Oko mauzoleja Vukašina Šoškočanina, vođe srpske pobune u Borovu Selu i čovjeka koji je odigrao značajnu ulogu u masakru 12 hrvatskih policajaca 2. svibnja 1991. godine, gotovo četiri godine vode se prijepori. Ove godine pitanje mauzoleja povukao je hrvatski predsjednik Zoran Milanović poručivši premijeru Andreju Plenkoviću da 'to makne'. Šoškočanin je skončao nedugo nakon zločina u Borovu Selu pod nerazjašnjenim okolnostima, a njegovo tijelo uopće nije na tamošnjem groblju, na kojem je i mauzolej, nego u Srbiji
'Ovde počiva Vukašin Vule – Šoškočanin. Tragično preminuo u talasima Dunava u 32. godini života 15.5.1991. – komandant obrane Borova sela za narodnog junaka proglašen na velikoj narodnoj skupštini u Belom Manastiru 25.9.1991. I sada gledam Borovo rođeno moje selo, braću i sestre i srpske borce. Moje bitke biju žestoko, ponosno dižu čelo i srpske zastave visoko i tvrdo na srpskoj zemlji stoje', tekst je koji se nalazi na grobnici u obliku mauzoleja na groblju u Borovu Selu.
vezane vijesti
Ovaj je spomenik zločincu godinama trn u oku, a inicijativu za njegovo, kao i uklanjanje drugih spomenika srpskim agresorima pokrenuli su veterani HOS-a još 2017., kada je donesena odluka o uklanjanju spomen-ploče poginulim pripadnicima HOS-a u Jasenovcu. Četiri godine kasnije mauzolej i dalje stoji na svom mjestu, a najnoviju inicijativu za uklanjanje pokrenuo je predsjednik Milanović na 30. godišnjicu masakra 12 hrvatskih policajaca.
'Nakon pet godina vladanja, eto, spomenuo se Plenković i spomenika Šoškočaninu. Ali opet ne u namjeri da pokrene njegovo uklanjanje, prije će biti da osnuje još jedno povjerenstvo koje će na koncu utvrditi kako se i mauzolej neplivača Šoškočanina tamo iznimno može koristiti u komemorativne svrhe', napisao je Milanović na Facebooku.
O tome je želio razgovarati i s načelnikom Općine Borovo Selo Zoranom Baćanovićem, no do toga nije došlo. 'Predsjednik RH ima svoj stil. Možda je uvrijeđen zato što ga nisam primio na kavu, a nisam jer nije ni vrijeme ni mjesto. Došao je samo provocirati. Ako želi razgovarati o kapeli Vukašinu Šoškočaninu, mogu ga samo uputiti na vlasnike tog objekta, a to je Srpska pravoslavna crkva', rekao je medijima Baćanović.
Treba li mijenjati Zakon o grobljima?
Zastupnik Mosta Miro Bulj uputio je 2018. godine pitanje Vladi zašto ne ukloni sporni spomenik. Odgovarajući na Buljevo pitanje vezano uz uklanjanje 'nadgrobnih četničkih natpisa Vukašinu Šoškočaninu, Vojislavu Miliću, Mili Babiću, spomeniku pripadniku Knindži u Kistanju i pobunjenim Srbima u Brđanima', Vlada je navela kako 'kazneno zakonodavstvo RH ne propisuje načine ili postupak uklanjanja postavljenih spomenika ili obilježja te u tom smislu ne predstavlja temelj za uklanjanje spornih objekata iz predmetnog pitanja'. Nadalje dodaju da bi se ti spomenici 'mogli ukloniti ako su rezultat kakvog kažnjivog djela'.
Vladino tzv. vijeće za prošlost u zaključku iz 2018. napominje da s jedne strane postoji javni interes, a s druge načelo tzv. svetosti groba.
Stoga 'ne bi bila ustavnopravno neprihvatljiva eventualna odluka demokratske države da propiše posebna administrativna pravila ponašanja na grobljima kad je riječ o tim spornim natpisima', stoji u preporuci.
Odluka je na Vladi i Saboru. Moguće je, kažu, izmijeniti članak 11., stavak 4. Zakona o grobljima koji glasi: 'Natpisi na grobovima i grobnicama ne smiju vrijeđati ničije nacionalne, vjerske ili moralne osjećaje, niti na bilo koji način povrijediti uspomenu na pokojnika.'
U grobnici zapravo nema Šoškočaninova tijela, ono je odavno prebačeno u Srbiju, a naknadu za grobno mjesto ne plaća nitko, rečeno je RTL-u prije dvije i pol godine.
'Bio sam u kontaktu s najmlađim bratom Vukašina, rekao mi je ovako: Siniša, ako narodu smeta, odvrni ga i spremi unutra da nije napolju. Ja njemu kažem - Dule, ja ne mogu to napraviti sam jer je to sad predano crkvi', rekao je voditelj groblja Siniša Sremac 2018.
