Istraga koju Županijsko državno odvjetništvo u Splitu već devet godina vodi protiv Bože Vukušića, tajnika Počasnog bleiburškog voda, zbog otmice navodno bivšeg suradnika SDS-a Petra Gudelja i Blagoja Zelića, načelnika splitskog Odjela jugoslavenske Službe državne sigurnosti, iz prosinca 1991. nastavljena je ročištem na kojemu su svjedočili Josip Perković i Zdravko Mustač
SPLIT - Pet maskiranih osoba otelo je Gudelja kod Imotskoga, a 20 dana poslije otet je i Zelić iz obiteljske kuće u Kaštel Štafiliću. Nakon 20-ak dana ostavljen je izudaran na smetištu, gdje je i pronađen. Iako je od tog događaja prošlo 18 godina, a Zelić je 1999. umro, hrvatsko pravosuđe još nije donijelo presudu, piše Slobodna Dalmacija.
Vukušića se sumnjiči da je kao djelatnik SZUP-a organizirao otmicu i mučenje Gudelja i Zelića, te da je za potrebe filma Nikole Babića 'Bruno Bušić - život, djelo i mučko ubojstvo' prislio Zelića da pred kamerama kaže na koji je način organizirao ubojstvo Bruna Bušića i tko su bili izvršitelji atentata.
'Vojno tužiteljstvo je vodilo istragu za otmice protiv dvojice drugihljudi, no na svjedočenju protiv Sindičića, Perković i Mustač supotegnuli pitanje Zelićeve otmice, lažno me optuživši da samorganizator. Taj iskaz je osvetnički i klevetnički te dolazi kaoreakcija na moje medijske prozivke u kojima sam ih optuživao da imajuprste u ubojstvu Bušića i ostalih hrvatskih emigranata. Na temeljumojih izvješća Vijeću za utvrđivanje žrtava državnog terora iz 1999.došlo je i do kaznenog progona i osude Krunoslava Pratesa kao sudionikau ubojstvu Stjepana Đurekovića 1983. U pravomoćnoj presudi Visokogzemaljskog suda u Muenchenu stoji da su Perković i Mustačsuorganizatori, a nisu se ni pojavili na suđenju. To nisu učinili ni uZagrebu kada su to Nijemci zatražili, ispričavajući se svojim teškimzdravstvenim stanjem. Sada kada je Prates osuđen, naglo su obojicaozdravila, pa su došla u Split na ročište bez ikakva odgađanja', kazao je Bože Vukušić.Vukušić: Laži i klevete
Perkovića se, kao i Mustača, teretilo da su kao dužnosnici jugoslavenske tajne službe organizirali niz akcija protiv hrvatskih emigranata. U iskazu na posljednjem istražnom ročištu Perković je rekao da mu je Josip Manolić kao šef Ureda za zaštitu ustavnog poretka 1992. naredio da odredi operativne djelatnike SIS-a u Splitu koji bi ispitali sve okolnosti Zelićeva nestanka, a Ured za zaštitu ustavnog poretka će odrediti dva djelatnika koji će ispitati tu otmicu.
Ti djelatnici su u dogovoru i zajedno otišli u Split, odakle su Perkoviću javili da su identificirali organizatora otmice Zelića i da je to djelatnik SZUP-a Bože Vukušić, kojemu je pomagao i brat Jure te pripadnici HV-a kojima se sada ne sjeća imena.
'Nakon toga u moj ured je ušao Jerko Vukas, koji je bio pomoćnik u SZUP-u, te mi je rekao da cijelim događanjima oko otmice Zelića rukovodi Vice Vukojević koji je tada, mislim, bio saborski zastupnik. Ja sam bilješku dostavio Manoliću, Šušku i Uredu predsjednika. Meni Vukas ovu informaciju nije dao napismeno, nego sam ja na ove tri adrese službenu bilješku dostavio na način da sam je formulirao kako sam do saznanja došao temeljem razgovora s Vukasom', rekao je Perković.
Perković je na ročištu rekao i da nema saznanja o tome da je Vukas osobno poslao Vukušića da rasvijetli okolnosti Zelićeve otmice. 'Ako je to sudu Vukas i izjavio na prethodnim ročištima, to nije točno', smatra Josip Perković.
Drugi svjedok Zdravko Mustač koji je u vrijeme Zelićeve otmice bio Manolićev pomoćnik u Uredu za zaštitu ustavnog poretka, a i u Jugoslaviji je stekao zavidnu karijeru kao službenik SDS-a, načelnik Centra SDS-a i zamjenik republičkog sekretara MUP-a 1982. te poslije i podsekretar u Saveznom sekretarijatu, rekao je da ga je u siječnju 1992. nazvala Nataša Zelić, kćerka Blagoja Zelića, kojemu je on u SDS-u bio šef, moleći ga da kaže tko joj je oteo oca i što je s njim.
'U proljeće 1992. je u naš ured došao paket u kojemu su bile tri stvari, i to Zelićev rukopis s dnevnikom koji je vodio za vrijeme otmice, i to, kako ja mislim, u originalu, više komada magnetofonskih snimki na kojima je Zelićev govor te ispis tih snimki koji je trebao poslužiti ako je na snimci što nerazgovjetno. Po rukopisu, koji je bio sve gori, moglo se zaključiti da tretman Zelića nije bio normalan, da on nema dovoljno odmora... Zelićev iskaz odnosio se na ubojstvo Bušića, a ja sam čitao rukopis i prijepis kaseta, te se dio materijala odnosio na njegove misli o meni te na istraživanje SDS-a u kojem sam radio u prošlosti', kazao je Mustač.
Za razliku od Perkovića, Mustač se nakon otmice sa Zelićem jednom i susreo u 40-minutnom razgovoru 1998. na zagrebačkom aerodromu Pleso, i to kada je Zelić dolazio u Zagreb kao svjedok u postupku protiv Vinka Sindičića za ubojstvo Bruna Bušića. Tom prilikom mu je Zelić rekao da iza ljudi koji su ga oteli stoji država i moć i da zbog toga neće poduzimati nikakve legalne radnje u smislu prijave otmice jer se njemu, kako je rekao, neće vjerovati.
'Tom prilikom mi je rekao da iza njegove otmice stoji Bože Vukušić kao oganizator i Vice Vukojević kao idejni začetnik', rekao je Mustač, dok je ostale aktere otmice zaboravio.
