Nema tjedna u kojem se ne pojavi neko istraživanje koje kaže da videoigre negativno utječu razvoj djece, a Robert Weis sa Sveučilišta Denison u Ohiju kaže da rezultati najnovijeg govore da su roditelji koji se boje da bi kupovina igraće konzole mogla utjecati na školske obaveze njihovog djeteta potpuno u pravu. Weis kaže da dječaci koji tijekom obrazovanja dobiju svoju prvu igraću konzolu ne napreduju u školi kao oni koji je nemaju.

Doduše, napominje i da oni koji su dobili novi zabavu na testovima nisu pokazali slabije rezultate nego kad su bili bez nje, no njihove kolege su pokazale veći napredak od njih. Istraživanje je pokazalo da dječaci s konzolama provode u prosjeku 40 minuta dnevno igrajući, dok oni bez njih svega devet minuta, koje obično nakupe kod prijatelja. Autori istraživanja su priznali da nisu sigurni da će spomenute minutaže koje djeca provode uz videoigre biti iste i nakon četiri mjeseca te da bi se nakon nekog vremena vlasnici neke od platformi mogli zasititi videoigara ili ih barem manje igrati, što je iskoristio Richard Taylor iz Entertainment Software Associationa koja zastupa 'drugu' stranu.

Entertainment Software Association je, naime, udruga koja okuplja gotovo sve izdavačke kuće zabavnog softvera, a Taylor je nakon objave članka u Psychological Scienceu, časopisu Udruge za psihološku znanost, iznio svoje mišljenje o ispitivanju, za čije rezultate kaže da su očekivani, ali ne toliko kritični da bi se oko njih podizalo previše prašine. Taylor je kao primjer naveo bilo koju drugu igračku koje školarac dobije i nije iznenađujuće da za nove stvari djeca pokazuju veći interes nego za stare, no isto tako s vremenom gubi interes za njih.

Iako se slažemo s njim, moramo naglasiti da roditelji ipak igraju ključnu ulogu u nadzoru bez obzira igraju li djeca videoigre ili se bave kakvim drugim izvanškolskim aktivnostima. Ukoliko su bez nadzora, djeca će se uvijek radije primiti igranja bilo da je riječ o lopti, biciklu, gledanju televizije ili videoigrama koje se u posljednje vrijeme često prozivaju za promjene u dječjem ponašanju.