Misteriozna smrt ratnog zločinca i 'narodnog heroja'
No tko je uopće Šoškočanin i što o njemu govore svjedoci onog vremena? Prije rata radio je kao veterinarski tehničar u Vukovaru. Bio je predsjednik mjesne zajednice Borova Sela i zapovjednik 'obrane'. Kao takav zapovijedao je napadom u kojem je brutalno ubijeno 12 hrvatskih policajaca u zasjedi nakon što su došli u to mjesto pokraj Vukovara osloboditi dvojicu ranije zarobljenih kolega.
Šoškočanin je, prema pričama preživjelih branitelja, sam snajperom ubio Stipana Bošnjaka, zapovjednika policijske akcije. Nekoliko dana nakon pokolja pojavio se u emisiji srpske televizije.
'Još se malo moram vratiti natrag, na jednoga čovjeka koji je odigrao značajnu ulogu 2. svibnja 1991., na Vukašina Šoškočanina. On je bio vođa Srba u Borovu Selu i on je skupa sa Šešeljovim i ostalim srpskim paravojnim postrojbama organizirao pokolj ovih redarstvenika u Borovu Selu. Vukašin Šoškočanin je dan-dva nakon toga na TV Novi Sad izjavio: 'Ubio sam šest ustaša, a još ću ih šesto i šest ubiti.' To je njegova izjava. On se desetak dana kasnije, navodno, utopio u Dunavu – je li to istina ili nije, i je li njegovo tijelo ikad nađeno, to ne znam. Uopće, nestao je', kazao je legendarni heroj vukovarske bolnice i zapovjednik ratnog saniteta Vukovara, dr. Juraj Njavro za časopis studenata povijesti Pro tempore (No. 10-11, 2016.)
Šoškočanin 13 dana nakon pokolja pogiba u nerazjašnjenim okolnostima.
Na srpskoj Wikipediji piše: 'Oko 10.30 sati 15. svibnja 1991., vraćajući se iz posjeta izbjegličkom kampu u Vojvodini, utopio se u Dunavu u brodolomu. Milan Paroški javno je ispitivao službeni uzrok smrti i tvrdio da je ronilac (Jugoslavenska riječna flotila ili Služba državne sigurnosti) odgovoran za Vukašinovu smrt. Paroški također tvrdi da je Vukašin bio 'izvrstan plivač'. Njegova smrt još uvijek je označena kao smrt pod nerazjašnjenim okolnostima.'
Posthumno je proglašen narodnim herojem, a 1992., u vrijeme okupacije, Strossmayerova ulica u Iloku preimenovana je u Ulicu Vukašina Šoškočanina. Opjevali su ga i u pjesmama, a o njegovoj smrti pisalo je nekoliko autora. Citate smo preuzeli iz bilješki 'Razgovora s Jurajem Njavrom', autora Nikole Radića, objavljenog u časopisu studenata povijesti Pro tempore (No. 10-11, 2016.)
'O smrti Vukašina Šoškočanina postoji nekoliko teza: Navodno se utopio u Dunavu, no vjerojatnije je da je jednostavno ubijen u borbama za vlast i novac u SAO Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu', piše u knjizi 'Slavonska krv: kronologija rata' Darija Topića i Davora Špišića.
'(...) Vukašin Šoškočanin (...) utopio se u Dunavu. Kako? Navodno, nesretan slučaj u pretovarenom čamcu. Posada bugarskog broda od čijih se valova čamac prevrnuo spasila je sve osim – Šoškočanina. (...) Na vijestima Radio Beograda objavljeno je da je Milan Paroški u Skupštini Srbije izjavio da su Šoškočanina ubili hrvatski policajci snajperskim metkom. Ministar unutarnjih poslova Srbije Radmilo Bogdanović pokušao je Paroškog demantirati tvrdnjom da je ipak riječ o nesretnom slučaju', stoji pak u knjizi 'Domovinski rat – rat prije rata' Davora Runtića.
'Predvodnik pobune Srba u istočnoj Slavoniji, Vukašin Šoškočanin, veterinar iz Borova Sela, na televiziji je izvaljivao takve gluposti, da ga je čak i vrlo pristrani novinar morao upozoravati na ispravljanje očitih pogrešaka. Jednom je rekao da sasvim pouzdano zna kako su ustaše vadile oči srpskoj djeci, a na pitanje otkud zna, odgovorio je da je to negdje pročitao. Uvidjevši pogrešku u odabiru vođe, uvijek vrlo pragmatični, Srbi su to elegantno riješili. Kako je zbog potreba TV Novi Sad za što većim poticanjem mržnje i željom za eskalacijom sukoba često odlazio na snimanja preko Dunava, uvjerili su ga da zbog osobne sigurnosti mora nositi tešku 'pancirku', a kako nije bio neki plivač, čamac se, eto, baš slučajno prevrnuo i tako je naš Vukašin otišao istodobno na dva mjesta – u legendu o novovjekim srpskim junacima i u Novi Sad, samo nešto dužim, riječnim putem. Nakon toga je glavni srpski vođa na ovim prostorima postao Goran Hadžić, skladištar iz Pačetina', citat je iz knjige Predraga Matića Freda 'Ništa lažno'.
