Kao i mnogi politički lideri prije nje, britanska premijerka Liz Truss okrenula se pop glazbi kako bi najavila svoj ulazak u dvoranu na velikoj godišnjoj stranačkoj konferenciji. Bend čiju je pjesmu koristila nije baš bio oduševljen, pa se BBC u velikom članku zapitao zašto političari koriste ovakvu glazbu? I što nam njihov izbor najavne pjesme govori o njima?
Kako piše BBC, u britanskoj politici bilo je nekih bizarnih izbora pjesama tijekom godina - Tony Blair se jednom popeo na pozornicu uz ljutiti zvuk punkera iz sedamdesetih Sham 69. U vrijeme kada se Laburistička stranka naoko raspadala, aktualnom se činila Shamova himna i riječi 'ako su djeca ujedinjena, nikada se neće podijeliti'.
Povremeno ta glazba koji koriste političari poprima veći značaj. Tko bi mogao zaboraviti Theresu May kako se šepuri na pozornici uz Abbinu Dancing Queen 2018.? Koristila ju je na stranačkoj konferenciji kako bi nagovijestila svoj povratak nakon najkatastrofalnijeg govora u sjećanju, prethodne godine. Željela je pokazati i svoju ljudsku stranu.
Ali često dvoranom gdje se održavaju stranačke konferencije odjekuje generički soft rock dok pospani, mamurni članovi stranke i zastupnici zauzimaju svoja mjesta. Ili Fatboy Slimova Right Here, Right Now, koja može dati podignuti atmosferu u najobičnijim prilikama.
Glazba se pušta kako bi probudila posjetitelje konferencija i dovela ih u pozitivno raspoloženje, iako je glazba na britanskim stranačkim konferencijama relativno nova stvar. Političkim velikanima nije trebao soundtrack – Sir Winston Churchill nikada nije izašao na pozornicu uz glazbu Glen Miller Orchestra ili Andrews Sisters.
Usamljen hod do podija
Ali glazba je sada posvuda, osobito u korporativnom svijetu. 'Trebate glazbu jer je usamljen hod do tog podija. Možete li zamisliti da da nemate glazbenu podlogu?', kaže PR guru i komentator Mark Borkowski. Glazba je mali detalj, ali organizatori konferencije je ipak moraju srediti kako treba, kako bi izbjegli dojam nemarnosti, kaže.
Što nas dovodi do Liz Truss. Slogan ovotjedne konferencije Konzervativne stranke je 'Getting Britain Moving', ili u prijevodu 'Pokrenimo Britaniju'. Tako se doslovce pokrenula i Liz Truss te ušetala na pozornicu uz Moving On Up, poznatog britanskog benda M People iz 1990-ih. Malo je vjerojatno da je imala puno utjecaja na ovo - pjesmu je očito osobno odabrao njezin šef ureda za odnose s javnošću.
Truss izazvala bijes
No korištenje pjesme izazvalo burnu reakciju producenta i DJ-a Mikea Pickeringa, koji je bio član M People. Rekao je da je bend 'prilično lijevo orijentiran' i da je 'stvarno uzrujan' i 'bijesan' zbog korištenja pjesme. Pozvao je premijerku da obrati pažnju na tekst pjesme, koji uključuje rečenicu 'idi spakiraj svoje torbe i izađi'.
Sin pjevačice M Peoplea Heather Small, James Small-Edwards, koji je sada laburistički vijećnik u Westminsteru, također nije bio impresioniran, sugerira njegova objava na Twitteru.
Oni su se samo pridružili nizu glazbenika koji nisu bili oduševljeni što se njihove pjesme koriste u političke svrhe. Norman Cook, odnosno Fatboy Slim, žestoko je osudio što su Laburisti koristili nejgovu pjesmu na njihovoj konferenciji 2004., godinu nakon rata u Iraku. 'Nadam se da će javnost, a posebno moji prijatelji, shvatiti da nisam odobrio korištenje 'Right Here..' i da ne odobravam ovakav rat protiv terorizma. Ne provodim potajno večeri u Downing Streetu sa svojim prijateljem Tonyjem Blairom', rekao je svojedobno za NME.
Rolling Stonesi vodili su dugotrajnu bitku kako bi spriječili Donalda Trumpa da koristi 'You Can't Always Get What You Want' kao svoju glazbu na skupovima.
Čak i Jimmy Pursey, iz ranije spomenutih Sham 69, nije bio sretan zbog korištenja 'If The Kids Are United' na konferenciji Laburista 2005. godine. 'Obično Blaira vidite s Geldofom i Bonom, političkim mesijama jet-seta. Svoj bend vidim više kao jedinicu SAS-a. Mi smo odmetnici', rekao je punk veteran za The Times.
Ono što glazbenike živcira najviše nego bilo što drugo jest to što prema trenutnim zakonima o autorskim pravima nemaju kontrolu nad time tko koristi njihovu glazbu. 'Stvarnost je takva da nakon što je pjesma objavljena u javnosti, tekstopisac ili izvođači koji su uključeni ne mogu učiniti ništa da spriječe njezinu upotrebu', kaže Feargal Sharkey, koji je nizao hitove s The Undertones i kao solo pjevač u 1980-ih, a sada je borac za zaštitu okoliša.
Kaže da može razumjeti bijes Mikea Pickeringa iz M People što vidi da se proizvod njegovog 'truda i napora, znoja i rada' politizira bez njegova pristanka.
Upitan je li neki od njegovih prošlih klasika, kao što su Teenage Kicks ili A Good Heart, ikada bio ukraden od strane političke stranke, Sharkey je dometnuo: 'Nitko ne misli da je bilo koja moja pjesma bila dovoljno dobra!'.
Pjesme u hrvatskoj politici
Trendu korištenja glazbe na stranačkim skupovima nisu izbjegli ni hrvatski političari. Tako je Andrej Plenković u dvoranu na stranačkim skupovima ulazio uz zvuke 'Eye of the tiger', poznate pjesme benda survivor iz filma 'Rocky'.
Predsjednik Zoran Milanović je za svoj dolazak na skupove tijekom posljednje predsjedničke kampanje, a i za slavlje pobjede koristio 'Treblebass' benda Svadbas.
Njegova protukandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović u kampanji je koristila 'Dajem ti srce' Doris Dragović.
Kukuriku koalicija za svoje je skupove svojedobno koristila 'Beautiful day' benda U2, a SDP je pod Davorom Bernardićem za potrebe kampanje koristio 'The best' Tine Turner.
Naravno, tu su i 'neslužbene' stranačke himne koje sviraju i inače na skupovima stranaka, poput 'Bože čuvaj Hrvatsku' na skupovima HDZ-a ili 'Tvoja zemlja' Vice Vukova na skupovima SDP-a.