World Architecture Festival u Singapuru prestižna je smotra i najvažniji pregled dometa suvremene svjetske arhitekture. Na ovogodišnjem osmom festivalu, među 27 dobitnika u različitima kategorijama našao se i projekt zagrebačkog studija PROARH. U kategoriji 'House - future projects' prvu nagradu je zaslužio projekt 'Issa Grotto Hill House' arhitekta Davora Matekovića

Takva nagrada na najvažnijoj godišnjoj smotri suvremene inovativne arhitekture za širu hrvatsku javnost vjerojatno predstavlja iznenađenje, ali ne i za poznavatelje rada Davora Matekovića i studija PROARH. Ta nagrada je zapravo kruna njegova uspješnog rada i suvremenog načina razmišljanja o arhitekturi, načina koji podrazumijeva podjednako uvažavanje tradicije, ekologije, funkcionalnosti i održivosti. Sve to uključuje i odmjereno korištenje svih dostupnih suvremenih građevinskih tehnologija.

Viški projekt je u fazi razrade, a realizacija se očekuje tijekom sljedeće godine, otkrio nam je autor Mateković. Kuća 'Issa Grotto Hill House' bit će smještena na južnim padinama otoka Visa na parceli veličine sedam tisuća četvornih metara i gotovo u potpunosti je energetski autonomna, koristit će se solarna energija, ali i kišnica za potrebe stanovanja u kući i za navodnjavanje parcele s maslinama. Parcela je smještena na terasastom terenu s tradicionalnim dalmatinskim suhozidima. Uvažavanje forme 'ville rustice', gradnja tehnikom suhozida i skladno preklapanje objekta koji doslovce prati konfiguraciju terena, bila je osnovna arhitektonska ideja autora.

Kuća se potpuno stapa s krajolikom u mediteranskim ambijentu i pruža visoki standard boravka, ali i iznimnu ambijentalnu kvalitetu života. Naziv projekta 'Issa Grotto Hill House' definitivno nije slučajan i jasno se referira na predantičke korijene najstarijeg grada na istočnoj obali Jadrana, grčke Isse. Naziv priziva u sjećanja i arhaični, održiv način života u skladu s prirodom, a ovaj objekt predstavlja baš taj iskorak suvremenosti, uvažavanja tradicije i tisućljetnih znanja.

Kada se analizira izniman opus arhitekta Davora Matekovića, može se jasno pratiti evolucija takvog načina razmišljanja u prethodnim projektima. Iako su, primjerice, njegovi neboderi i zgrade u Strojarskoj ulici važan vizualni naglasak suvremenog Zagreba, treba ipak u prvi plan staviti njegove projekte u ruralnim područjima u unutrašnjosti Hrvatske i u Dalmaciji.

Nedavno je Matekovićev projekt kuće 'Materada' u Poreču zaslužio Cemexovu godišnju nagradu, ali projektu na Visu - u kreativnom smislu - prethodile su 'Stone House' u Lukovom Šugarju, kuća u Tisnom, projekt 'Hiža' u Kumrovcu i sličan projekt obiteljske kuće u Zagorju 'Bivak'. U navedenim projektima arhitekt gradi održive objekte s upotrebom tradicionalnih tehnika i materijala (kamen, drvo, slama…) sukladno geografskom položaju, lokalnim posebnostima i klimatskim uvjetima, ali u suvremenoj interpretaciji. Te kuće nisu nužno taoci dominantnog trenda energetske učinkovitosti i održivosti, nego zadovoljavaju suvremeni visoki standard boravka i funkcionalnost, a što u nekim sličnim doslovce izvedenim projektima nije slučaj.

'Specifičnosti koje su vezane za svaki projekt istovremeno su inspiracija i 'teret' koji kuća mora iznijeti. Za ovaj projekt specifična je lokacija i sama parcela - gradimo u centru otoka Visa, na parceli bez infrastrukture, na velikoj kosini, okruženi gustom makijom, netaknutim Mediteranom koji čini Vis takvim kakav jest. Upravo svi ti elementi, a posebno naslijeđe suhozida, njegova funkcija i estetika, glavna su ideja iz koje nastaje Issa Grotto/Hill House', objašnjava nam Mateković što ga je to inspiriralo na viški projekt.

