Na vrhu popisa pogođenih zemalja nalaze se Vijetnam i Kambodža, a obuhvaćeni su najvišim carinama – 46, odnosno 49 posto. Slijede Tajland (36 posto), Indonezija (32 posto) i Malezija (24 posto). Filipini su pogođeni carinom od 17 posto, a za Singapur ta stopa iznosi 10 posto, prenosi BBC.

Riječ je o ozbiljnom udarcu za regiju koja u velikoj mjeri ovisi o izvozu. Gospodarski uspon koji je posljednjih tridesetak godina bio predmet globalnog divljenja uglavnom se temeljio na sposobnosti tih zemalja da plasiraju svoje proizvode na svjetsko tržište – posebice u Sjedinjene Američke Države.

Izvoz u SAD čini 23 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP) Vijetnama te čak 67 posto BDP-a Kambodže. Ta priča o rastu sada je ozbiljno ugrožena kaznenim mjerama Washingtona. Dugoročni učinci novih carina, pod uvjetom da ostanu na snazi, bit će različiti za svaku zemlju, ali zasigurno će predstavljati velik izazov, osobito za vlade Vijetnama, Tajlanda i Kambodže.

Bambus diplomacija na testu

Vijetnamska 'bambus diplomacija' – strategija održavanja dobrih odnosa i s Kinom i sa SAD-om – sada je na ozbiljnom testu.

Pod vodstvom novog glavnog tajnika Komunističke partije, To Lama, Vijetnam je pokrenuo ambiciozan plan transformacije u gospodarstvo s višim dohotkom, utemeljeno na znanju i tehnologiji, do 2045. godine. Cilj je bio ostvarivati godišnje stope rasta iznad osam posto, a ključni dio tog plana bio je povećan izvoz u SAD, već sada najveće izvozno vijetnamsko tržište.

To je ujedno bio jedan od glavnih razloga zbog kojih je Vijetnam 2023. godine pristao podići bilateralne odnose sa SAD-om na razinu sveobuhvatnog strateškog partnerstva.

Komunistička partija, koja gotovo uopće ne tolerira političko neslaganje i funkcionira bez formalne opozicije, svoj legitimitet temelji na ispunjenju ekonomskih obećanja. Iako ih mnogi ekonomisti već sada smatraju preambicioznima, nove carine čine njihovo ispunjenje još težim.

Tajland i Kambodža u velikom problemu

Tajland, iako u manjoj mjeri ovisi o američkom izvozu – on čini manje od 10 posto BDP-a – nalazi se u slabijoj gospodarskoj poziciji nakon desetljeća stagnacije. Tajlandska vlada pokušava oživiti gospodarstvo različitim strategijama – nedavno je pokušala legalizirati kockanje, no bez uspjeha, a nove carine samo pogoršavaju situaciju.

Za Kambodžu ove carine možda predstavljaju i najveći politički izazov u cijeloj regiji. Vlada Hun Maneta, jednako autoritarna kao i ona njegova oca Hun Sena, kojeg je naslijedio prije dvije godine, pokazuje znake ranjivosti.

Kako bi zadržala vlast, obitelj Hun morala je osigurati ekonomske povlastice suparničkim klanovima u obliku monopola ili zemljišnih koncesija. No to je dovelo do prezasićenosti tržišta nekretninama koje više ne nalaze kupce te do sve većeg broja pritužbi zbog izvlaštenja zemljišta.

Tekstilni sektor, koji zapošljava oko 750.000 ljudi, predstavlja ključni mehanizam socijalne sigurnosti, pružajući stabilne prihode najsiromašnijim slojevima kambodžanskog društva. Tisuće tih radnih mjesta sada su u ozbiljnoj opasnosti zbog Trumpovih carina.

Azijske vlade ne paničare, žele pregovarati

Za razliku od Kine, koja je odgovorila uvođenjem protucarina, vlade u jugoistočnoj Aziji šalju poruku o potrebi smirivanja situacije: ne treba paničariti i uzvraćati, već pregovarati.

Vijetnam je poslao zamjenika premijera Ho Duc Phoa u Washington kako bi iznio slučaj svoje zemlje. Pritom je ponudio ukidanje svih carina na uvoz iz SAD-a. Tajland planira sličnu misiju, u kojoj bi njihov ministar financija apelirao na ukidanje carina, uz ponudu smanjenja vlastitih tarifa i povećanja uvoza američkih proizvoda, uključujući hranu i zrakoplove.

Malezijski premijer Anwar Ibrahim također se sprema za posjet Washingtonu. Ipak, s obzirom na to da izvoz u SAD čini samo 11 posto ukupnog malezijskog izvoza, njegova zemlja osjeća manji pritisak od nekih susjeda.

Unatoč ovim diplomatskim naporima, Trumpova administracija zasad ne pokazuje spremnost na kompromis.

Peter Navarro, Trumpov viši savjetnik za trgovinu i proizvodnju te jedan od glavnih arhitekata nove trgovinske politike, izjavio je u ponedjeljak da je vijetnamska ponuda nultih carina besmislena jer se ne bavi temeljnim problemom – golemim trgovinskim deficitom, prema kojem Vijetnam na svaki dolar uvoza iz SAD-a u Ameriku izvozi robu vrijednu 15 dolara.

Optužio je tu zemlju da održava brojne necarinske prepreke za američki uvoz te izjavio da je trećina njezina ukupnog izvoza u SAD zapravo kineska roba, pretovarena u njoj kako bi se izbjegle carine na robu iz Kine. Točne razmjere takvog pretovara teško je procijeniti, no prema detaljnim trgovinskim analizama, udio kineske robe u vijetnamskom izvozu u SAD iznosi između sedam i 16 posto, a ne trećinu.

Američka gospodarska komora u Kambodži pozvala je na ukidanje carina od 49 posto, upozorivši da će tamošnja industrija odjeće – najveći poslodavac u zemlji – biti teško pogođena. Ipak, istaknuto je i da nijedna razina carina, ma koliko visoka bila, neće dovesti do povratka proizvodnje odjeće i obuće u SAD.

Apsurdna carina za Mjanmar

Možda je najapsurdnija carinska stopa od 44 posto nametnuta Mjanmaru – zemlji pogođenoj građanskim ratom, bez kapaciteta da kupuje više američke robe. Američki izvoz čini manje od jedan posto mjanmarskog BDP-a, no, baš kao i u Kambodži, sektor odjeće jedan je od rijetkih izvora stabilnog prihoda za siromašne gradske obitelji.

Ironično, Trump je dosad uživao značajnu popularnost u ovom dijelu svijeta. U Vijetnamu se cijenio njegov čvrst, transakcijski pristup vanjskoj politici, a Hun Sen, bivši čelnik Kambodže i još uvijek dominantna politička figura u zemlji, godinama je nastojao izgraditi osoban odnos s američkim predsjednikom te je s ponosom objavljivao selfije s njihova prvog susreta 2017.

Još prošlog mjeseca Kambodža je javno pohvalila Trumpa zbog zatvaranja američkih medijskih mreža Glas Amerike i Radio Slobodna Europa jer su redovito prenosile stavove kambodžanske opozicije.