General Townsend kazao je na nedavnom saslušanju pred Senatskim odborom za oružane snage, koje je rezultiralo njegovim imenovanjem zapovjednikom AFRICOM-a, da je već imao posla s ruskim plaćenicima tijekom svog boravka u Siriji i da u svojoj novoj ulozi planira pomno razmotriti ruske operacije na afričkom kontinentu.

'Imam određena iskustva s tim skupinama, a posebno sa skupinom Wagner koja je djelovala u Siriji, sada aktivnoj i u Ukrajini. Smatram da me se nazočnost vagnerovaca u Africi itekako tiče', kazao je Townsend prije nego što je izabran za čelnika AFRICOM-a odgovornog za sve operacije Pentagona na afričkom kontinentu, njegovim otočnim državama i okolnim vodama. AFRICOM, valja naglasiti, ima zadaću jačati sigurnosne snage i odgovarati na krize kako bi štitio američke interese u Africi, a područje odgovornosti obuhvaća mu 53 države, više od 800 etničkih skupina, ogromne prirodne resurse, kopnenu masu koja je tri i pol puta veća od SAD-a i gotovo 30.000 kilometara obale.

Townsend je podsjetio da vagnerovci, pored afričkih zemalja, paralelno djeluju na Krimu i ostatku Ukrajine te da pritom ne slijede pravila koja se očekuju od regularnih vojski.

'Poprilično sam zabrinut zbog korištenja ove paravojske i načina na koji je Moskva koristi u Africi. Zasigurno ću detaljno istražiti njihovu nazočnost', poručio je Townsend američkim senatorima.

Puč za pučem – u svakom prste ima Putin?

Govoreći tijekom nedavnog sastanka šefova obrana afričkih zemalja u Rimu, šef AFRICOM-a rekao je da bi 'ruska ruka' mogla biti prisutna u nekoliko vojno-političkih udara zabilježenih prošle godine. Townsend je također ukazao na to da skupina Wagner namjerava angažirati svoje postrojbe koje djeluju u Libiji, u kojoj vojno podržavaju generala Kalifu Haftara, kojeg pak podržava libijski Zastupnički dom sa sjedištem u Tobruku na istoku zemlje. Dodao je i da u pučevima zasad nije uočena umiješanost Kineza.

Townsend je, govoreći o nedavnim pučevima u Africi, mislio na četiri militaristička preuzimanja vlasti koja su tijekom 2021. zabilježena u Sudanu, Čadu, Gvineji i Maliju. Inače, nasilje u Africi eksponencijalno se povećava upravo u Sahelu, polupustinjskoj regiji u području između Sahare na sjeveru i tropskih savana na jugu Crnog kontinenta, a proteže se od Atlantskog oceana na zapadu do Crvenog mora na istoku, preko Senegala, Mauritanije, Malija, Burkine Faso, Nigera, Čada, Sudana i Eritreje.

Zapovjednik AFRICOM-a istaknuo je dolazak vagnerovaca u Mali unatoč tome što malijska i ruska strana poriču prisutnost ruske paravojne organizacije za koju neki vjeruju da je izravna podružnica ruskog ministarstva obrane. Townsend je dodao da malijska hunta nastoji dovesti što više vagnerovaca u tu zemlju, kojoj se, upozorava američki general, ne piše dobro.

'Vagnerovci nikad ne ostavljaju situaciju boljom nego što su je zatekli pri dolasku. Moje iskustvo je da će ruski plaćenici iskoristiti Mali za vlastite interese i ostaviti puno lošiju situaciju iza sebe', procjene su generala Townsenda.

