'Oko 13 sati kada me jedan od lovaca nazvao i požalio se da je netko u njegovoj blizini zapucao i dodao da ga nisam smio poslati na područje gdje su već raspoređeni drugi lovci. Odlučio sam stoga osobno provjeriti što se događa i s prilične udaljednosti ugledao jedan kombi koji nije u vlasništvu niti jednog od te nedjelje prijavljenih lovaca, pa dakle tamo nije imao što tražiti, rekao je lovočuvar za Novi list.

Stigao sam tamo i ugledao kako Šalov i njih još šestorica roštiljaju kraj tog kombija. Puške su im bile naslonjene na automobil, a oni su feštali. Samo je Šalov član našeg lovačkog društva, a svi ostali su iz lošinjske 'Kamenjarke'. Međutim, kako nije prijavio lov, niti Šalov nije smio loviti. Prevedeno, zatekao sam ih u kriovolu, bez obzira što u tom trenutku nisu lovili. Bili su u lovištu, a nisu smjeli biti.

K tome, naoružani i u lovačkim odorama, pojasnio je Britvec i dodao da ih je, ne izlazeći iz automobila, upozorio na to i upitao ih što će im puške, posebno zato što ovo nije bilo prvi put da je istu ekipu ulovio u krivolovu, ali su svaki put prošli 'lišo', bez prijava.

Stao je urlati da mene nije briga za njihove puške i da ja balavac nemam njemu što govoriti, da on može hodati po svom zemljištu kada i s kim želi. Istina, lovište se nalazi na privatnim terenima, ali nipošto ne na njegovome, pa ni na zemljištu njegove punice, a pretpostavljam da je aludirao na to. Ja sam lovnik i lovočuvar i moja je obveza paziti što se u lovištu događa. Bio je dan lova i ne želim dozvoliti da netko strada, pogine.

Nisam se želio s njim natezati, a posebno zato što sam vidio da je i alkohol u igri, pa sam okrenuo automobil i odvezao se nekoliko stotina metara dalje, pritom telefonom obavijestivši predsjednika našeg društva Silvana Kučića o problemu, a on mi je savjetovao da pričekam tamo jer on stiže odmah, još uvijek vrlo potresen prisjetio se Britvec, s kojim je čitavo vrijeme bila i njegova nevjenčana supruga Mirjana Jurlina, i sama lovac.

Parkirao je svoj automobil na uski makadamski put u lovištu, a očito shvativši da je Britvec nekoga pozvao, Šalov i društvo odlučili su nestati. Spakirali su se i krenuli, ali im je lovnikov automobil prepriječio put. Šalov je vozio taj kombi i kad je shvatio da neće proći, bijesno je izletio iz njega i nastavio s bujicom uvreda:

'Ti si g... od čovika! Nećeš ti mene kontrolirati! Pokazat ću ti!'. Bio je vrlo histeričan i vrlo bahat. Nisam se dao isprovocirati niti svađati pa sam se malo povukao. Bio sam na dužnosti, imao pušku, istina praznu, na ramenu i rekao sam mu da se smiri. Ali onda je odjednom nasrnuo na mene i počeo me udarati šakama po glavi, stalno mi prijeteći da će me ustrijeliti k'o psa.

Odlučio sam ne uzvraćati mu, nadajući se da će ovi iz kombija iskočiti i zaustaviti ga. Ali, oni su mirno sjedili i smijali se svemu. Uglavnom, dobio sam od Šalova tri čista udarca šakom u glavu i kad me isprebijao sklonio sam automobil, a oni su otišli. Usne, a posebno nos, jako su mi krvarili, ali to nikoga nije bilo briga. Pa ni liječnika Dionizija Mikuličića, koji je bio sa Šalovom, kazao je lovočuvar.

Njegova supruga dodala je da je gradski vijećnik, prije nego li se vratio u kombi, krenuo i prema njoj, koja je svo vrijeme u strahu glasno vikala i dozivala pomoć i molio je da mu oprosti što joj je istukao muža. S puškom na ramenu upozorila ga je da stane i rekla mu da mu to nikada neće zaboraviti.

Poslao me u p.... materinu i upitao želim li da i mene išamara. Na odlasku mi je zaprijetio da će me idući put kada me vidi u lovištu ustrijeliti kao zeca, u šoku je rekla gospođa Jurlina

Njih dvoje potom su otišli u Mali Lošinj na Hitnu pomoć, gdje su Britvecu sanirali ozljede nosa i očistili krv s njega. Liječnici su alarmirali i policiju koja je odmah došla, a potom par odvela u postaju, gdje su dali izjave o nemilom događaju. Istoga dana na razgovoru je bio i Šalov, čija istina je dijametralo suprotna od njihove.

S društvom sam iskoristio lijep dan i otišao malo nadgledati ovce moje punice, pa smo poslije zaroštiljali. Istina, dvojica su imali i lovačke puške, ali ne i ja. U jednom trenutku je došao Britvec, nešto promrmljao iz automobila i otišao. I smo se brzo pokupili, ali nam je pred jednom lesom on svojim autom prepriječio put, pa sam mu rekao da ne čini gluposti, da nas pusti da prođe. Međutim, on je, s cijevi uperenom u mene, odbio to učiniti.

Svjesno ili ne, uistinu je držao pušku u ruci i mahao mi njome pred očima, a u drugoj je ruci držao mobitel i s nekim razgovarao. Kako me ni drugi put nije poslušao, udario sam po njegovoj puški, a njezina cijev opalila ga je po glavi. I to je sve što se dogodilo, ali njemu i njegovoj ženi očito je cilj nešto iskonstruirati. O nekakvim prijetnjama nema ni govora. Ja sam human i miroljubiv čovjek koji nikome ne želi zlo. Mislim da to rade svjesno i da je to dio zavjere koja se kuje protiv mene.

Očito nekome smeta moj politički angažman pa ne biraju sredstva da me unište, svoju verziju ispričao je Šalov, napominjući da mu čitav ovaj slučaj ni najmanje ne treba u trenutku kada mu je supruga teško bolesna, a sin mu se, rekao nam je bez ikakva povoda, nalazi na odsluženju 11-godišnje zatvorske kazne zbog ubojstva.

Međutim, da je to fizičkog obračna uistinu došlo, a da je Šalov prijetio, potvrdila je i glasnogovornica Policijske uprave primorsko-goranske Mirjana Kulaš, rekavši da je policija protiv Šalova zbog izrečenih prijetnji već podnijela kaznenu prijavu, a zbog narušavanja javnog reda i mira i otpužni prijedlog te da se, poslije konzultacija s Državnim odvjetništvom, na slučaju još radi.

Šalovu je oduzeto i oružje. Istovremeno, Britvec i njegova supruga dopise su uputili ministru zdravstva Darku Milinoviću, kojeg su upoznali s nehumanim postupanjem liječnika Mikuličića i predsjedniku Hrvatskog lovačkog saveza Đuri Dečaku.