate države pa je Maduro odmah po aneksiji, zasad samo na papiru, odobrio istraživanje minerala, uključujući naftu, dok je neželjenim naftnim kompanijama naredio da napuste to područje u roku od tri mjeseca. Neki ocjenjuju da Maduru taj potez donosi dvostruku korist jer se može domoći vrijednih izvora minerala i skrenuti pozornost svog naroda s ekonomskih i socijalnih problema.

Caracas već poslao ekspedicijske pomorske snage

Venezuela je tako ponovno aktivirala svoje pravo na područje od 160.000 četvornih kilometara nakon otkrića nafte i plina u moru. Od 2020. proizvodilo se oko 360.000 barela nafte dnevno, a do 2027. planira se proizvodnja od nevjerojatnih 1,2 milijuna dnevno. Kao rezultat toga, teritorij Gvajane postao im je snažan pokretač gospodarstva, životnog standarda i razlog za eskalaciju teritorijalnog sukoba.

Sporna je i morska granica između dviju država. Prema ocjenama stručnjaka, plan Madurova režima je potencijalno anektirati regiju davanjem venecuelskog državljanstva njezinom stanovništvu i provođenjem vojne operacije. Prvi konkretni koraci u toj akciji pokrenuti su početkom prosinca.

Venecuelska ratna mornarica objavila je da uspostavlja novu pomorsku bazu u blizini regije Essequibo pod kontrolom Gvajane. Glavni zapovjednik venecuelske ratne mornarice, admiral Neil Villamizar Sánchez, pojasnio je da je nova pomorska baza dio šire strategije kojom se jača pomorska logistika, posebice u delti Orinoca duž Atlantske obale. Prema ocjenama analitičara, takvo grupiranje moglo bi biti dio priprema venecuelske vojske za zauzimanje teritorija Gvajane.

Prema lokalnim medijima, granica u blizini lokacije buduće baze uglavnom je nenaseljena i nalazi se oko 70 kilometara od Gvajane. Pretpostavlja se da venecuelsko zapovjedništvo značajan dio svojih zadaća dodjeljuje pomorskoj komponenti zbog nemogućnosti provođenja operacija velikih razmjera u nepristupačnim graničnim područjima, od kojih većinu predstavljaju neprohodne tropske šume. Prema objavljenim snimkama, nova baza moći će primiti i borbene čamce. Osim toga, opremljena je heliodromima.

Brazil u strahu od eskalacije duž granice rasporedio tenkove

Okupljanje venecuelskih snaga i potencijalna eskalacija izazvali su reakciju Brazila te je započelo raspoređivanje njihovih postrojbi na granicama s Gvajanom i Venezuelom. Dostupne informacije ukazuju na to da su Brazilci u pogranično područje poslali 16 oklopnih transportera VBTP.MR Guarani i nekoliko tenkova Leopard 1. Valja naglasiti da je Brazil izrazio podršku Gvajani u graničnom sukobu i da tu treba izbjeći njezino brkanje s Francuskom Gvajanom, a između kojih se smjestio Surinam.

Mornarica Venezuele ima zastarjelu, ali veliku flotu ratnih brodova i amfibijskih jurišnih brodova. Konkretno, ima dizel-električnu podmornicu, eskadru korveta, koja se sastoji od osam brodova Avante 1500 i Avante 2200, te eskadru velikih amfibijskih jurišnih brodova klase Capana. Osim toga, posjeduje patrolne brodove klase Constitución, naoružane automatskim topovima od 37 milimetara, a nedavno je dobila od Irana raketne čamce klase Pejkap I i II, naoružane protubrodskim projektilima Kovsar i Nasr.

Kopnene snage Venezuele čini pet pješačkih divizija, po jedna oklopna i konjička divizija te inženjerijski korpus. Tenkovska flota sastoji se od 81 francuskog AMX-30V i 92 sovjetska T-72B1, uz 78 britanskih lakih tenkova Scorpion-90 i 31 francuski AMX-13. Prema procjenama analitičara s portala Militarnyi, Venezuela ukupno ima 431 oklopno izviđačko vozilo te 123 ruska borbena vozila BMP-3 i 114 BTR-80A, ali i ponešto zastarjelih oklopnih transportera francuske, američke, kineske i njemačke proizvodnje.

