Do tih je podataka došao Vencel Čuljak, koji je nedavno na Fakultetu za društvene znanosti u Međugorju obranio doktorsku disertaciju pod naslovom 'Fenomen Međugorje kao svjetski brend i top destinacija vjerskog turizma'. Za potrebe disertacije Čuljak koji živi i radi u Osijeku proveo je istraživanje došavši do podataka o tome koliko je vjerski turizam zapravo unosna djelatnost i u slučaju Međugorja ne trpi zbog prijepora o tome treba li ono i službeno biti priznato kao marijansko svetište.

Prema prikupljenim podacima, od 1981. pa do kraja 2013. godine Međugorje je posjetilo 28 milijuna hodočasnika i turista od čega su 21 milijun bili stranci. Svake godine Međugorje ostvari 90 milijuna eura ukupnog prihoda i 1,9 milijuna noćenja. Prema toj kalkulaciji, ukupni prihod Međugorju za proteklih nešto više od tri desetljeća iznosio je 2,85 milijardi eura, a smještajni su kapaciteti zabilježili 65 milijuna ostvarenih noćenja.

Dobro su zaradili su i oni koji prevoze turiste do Međugorja, jer je procijenjeno kako su oni za putne troškove izdvojili čak 8,5 milijardi eura. Crkva u Međugorju za 32 godine ostvarila je ukupni prihod i to bez donacija u iznosu od 290 milijuna eura.

Procjena je kako je prosječan turist-hodočasnik dnevno u Međugorju ostavljao po 43 eura, no država od toga nije imala posebne koristi. Čak 68 posto tog prometa, zaključci su analize, završilo je u džepovima neregistriranih pružatelja ugostiteljskih usluga. Navedena je i procjena kako Međugorje, koje broji 4.600 stanovnika, trenutačno raspolaže s 18.500 kreveta. Pretpostavlja se da u tom gradiću radno angažirano oko 1.500 osoba, no njih gotovo 60 posto radi "na crno", odnosno bez prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Da je Međugorje carstvo 'sivog gospodarstva' govori i podatak kako bi se samo na temelju boravišne pristojbe moglo godišnje utržiti i 600 tisuća eura, a službeno se zaradi tek 73 tisuće konvertibilnih maraka (37,3 tisuće eura). Pravna država u Međugorju je zakazala i na urbanističkom planu, pa je ondje čak 57 posto novoizgrađenih objekata namijenjenih turizmu podignuto bez potrebnih dozvola i suglasnosti, navedeno je u istraživanju.

Čuljak je analizirajući prikupljene informacije sugerirao kako je u Međugorju zapravo na djelu gospodarski kaos, koji široko otvara vrata kriminalu i korupciji, jer je stanje izmaknulo kontroli općinskih i tijela vlasti na županijskoj odnosno entitetskoj razini.

No Ivo Jerkić, načelnik općine Čitluk u čijem je sastavu i Međugorje, tvrdi drugačije. On je potvrdio kako problema ima, no ističe da je to nasljeđe iz prošlih vremena, a da su sadašnje općinske vlasti u Međugorju poduzele brojne korake da se nepravilnosti otklone. 'Zadnje tri godine izdali smo više od 330 rješenja za rad, a u istom razdoblju u Čitluku su evidentirana 982 nova radna mjesta od kojih je najveći broj bio legalizacija rada na crno', kaže Jerkić.

Objasnio je kako će donošenjem novih regulacijskih planova svi koji se uklapaju u njih moći legalizirati svoje objekte.

Jerkić je potvrdio kako je naplata boravišne pristojbe slaba, no istodobno je istaknuo kako općina od toga i tako nema koristi jer je to prihod namijenjen županiji i Federaciji BiH.