Vlada se već mjesecima trudi da u javnost ne dospiju detalji ugovora s američkom odvjetničkom tvrtkom Patton Boggs LLP koja je u Haagu branila generale Gotovinu i Markača. Gong je još prošle godine zatražio dokumentaciju, odobrila ih je čak i povjerenica za informiranje, no Vlada je podignula tužbu te se za pravo na skrivanje informacija odlučila boriti na Visokom upravnom sudu
Na zatvorenoj sjednici Vlade prošlog četvrtka utvrđen je Prijedlog tužbe Vlade Republike Hrvatske protiv Rješenja povjerenika za informiranje (…) donesenog 10. travnja 2014. godine. To znači da se Vlada odlučila na Visokom upravnom sudu izboriti za to da građani ne saznaju koliko je iz proračuna platila obranu generala Gotovine i Markača u žalbenom postupku u Haagu.
Još je bivša Vlada 2011. sklopila ugovor s američkim odvjetničkim društvom Patton Boggs LLP kako bi generalima, koji su u prvostupanjskoj presudi bili osuđeni za ratni zločin, pružila najkvalitetniji žalbeni postupak. Aktualna Vlada produljila ga je na dva mjeseca u ljeto 2012. Hrvatska je plaćala odvjetnike 60 tisuća dolara mjesečno, bez dodatnih troškova za naknade, ali danas još ne znamo koliko su nas ukupno koštali. Znamo samo da je ta ista tvrtka nedavno angažirana i kao jedna od konzultantskih tvrtki u Vladinim pregovorima s mađarskim MOL-om. Navodno ih samo za to plaćamo 80 tisuća eura mjesečno (600 tisuća kuna), a i taj je ugovor tajan.
Gong je, u cilju transparentnosti trošenja javnog novca, tražio ugovor o obrani generala najprije od Ministarstva pravosuđa, no ispostavilo se da ga ipak posjeduje Vlada. Pozivajući se na Zakon o pravu na pristup informacijama, Gong je 1. srpnja 2013. poslao prvi zahtjev za objavom ugovora. Vlada je odbacila tu ideju uz objašnjenje da je ugovor klasificiran.
Samo podaci koji utječu na nacionalnu sigurnost, vitalne interese RH, na neovisnost, međunarodne odnose itd. smiju biti klasificirani, odnosno proglašeni tajnim ili povjerljivim. Zato se Gong žalio na odluku Vlade. Taj je slučaj ubrzo preuzela prva povjerenica za informiranje Anamarija Musa, a ona, po novom zakonu, mora odlučiti tko je u pravu – Vlada ili Gong, odnosno javno tijelo ili građanin koji traži neku informaciju.
Musa je odlučila u korist Gonga i u rješenju objasnila: 'Pitanje potrošnje javnog novca važno je za transparentnost tijela javne vlasti te stvaranje povjerenja građana u rad tog tijela, osobito u postupanju s javnim novcem.' Naime Vlada je sklopila ugovor s privatnom tvrtkom, a ne nekom drugom državom ili drugim javnim tijelom, stoga je potreba za transparentnosti trošenja novca hrvatskih građana još veća.
Niti povjerenica nije našla razloge za klasificiranje ugovora, pogotovo jer je završen žalbeni postupak u Haagu te su generali pravomoćno oslobođeni optužbi za ratne zločine.
Vlada to mišljenje povjerenice očito nije prihvatila jer Gongu nije dostavila ugovor s tvrtkom Patton Boggs LLP. Umjesto objave ugovora i iznosa koji je potrošen za obranu generala, Vlada je (čini se, odlukom sa zatvorene sjednice) pokrenula sudski spor na Visokom upravnom sudu, odnosno podignula tužbu protiv rješenja povjerenice Muse.
Natalija Mirković iz Gonga objašnjava da su u udruzi inzistirali na objavi dokumenata jer je riječ o ugovorima koje je Vlada, kao tijelo javne vlasti, sklopila s privatnom tvrtkom u javnom, a ne u privatnom interesu. 'Dosadašnje presude Upravnog suda potvrđuju stav da ugovori tijela javne vlasti s privatnim osobama ne mogu biti tajni. Mogu se eventualno zaštititi dijelovi ugovora u skladu s iznimkama u Zakonu o pravu na pristup informacijama', rekla je Mirković.
Smatramo da objavljivanje tih ugovora predstavlja minimum transparentnosti u radu tijela javne vlasti koji mora biti poštovan. Građani imaju pravo u svakome trenutku znati na koji način i u koju svrhu se troše proračunska sredstva', ističe Mirković.
Naglašava čak da nova odredba Zakona o pravu na pristup informacijama jasno propisuje da informacije koje se tiču trošenja javnih sredstava moraju biti dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti javnog interesa. Taj test, inače, provodi povjerenica koja uvidom u dokument procjenjuje koliko je neki podatak od javnog interesa ili nije.
'Privatni gospodarski subjekti, kada posluju s tijelima javne vlasti, moraju preuzeti rizik razotkrivanja vela tajnosti zbog veće transparentnosti. Tijela javne vlasti moraju biti svjesna da se radi o javnim poslovima, javnom novcu i širem društvenom interesu', poručuje Natalija Mirković.
Gong će dakle konačnu odluku o objavi ugovora ipak pričekati od Visokog upravnog suda. Ako i sud ocijeni da ugovor s privatnom odvjetničkom tvrtkom ne sadrži podatke opasne za nacionalnu sigurnost ili neovisnost, tada će Vlada napokon morati Gongu dostaviti sporni ugovor. Tada će i itekako zainteresirana hrvatska javnost napokon otkriti koliko smo svi skupa platili obranu generala u Haagu.
Krajnje je vrijeme da vlast osvijesti činjenicu da troši naš novac i da pri tome mora odgovarati građanima za svaku lipu. Dosadašnja praksa u bezbroj je slučajeva pokazala da političari sami, i bez nadzora, ne znaju upravljati našim novcem. Barem ne u javnom interesu.