Mali je, inače, bio središte protuterorističkih napora Zapada protiv islamskih radikala, a očekuje se da će napetosti porasti nakon što Francuska uskoro završi svoju devetogodišnju sigurnosnu misiju u toj državi. Townsendove procjene idu u smjeru da je prijelazna malijska vlada pozvala vagnerovce jer misli da će oni obaviti bolji posao od Francuza u borbi protiv islamskih ekstremista. Američki general otkrio je da je odmah po saznanju o dolasku vagnerovaca otputovao u Mali te se sastao s vođom hunte, pukovnikom Asimijem Goitom i upozorio ga na pogubnost ruske vojne nazočnosti. Što će Goita poduzeti po pitanju ruske paravojske, još uvijek je nepoznanica.

Američko obećanje uzavrelom Sahelu

Burkina Faso zadnja je država članica skupine G5 koja se suočila s državnim udarom 24. siječnja ove godine, kada je vojska raspustila parlament, svrgnula predsjednika Rocha Kaborea i preuzela kontrolu nad vlasti. Townsend je kazao da američka vlada čeka da susjedne zemlje donesu odluku o tome hoće li reagirati na državni udar prije nego što Washington krene u potencijalnu akciju. Prema američkim obavještajnim izvorima, prijelazna vlada zapadnoafričke države dopustila je prošlog prosinca dolazak čak 1000 vagnerovaca.

'Wagner ne poštuje pravila i ne slijedi upute vlada zemalja u kojima djeluje. Njegova nazočnost donosi samo loše onima koji ih pozovu u pomoć', zaključio je Townsend u poruci ministrima obrana afričkih zemalja.

Iz AFRICOM-a su obećali da će nastaviti pružati potporu pripadnicima Zajedničkih snaga G5 Sahela, odnosno institucionalnom okviru za koordinaciju regionalne suradnje u razvojnim politikama i sigurnosnim pitanjima u zapadnoj Africi. To podrazumijeva protumjere za širenje oružanih i nasilnih ekstremističkih skupina, a uključuju opremu, obuku, razmjenu obavještajnih podataka, osiguranje zračnog prijevoza i savjetodavnu podršku.

Rusi nisu slučajno od 'jučer' vojno-politički prisutni u Africi. Kremlj je naime iskoristio politiku američkog izolacionizma i zanemarivanja Afrike, kao područja od globalne vitalne važnosti, koju je provodio donedavni predsjednik SAD-a Donald Trump. Za vrijeme Trumpova mandata Pentagon je bio primoran na smanjenje svojih snaga na Crnom kontinentu, a samim time i na povlačenje s afričke scene. Američko napuštanje Afrike iskoristio je ruski predsjednik Vladimir Putin za njezino neizravno pokoravanje prodajom oružja i vojnom potporom znajući da se ne može natjecati sa SAD-om, Kinom i Europskom unijom u potencijalnim ulaganjima.

Putinov čovjek u Africi

Putinu pritom idu na ruku brojne pogodnosti koje potječu još iz doba Hladnog rata, kada je tadašnji Sovjetski Savez snažno podupirao afričke oslobodilačke pokrete obučavajući i naoružavajući ih u njihovoj borbi protiv zapadnih kolonijalnih sila. Rusija i danas školuje brojne afričke časnike na svojim brojnim vojnim akademijama, a neraskidive spone vidljive su i u redovitoj nazočnosti afričkih izaslanstava na vojnim paradama u Moskvi, što je Putin dosad koristio kao pokretni katalog oružja na prodaju. Novovjeki ruski car ima za osvajanje Afrike i svojeg čovjeka na terenu.

