Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća Jugoslaviju je potresla velika građevinska afera u kojoj je glavni lik bio tadašnji savezni ministar obrane i jedini jugoslavenski nositelj čina admirala flote Branko Mamula, a koji je od posljedica koronavirusa preminuo u utorak u 101. godini u svojem domu u Tivtu. Skandal u vrhu tadašnje JNA razotkrio je slovenski tjednik Mladina pišući da je Mamula, uz pomoć ročnih vojnika kao besplatne radne snage, izgradio vilu u Opatiji. Pored priče da vojska besplatno gradi palače za socijalističke faraone, list je u članku pod naslovom 'Mamula go home' objelodanio admiralovu ulogu u tajnoj prodaji jugoslavenskog oružja Etiopiji. Vrh tadašnje države poduzeo je mjere protiv slovenskog lista, Mamula je bio primoran na ostavku, a mnogi ističu da je taj članak ubrzao klizište kojim se socijalistička Jugoslavija survala u propast.

Branko Mamula rođen je 30. svibnja 1921. godine u Slavskom Polju kod Vrginmosta u srpskoj obitelji s naglašenom vojničkom prošlošću ukorijenjenoj u krajiškoj tradiciji. Jedan od Mamulinih predaka bio je Lazar Mamula, austrougarski general koji je na poluotoku Prevlaci dao izgraditi sustav utvrda radi nadziranja Kotorskog zaljeva. Iako ponosan na graničarsko porijeklo, Branko Mamula htio se odmaknuti od vojske pa je upisao Trgovačku akademiju u Karlovcu, nakon koje se zaposlio kao činovnik. Usporedo s državnom službom, Mamula dolazi u dodir s komunistima te ga 1939. godine primaju u Savez komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ).

Uskoro izbija Drugi svjetski rat, a na Mamulinu Kordunu ustaše započinju s progonima i ubijanjima njegovih sunarodnjaka pa odlazi u partizane. U jednoj od ofenziva na Petrovoj gori ustaše mu 1942. godine ubijaju majku, dvije sestre i brata pa se aktivnije uključuje u partizanski pokret te iste godine učlanjuje u Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ). Nakon što je prebolio tifus Glavni štab Hrvatske ga kao političkog komesara 8. kordunaške divizije šalje u primorje u Pomorsku komandu sjevernog Jadrana te je kao zapovjednik partizanske flote u nastajanju posljednjih godina rata odigrao ključnu ulogu u borbama protiv Nijemaca u zadarskom arhipelagu i Kvarneru.

Admiral – neplivač koji je dobro plivao u vojnim strukturama

Iako dotad nije vidio more niti je znao plivati, Mamula je zadnjih 20 mjeseci rata bio operativni zapovjednik partizanske ratne mornarice u danas zaboravljenoj savezničkoj borbi na sjevernom Jadranu, a koja se, kako je naglasio u svojoj autobiografiji 'Admiral s Korduna', pretvorila u pobjedničku stratešku igru. Mamula iz rata izlazi kao pukovnik, a kao perspektivni kadar odlazi na Višu vojnopomorsku akademiju, čiju 7. klasu završava kao najbolji pitomac. Vrh tadašnje Jugoslavenske ratne mornarice (JRM) šalje ga 1958. na mornaričko-štabni kurs u Veliku Britaniju, a po povratku završava i operatiku u Ratnoj školi JNA. Jugoslavenski vojni vrh početkom 60-ih, u duhu Pokreta nesvrstanih, šalje ga u Sudan te je po osamostaljenju te države proveo dvije godine kao njen vojni savjetnik.

Nakon povratka iz Afrike Mamula je postavljen za zapovjednika Vojnopomorskog područja Pula, u kojoj ostaje samo godinu dana jer ubrzo postaje pomoćnik zapovjednika Četvrte armijske oblasti nakon što je privremeno preuzela funkciju Komande JRM-a i proširila zonu obrane na Jadran do planine Dinare i cjelokupno područje Crne Gore. Dužnost zamjenika načelnika Mornaričke uprave u Državnom sekretarijatu za narodnu obranu preuzima 1967., a u rujnu 1970. i dužnost načelnika Uprave ratne mornarice i pomoćnika državnog sekretara za narodnu obranu. Na toj dužnosti ostaje do jeseni 1976., kada se spajaju funkcije upravljanja i zapovijedanja ratnom mornaricom pa će sljedeće tri godine obavljati dužnost pomoćnika saveznog sekretara za narodnu obranu i zapovjednika Vojnopomorske oblasti.

