Unazad mjesec dana s položaja ruskih postrojbi uz granicu s Ukrajinom dolaze brojne fotografije i videosnimke tenkova tipa T-80 zaštićenih ad hoc rješenjima bizarnog izgleda koji upućuju na zaključak da Moskva nije u potpunosti spremna na mogući protu(udar) NATO-vih snaga. O manjkavosti ispitanih održivih rješenja i nepripremljenosti ponajviše govore snimke na brzinu sklepanih rešetkastih struktura u obliku kaveza, postavljenih na kupole tenkova T-80, čiji je primat glavnih ruskih tenkova nedavno preuzela T-14 Armata.

Prema objavljenim fotografijama i snimkama, Rusi su na svoje 'osamdesetice' postavili metalne strukture namijenjene zaštiti od izravnih napada iz zraka. Zaštita tenkova tradicionalno je usmjerena na bokove, prednji dio trupa i kupole, a takvu zaštitu koristi i T-80BV te se ona sastoji od višeslojnog i reaktivnog oklopa Kotakt-1, što udvostručuje zaštitu protiv kumulativnih projektila, ali istovremeno pokriva samo određene dijelove tenka, ostavljajući preostala područja zaštićena samo osnovnim oklopom. Tek je zadnja verzija najzastupljenijeg tenka u ruskoj vojsci, T-80U, nešto bolje zaštićena od pancirnih potkalibriranih projektila reaktivnim oklopom Kontakt-5, ali ne u potpunosti, tj. na svim dijelovima tenka.

Dostupne snimke također ukazuju na to da ruske oklopne postrojbe nisu standardizirale dodatnu zaštitu jer postoji nekoliko korištenih rješenja, a što pokazuje da se samozaštita provodi na eksperimentalnim i improviziranim temeljima te ovisi o maštovitosti posada tenkova.

Udar po principu 'ispali i zaboravi'

Vojni analitičari kažu da je većina snimljenih T-80 dobila dodatnu zaštitu od napada iz zraka i prijetnji koje dolaze od naprednih protuoklopnih vođenih projektila poput američkog FGM-148 Javelina, a koji se u znatnoj mjeri nalaze u NATO-vim snagama i ukrajinskoj vojsci. Zahvaljujući upotrebi termografske kamere za samonavođenje, sustav Javelin funkcionira po principu 'ispali i zaboravi', a nakon lansiranja projektil koristi profil napad odozgo, gdje je oklop ruskih tenkova tradicionalno najtanji. Valja naglasiti da Javelin koristi bojevu glavu koja čini tandem kumulativno punjenje namijenjeno savladavanju borbenih oklopnih vozila s reaktivnim oklopom.

Stručnjaci dodaju da je primarna funkcija improviziranih rješenja štititi oklop od streljiva lansiranih iz bespilotnih letjelica te potencijalno ometanje sekvence detonacije vođenih protuoklopnih projektila. U slučaju Javelina, ističe magazin The Drive, eksperimentalno postavljene rešetkaste strukture mogle bi smanjiti učinkovitost njegova tandemskog kumulativnog punjenja, tempiranog za uništavanje eksplozivnog reaktivnog oklopa. Za slučaj da zaštita u obliku kaveza ne zaustavi projektil Javelin, mogla bi smanjiti njegovu vjerojatnost uništenja tenka i posade. No Javelin je, ocjenjuju analitičari, samo jedna u nizu prijetnji koje mogu doći od manje složenijih protuoklopnih vođenih projektila.

Bez obzira na realne prijetnje koje dolaze od Javelina, čini se da je Rusija najviše zabrinuta za svoj oklop zbog napada iz zraka te da ozbiljno uzima pouke iz nedavnog sukoba u Gorskom Karabahu, u kojem su azerbajdžanski dronovi 'pomeli' armenski oklop. Azerbajdžanci su, podsjetimo, u napadu na armenske tenkove i borbena oklopna vozila koristili bespilotne letjelice turske proizvodnje Bayraktar TB2, naoružane preciznim navođenim streljivom MAM-L i drugim oružjem velikog učinka.

Ukrajinski odgovor na ruski oklop

Treba naglasiti da su turski MAM-L i slična laserski vođena pametna streljiva s ugrađenim GPS-om dizajnirana upravo za dronove, lagane jurišne zrakoplove i misije zrak-zemlja za zračne platforme male nosivosti. Takva oružja, potvrdila je praksa, imaju razoran učinak čak i na teški oklop, osobito kada se koriste u značajnom broju.

Rusi su počeli koristiti dodatnu samozaštitu i zbog straha od lutajućeg streljiva Harop, koje proizvodi izraelska tvrtka IAI, a Azeri su ga također koristili u napadu na armenski oklop. Harop nakon lansiranja dostiže sumnjivo ciljno područje, slijedi faza 'lutanja' u kojem pronalazi cilj i konačno prelazi u zadnju fazu samouništavajućeg udara. Iako je to preskupo za jedan udar, sustav ima sposobnost prekinuti napad na način da operater intervenira kako bi se izbjegla neželjena šteta. Uz to, ima mogućnost vraćanja u bazu u slučaju da ne pronađe cilj.

Iz ruske perspektive važno je istaknuti da se Javelini, dronovi TB2 i Harop nalaze u sastavu ukrajinske vojske, prve na mogućem ruskom udaru. Osim toga, ukrajinska vojska opremljena je jednostavnijim, manjim bespilotnim letjelicama poput kvadrokoptera, naoružanih lutajućim streljivom koje se uz dronove smatra oružjem budućnosti.

O zabrinutosti Moskve govori i sve češća upotreba naprednijih sustava aktivne zaštite na tenkovima T-80, poput Shtore, elektrooptičkog sustava koji ometa laserski označivač i laserske daljinomjere kakve koriste Javelini i njemu slični projektili. Ostali pak tenkovi, poput T-90M, T-72B3 i T-14 Armata, uzdaju se u sustave aktivne zaštite od većine protutenkovskih projektila i jakoeksplozivnih protutenkovskih granata. Prema pojedinim izvorima, ruski T-80 počeli su koristiti i toplinske odašiljače za mamljenje ili zbunjivanje protutenkovskih projektila.

Stručnjaci zaključuju da pojava improviziranih sustava samozaštite ukazuje na brza ruska nastojanja da se oklopnim postrojbama pruži dodatna zaštita s posebnim osvrtom na napade dronova. Pojava eksperimentalnih rješenja ne znači nužno pripreme za skoru vojnu operaciju, ali mogla bi biti rezultat hitne direktive Moskve koja poziva na nova rješenja za suprotstavljanje onome što je očito rastuća i asimetrična prijetnja. Ako sustav samozaštite bude uspješan, vrlo je vjerojatno da ćemo u budućnosti moći vidjeti više standardiziranih rješenja za kojima su Rusi posegli da bi u što kraćem roku bili spremni na (protu)udar.