Riječ je o Jevgeniju Prigožinu, tajnovitom ruskom biznismenu kojeg zapadne tajne službe označavaju kao ključnu osobu za preokretanje ratne sreće u nedavnom ratu u Siriji, za preuzimanje Krima od Ukrajine, kao i aktualni rat u toj državi, ali i kao spin-doktora umiješanog u sumnjive američke predsjedničke izbore. Uz to, kontroverzni Prigožin smatra se stručnjakom za rusko preuzimanje Afrike kao globalno najpoželjnije interesne sfere. Zapadni izvori tvrde da je upravo on osnivač skupine Wagner, prema istim izvorima aktivne u Kongu, Libiji, Sudanu, Angoli, Mozambiku, Madagaskaru, Gvineji, Gvineji Bisau, Zimbabveu i Srednjoafričkoj Republici, gdje su vagnerovci ubili ruske novinare koji su istraživali njihovu umiješanost u afrička zbivanja. Većina tih zemalja ranije je vojno surađivala s bivšim Sovjetskim Savezom, ali su te veze popucale nakon završetka hladnoratovske podjele i pada komunizma.

Putin i Prigožin pažljivo su odabrali Crni kontinent zbog njegova rudnog bogatstva, a Rusija ga pribavlja nudeći zauzvrat nagomilano oružje. Pritom se Kremlj koristi pomno odabranom taktikom, vidljivom i na Bliskom istoku, temeljenom na osvajanju novih tržišta za ruske državne tvrtke koje zapadne sankcije priječe u širenju.

Da Putin pokušava pokoriti dio Afrike, najbolje se moglo vidjeti u studenom 2019., kada je u Soči pozvao predstavnike pedesetak afričkih zemalja naglasivši im važnost nastavka vojne suradnje. Pritom se pohvalio time da vojno surađuje s 30 afričkih zemalja kojima isporučuje oružje po znatno nižim cijenama od zapadnih, a dio isporuke nagomilanih zaliha odvija se i besplatno. Uz to, Prigožin sa svojim skupinom savjetnika i političkih operativaca nudi usluge osiguranja, vojno-tehničkog i političkog konzaltinga, odnosno najprljavijih poslova koje odrađuju vagnerovci. Takav deal ponajviše koriste nestabilne afričke vlade čiji opstanak ovisi o onome tko im i pod kojim uvjetima nudi oružje, a zauzvrat daju pristup vrijednim mineralima.

Istraživali vagnerovce pa ubijeni u Srednjoafričkoj Republici

Francuski i nezavisni ruski mediji pisali su da su Prigožinovi ljudi u Sudanu i Srednjoafričkoj Republici već osigurali koncesije na eksploataciju dijamanata iz tamošnjih rudnika. Trojica ruskih novinara koja su pisala o vagnerovcima u potonjoj afričkoj državi su ubijena, iz čega se može iščitati potpis Putinova Kremlja.

Na ruskoj meti je i Demokratska Republika Kongo, smatrana najbogatijom državom po mineralima, ali i jednom od najnestabilnijih u svijetu. Nakon što Joseph Kabila nije uspio zadržati vlast uz svesrdnu pomoć Moskve, naslijedio ga je oporbeni političar Felix Tshisekedi te je počistio zadnje preostale elemente koji su bili lojalni Kabili, a najavio je i reviziju ugovora za eksploataciju dijamanata. Stoga se može očekivati skorašnju reakciju Kremlja, kojem je u fokusu i Madagaskar, a koji ima enormne zalihe nikla, urana i kobalta.

Po tom otoku u Indijskom oceanu vrzmaju se razni ruski politički savjetnici, viđeni i u Gvineji, bogatoj boksitom. Ondje su se nalazili ruski konzultanti, no ipak nisu uspjeli osigurati još jedan mandat Alphi Condeu te ga je prošlog rujna svrgnula vojna hunta. Pojedine informacije govore da Putin nije odustao od Gvineje te joj je spreman ponuditi neke od brojnih usluge iz Wagnerove palete, a sve u zamjenu za isporuku boksita tvrtki United Co. Rusal, najvećem ruskom proizvođaču aluminija.

Naravno, Kremlj je dosad nijekao bilo kakvu povezanost s aktivnostima skupine Wagner, no vijesti s terena, među kojima i iz aktualne Ukrajine, demantiraju Putina, kojem će zbog nametnutih sankcija i izolacije jako dobro doći gvinejski boksit.