Mamula strelovito napreduje u karijeri pa ga sredinom 1979. godine tada već teško bolesni jugoslavenski maršal Josip Broz Tito imenuje načelnikom Generalštaba JNA. Dvije godine poslije Titove smrti, 1982., Mamula postaje savezni sekretar za narodnu obranu, što je u tadašnjoj državi bila funkcija ravna ministru obrane, a godinu kasnije postaje i admiral flote kao jedini nositelj tog čina u JNA. Na toj dužnosti Mamula će provesti šest godina, a 21. prosinca 1988., dan prije nego što je bivša vojska slavila svoj praznik – Dan JNA, odlazi u mirovinu.

Mamulino rješenje jugoslavenske krize

U zadnjim godinama svojeg upravljanja jugoslavenskom vojskom, Mamula kao nepopravljivi Jugoslaven predlaže veliki preustroj JNA znan kao plan Jedinstvo, kojim je uspio Teritorijalnu obranu, formiranu na republičkim osnovama, podčiniti Vrhovnoj komandi Oružanih snaga JNA radi potpunog nadzora nad oružanom silom. Mamula je smatrao da poslije Titove smrti nitko od generala nije vjerovao u Predsjedništvo SFRJ te je kao pripadnik tvrdolinijaške komunističke generalske struje strahovao da bi stidljivo pokrenute demokratske promjene oslabile Jugoslaviju, a samim time i JNA. Još 1988. optužio je slovenski i srbijanski vrh za pokretanje mehanizama razbijanja države, a Slobodana Miloševića ocijenio je kao nepogodnu osobu za realizaciju planova JNA o reunitarizaciji zemlje i da ga treba ukloniti ako se želi sačuvati JNA.

Za admirala Mamulu Miloševićeva politika bila je suviše prosrpski nastrojena te je kao takva bila neprihvatljiva za SFRJ kao cjelinu, stoga je predlagao rezolutnu akciju armije kojom bi se jugoslavenska kriza riješila potpunom vojnom kontrolom granica i uhićenjem tada na neposrednim izborima izabranog hrvatskog i slovenskog vodstva. Kako bi prisnažio svoj unitaristički stav, Mamula je u osvit rata s istomišljenicima osnovao SKJ – Pokret za Jugoslaviju, generalsku stranku koja je trebala zamijeniti propali Savez komunista Jugoslavije kao vodeća snaga Jugoslavije na umoru. No to se nije dogodilo pa se Mamula u potpunosti povukao i odselio u Tivat, u kojem je do smrti živio s drugom suprugom, Splićankom Mirjanom Jakelić, koja je karijeru etnologije zamijenila političkim angažmanom kojim se protivila razbijanju SFRJ i političkim ciljevima nove demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj.

Odbijanje Tuđmanova prijedloga za posredništvom

Hrvatska javnost još za vrijeme bivše države nije bila sklona rigidnom Mamuli, osobito nakon što je slovenski list Mladina objavio da ročni vojnici JNA šefu vojske besplatno grade vilu u Opatiji, u kojoj je on s prvom suprugom Zlatom, koju je upoznao u partizanima, živio od 1985. do 1991. godine. U pitanju je jedna od najelitnijih nekretnina u Opatiji, koju su neko vrijeme koristile hrvatske obavještajne službe kao rezidencijalni objekt, a prema nekim procjenama, vrijednost Vile Mamula iznosi oko tri milijuna eura.

S obzirom na vrijednost nekretnine, Mamula je 2003. godine podnio tužbu protiv Republike Hrvatske kojom je pred opatijskim Općinskim sudom tražio vlasništvo nad trećinom nekretnine u dijelu za koji je tvrdio da je preuredio vlastitim novcem. Dvije godine kasnije opatijski sud odbio je njegov imovinsko-pravni zahtjev dok je riječki Županijski sud 2008. potvrdio prvostupanjsku presudu, čime je postala pravomoćna. Nekadašnji prvi čovjek jugoslavenske armije nije se pomirio sa sudskim porazom te je zatražio reviziju predmeta i na Vrhovnom sudu, koji je također odbio njegove zahtjeve.

Dok je pokušavao ishoditi povrat vile, Mamula je u nekoliko navrata istupao u hrvatskim medijima, kojima je otkrio da mu je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nudio da bude posrednik između Hrvatske i tzv. SAO Krajine te da pridobije Srbe da se vrate pod hrvatsku vlast, a zauzvrat bi dobili manjinska prava. Mamula je odbio taj prijedlog poručivši Tuđmanu da ne želi pripadati nijednoj strani. Tim potezom ostao je dosljedan svojoj anakronoj ideji odavno pokopane unitarne jugoslavenske države.