Topništvo je dominantno ruske, odnosno sovjetske proizvodnje i sastoji se od 24 komada BM-21 Grad, 12 primjeraka BM-30 Smerč, oko 50 samohodnih topova 2S19 Msta-S kalibra 152 milimetra, kao i 13 samohodnih topova Nona-S kalibra 120 milimetara. Također imaju nekoliko desetaka francuskih samohodnih topova te američkih i talijanskih vučenih haubica.

Niz prednosti na strani slabije Gvajane

Vojno zrakoplovstvo čine 22 ruska superpokretljiva lovca Su-30MK2 i 20 američkih višenamjenskih lovaca F-16A/B. U službi su izviđački avioni Metroliner III te prenamijenjeni Boeing 707 i oko tridesetak ruskih helikoptera Mi-17V-5, Mi-26T-2 i Mi-35M2, uz tri talijanske Aguste Sea King te tri američka Bella 206B, kao i 12 primjeraka modela Bell 412 EP. Transportni avioni koje koristi Venezuela su američki C-130 i kineski Shaanxi Y-8. Protuzračna obrana je poprilično moćna i sastoji se od 12 sustava Buk-M2E, 24 lansera S-125 Pečora-2M, dva kompleksa S-300VM i velikog broja protuzračnih topova ZU-23-2.

S druge pak strane, snage Gvajane čini tek 4600 pripadnika s pričuvom od njih još 3000. Vojsci Gvajane nedostaju tenkovi i borbena vozila pješaštva, a sadašnje snage sastoje se od 18 brazilskih izviđačkih oklopnih vozila EE-9 Cascavel s topom kalibra 90 milimetara, 42 španjolska oklopna izviđačka vozila VEC-M1 s topom od 25 milimetara i pet prastarih britanskih izviđačkih vozila Shorland, koji imaju tek strojnicu kalibra 7,62 milimetra.

Osnovu topništva čini 18 sovjetskih minobacača PM-43 kalibra 120 milimetara i nepoznat broj britanskih minobacača L16 kalibra 81 milimetar. Gvajana ima i šest sovjetskih vučenih topova M46 kalibra 130 milimetara, a zračne snage ne raspolažu borbenim avionima, no imaju dovoljan broj transportnih helikoptera i aviona zapadne proizvodnje. Osnovu protuzračne obrane čine 24 sovjetska laka prijenosna sustava Strela-2.

Usporedbom opreme vrlo je lako zaključiti da prednost ima Venezuela, ali stručnjaci ocjenjuju da i Gvajana za slučaj dodatne eskalacije ima ponešto aduta. Naime topografija regije je neprekinuta džungla i riječna mreža koja stvara okruženje za djelovanje lakog pješaštva te transportnih aviona i posebice helikoptera. Oni bi trebali postati sastavni dio mogućeg rata pružajući izviđanje, vatrenu potporu, logistiku i prijevoz osoblja.

Korištenje oklopnih vozila imalo bi tešku zadaću zbog nedostatka prometnica velikog kapaciteta, a analitičari ocjenjuju da bi obrambena strategija Gvajane mogli biti usmjerena na manevarske obrambene akcije duž rijeka i oko malih naselja. Takve akcije mogu uključivati stvaranje partizanskih skupina koje će izbjegavati izravne sukobe s neprijateljem. Također valja imati na umu to da bi osvajače i branitelje ometali promjenjivi i surovi vremenski uvjeti i tropske bolesti.

Premda je Venezuela na papiru vojno moćnija, u slučaju pogoršanja krize ne treba isključiti mogućnost ulaska Brazila u sukob na strani Gvajane i pomoć Sjedinjenih Država. S druge strane, ovisnost o ruskom oružju mogla bi postati problem za Venezuelu.