'Mislim da se na takav potez neće naljutiti nitko u lokalnoj vlasti i da nema smisla financirati projekte samo zato da bi neki gradonačelnik ili načelnik mogao reći kako ima poslovnu zonu. Zato će ubuduće svaka kuna uložena u neku zonu morati imati opravdanje', poručio je ministar Maras, piše Vjesnik

I iako je čak 320 poduzetničkih zona financirano iz državnoga proračuna s ukupno više od 650 milijuna kuna, danas je u Hrvatskoj, prema službenim podacima Ministarstva poduzetništva i obrta, aktivno zapravo 216

U aktivnim zonama rasprostranjenim na ukupno 8.294 hektara diljem Hrvatske, djeluje 2.656 tvrtki koje zapošljavaju 44.282 radnika

Najviše poduzetničkih zona, po 19, imaju Varaždinska i Međimurska županija, a jednu manje ima Zagrebačka županija

Od 2004. do kraja 2011., država je u te aktivne zone uložila 541,6 milijuna kuna, ponajprije u infrastrukturno opremanje.

Sve ostale zone još su nedovršene, nemaju evidentirane poduzetnike ni zaposlene. Stalno nabrajati broj poduzetničkih zona, a pritom ne spomenuti koliko je u njima otvoreno radnih mjesta, prazna je priča. Mnoge zone zjape prazne. Pa proizlazi da su u Hrvatskoj i ledine – poduzetničke zone u kojima umjesto radnih mjesta niče korov. Novac iz državnoga proračuna što je trebao biti iskorišten za uređenje zona, u koje bi se potom doveli investitori i otvorila radna mjesta, nekako je samo iskliznuo. Stoga su mnoge 'poduzetničke zone' postale generator razvoja korova, a ne razvoja gradova i općina

Bivša vlada provodila je projekt razvoja malog i srednjeg poduzetništva poticanjem gradnje poduzetničkih zona promičući povećanje broja tih zona na prosječno 20 po županiji. Za njihovo uređenje dodjeljivala su se sredstva iz državnoga proračuna, a kako su poduzetničke zone uglavnom lokalnog karaktera te su u nadležnosti općina i gradova, mnogi su iskoristili tu pogodnost povlačenja novca iz proračuna, a da nisu do kraja proveli projekt pokretanja zone i privlačenja investitora.

Zato će se sada, najavljuju u Ministarstvu, pooštriti kriteriji za financiranje budućih poduzetničkih zona. Novac će moći dobiti samo oni koje će imati unaprijed dogovorene investitore.

Pozitivan primjer brzog razvoja svakako je Dugopolje. Iskoristivši svoj idealan zemljopisni položaj, kojemu gravitira oko 350.000 ljudi, zahvaljujući poduzetničkoj zoni, razvilo se u modernu općinu. Prva zona Podi smjestila se na 270 hektara, a nakon što je popunjena, pokazala se potreba za širenjem pa je uređena i zona Podi Zapad na dodatnih 96 hektara. U tim dvjema poduzetničkim zonama danas radi 3.120 ljudi. U razvoj tih zona posljednjih su godina ubrzano krenule i općine na hrvatskome istoku, koje su u privlačenju investitora imale prednost, jer se radi o području od posebne državne skrbi. Na takvim područjima poduzetnicima i investitorima omogućene su brojne povlastice, kao i niži porez na dobit.

Među pozitivnim primjerima svakako je i poduzetnička zona u Općini Antunovac, nedaleko od Osijeka. Ta je općina primijenila originalan model te je i prije nego što je zabodena prva lopata prodala kompletnu, neizgrađenu gospodarsku zonu ukupne površine 14 hektara.

Općina Antunovac, osim što je utržila 1,40 kuna po četvornom metru prodane zone, ostvarit će i prihod od komunalne naknade, kao i prirez od dohotka onih koji će se zaposliti u zoni.

Nažalost, mnogi prednosti i povlastice poduzetničkih zona nisu znali iskoristiti. Primjerice, na 33 hektara poduzetničke zone u Vukovaru, osnovane u lipnju 2007., danas radi samo pet tvrtki koje zapošljavaju 65 radnika. U uređenje zone iz proračuna Ministarstva gospodarstva te Fonda za obnovu i razvoj Vukovara uloženo je 27 milijuna kuna, a čak 15 parcela zjapi prazno