'Udruga Franak jedina je prava snaga u državi koja bi banke mogla opaliti po džepu zbog ove nezakonite prakse, ali Vlada i HNB to ne dopuštaju jer ne žele zaštititi potrošače', oštar je Aleksić.

Hrvatska narodna banka reagirala je nedavno, kada je ustanovila da se na 95 posto svih minusa na tekućim računima zaračunavaju kamate više od dopuštenih. Radi se o kategoriji 'prešutnog prekoračenja', uvedenoj nakon što su ograničene maksimalne kamatne stope na dotad uobičajen dozvoljeni minus po tekućim računima građana. Banke su u ovoj sivoj zoni zaračunavale kamate od 8,11 do čak 17,37 posto i u njoj se našlo čak 840 tisuća građana.

Nakon 'preporuke' HNB-a da se kamate svedu na zakonsku razinu banke su odlučile reducirati prešutne minuse i do kraja godine svesti ih na 1500 kuna, a klijentima sada nude kredite kako bi ih zatvorili. Ukupno tržište minusa po tekućim računima procjenjuje se na 6,3 milijarde kuna.

'Osnovni problem je u kamatnoj stopi: ona je prije svega veća od ograničenja koje propisuje Zakon o potrošačkom kreditiranju, a nije ni ugovorena na transparentan način, dakle i po toj osnovi je nezakonita. To dakako nije ništa novo: sve do 2013. godine banke su ugovarale nezakonite kamatne stope u, po mojoj procjeni, barem 500 tisuća kredita', kaže Aleksić.

'Banke, HNB, Vlada - suradnici u lopovluku'

'Radi se o standardnom, poznatom nepoštenom i lopovskom ponašanju banaka pod blagoslovom Hrvatske narodne banke i njenog viceguvernera Bojana Frasa, koji sada glumi zaštitnika potrošača. Na temelju kolektivne presude u slučaju Franak, HNB je još davno trebao dati jednaku preporuku bankama da vrate građanima sve što su pretplatili u 'švicarcima', ali i u eurskim i kunskim kreditima, u kojima su ih također pelješili. Nijedna od institucija, počevši od Vlade i HNB-a, nije učinila ništa kako bi omogućila lakše vraćanje novca - a radi se o 20 milijardi kuna u kreditima s klauzulom u švicarskom franku i oko 10 milijardi u eurskim i kunskim kreditima. Radi se dakle o suradnicima u lopovluku: banke jesu kriminalci, a HNB im je mentor s Vladom', dodaje višegodišnji aktivist Udruge Franak.

Komentirajući kategoriju 'prešutnog prekoračenja', Aleksić tvrdi da je potpuno evidentno kršenje zakona od strane banaka: čak i ukoliko za taj proizvod ne postoji precizna regulativa, kamatna stopa nije se smjela određivati nezakonito i netransparentno.

Što bi se tražilo tužbom?

'Ona naprosto mora biti ugovorena s potrošačem jer Zakon o obveznim odnosima je jasan: svaka ugovorna odredba mora biti odrediva, a banke kao trgovačka društva odgovaraju za svoje postupke. Smatram da bi se, ukoliko bi se u ovom slučaju pokrenula kolektivna tužba, u ime potrošača moglo tražiti da se na 'prešutno prekoračenje' unatrag obračuna kamata u visini četvrtine zakonske zatezne kamate. Tako naime stoji u Zakonu o obveznim odnosima, članak 26., stavak treći', objašnjava Aleksić za tportal.

No, dodaje, radi se o njegovu osobnom stavu i moguće je da bi na nekom sudu umjesto toga bila određena 'tek' razlika između kamatne stope koja se doista obračunavala i zakonom propisane maksimalne kamatne stope.

Aleksić inzistira na citiranju Radovana Dobronića, kandidata za predsjednika Vrhovnog suda koji je prije punih osam godina donio znamenitu presudu u slučaju Franak, a koji je tom prilikom došao do zaključka da su 'banke kočnica razvoja Republike Hrvatske'.