Dizajn interijera priziva sjećanja na vrhunske autore suvremene arhitekture, ali istovremeno nas u vanjskoj vizuri vraća na same početke arhitekture, duboko uronjene u tradiciju i ambijent.

Upitan koliko je važna ravnoteža tradicije i energetske održivosti sa suvremenim standardom stanovanja, Mateković ističe kako je 'izrazito bitno, općenito kod stanovanja, da primarna funkcija bude besprijekorno riješena'. 'Svi drugi elementi koji je prate i obogaćuju, moraju, naravno, biti u ravnoteži s njom. Tradicija, tj. arhitektonsko naslijeđe i tehnologija samoodrživosti, vrijednost su ove kuće, daju joj izniman karakter, ali ni u jednom slučaju oni nisu primarni. Ugodnost bivanja u ovom prostoru ostvarena je i time što smo omogućili sve suvremene blagodati, bez susprezanja, jer živjeti u skladu s duhom prostora ne smije značiti suspenziju duha vremena', naglašava.

Nakon četiri do pet desetljeća graditeljske pošasti na dalmatinskoj obali, u posljednjem desetljeću na djelu je suprotni trend koji je vidljiv i nagrađen u projektu 'Issa Grotto Hill House'. Tome su prethodili navedeni 'Stone House' i još nekoliko Matekovićevih projekata, primjerice, kuće na Murteru i u Tisnom. Osobito je zanimljiva manje poznata kuća u Tisnom koja se invazivno nametnula nekvalitetnoj apartmanskoj gradnji u degradiranom betoniziranom okruženju.

Zanima nas mogu li hrvatski arhitekti preokrenuti trend degradacije prostora na obali? 'Trend degradacije na koji mislite nije trend. Jer trend je trenutačan, a ta degradacija traje već više od pola stoljeća. Vikendice i čitava zimmer frei naselja postala su s vremenom dio folklora. Hrvatska arhitektonska scena kvalitetna je u svjetskim razmjerima i bila je takva i prije 50 godina. Zato na obali imamo vrhunska arhitektonska ostvarenja, od velikih turističkih naselja do malih objekata i kuća, stara 45, 15 i 5 godina. Problem je što su ona u manjini i dok god drugi interesi budu vodili glavnu riječ, naša će obala biti puna hacijendi, korintskih stupova i toskanskih vila. Što ne znači da moramo replicirati kažune i kamenu kuću u nedogled, ali moramo razumjeti arhitekturu i arhitektonsko naslijeđe. Bez toga nema napretka, ali i taj napredak i nije pitanje samo jedne generacije, tako da ideja da će se nešto preokrenuti u trenu nije realna', smatra naš sugovornik.

Urbanizam u Hrvatskoj je podbacio u posljednja tri desetljeća. Politika nije u stanju biti korektiv nereda u prostoru i zanemarivanja javnog interesa. Trebamo li nam regionalna ili nacionalna arhitektonsko-urbanistička instituciju s potrebnim ovlastima za uvođenje reda u prostoru? 'Mi institucije već imamo, i strukovne i zakonodavne političke, a politika nije nikad mogla biti korektiv samoj sebi. Taj nered u prostoru je rezultat toga što javni interes više nije ičiji interes. Još jedna ili još deset institucija nisu rješenje, rješenje je u promjeni kolektivne svijesti i akciji/reakciji  pojedinca - i arhitekta i klijenta i zakonodavca', ističe Mateković.

Nove inženjerske i robotske tehnologije diktiraju našu svakodnevicu, a uskoro ćemo dobiti i održive 'strojeve' za stanovanje.
Arhitektura je, napominje Mateković, uvijek bila usko povezana s novim tehnologijama, u svim poljima. 'Danas su promjene brže nego ikada: u tehnologijama gradnje, materijalima, opremi, sveopćoj umreženosti. Osnove svega tog bi se trebalo poučavati kako bi se otpočetka mladi arhitekti mogli razvijati i imati na umu širinu zona interesa koja je potrebna kako bi bili kvalitetni i konkurentni', kaže. Prate li naši arhitektonski fakulteti ritam tehnologije? 'To morate pitati njih, ali uglavnom kao i sve, većina znanja dobiva se kroz praksu i samostalno istraživanje i suradnju sa stručnjacima s drugih polja i interesnih djelatnosti', odgovara naš sugovornik.