Možda baš zbog toga. Premalo racionalnog znanja na beskrajnom mitološkom horizontu, omogućuju vlastima mnogo lakih manevara.
Zagovornici Omble tvrde da o izgradnji brane ovisi gotovo sav život 'juga Hrvatske'. Istodobno, kompetentni stručnjaci upozoravaju da je projekt okolišno opasan, u biti protuodrživ, i da bi njegove štete mogle biti dalekosežne. Ekonomski aspekt, premda važan argument sljedbenika gradnje hidrocentrale, svakako nije njegova dobra strana. U njegovoj gotovo tridesetogodišnjoj povijesti, projekt je ubačen u igru u najgore vrijeme, financirat će se kreditima koje ćemo ionako mi vraćati, i uz to je, sa svojih 130-150 milijuna eura, dvostruko skuplji u odnosu na idejni projekt iz 1998. godine.

Studiju o utjecaju na okoliš kriju kao recept za atomsku bombu

Zapravo slabost države, tj. snaga koje su spremne braniti zdravu pamet i opće interese, jest najveća šansa projekta. U stručnoj javnosti se u njegovu gradnju uvijek debelo sumnjalo, ali se zapuštenost 'juga Hrvatske', i bezidejnost nositelja razvitka, suočila sa socijalnim prijetnjama koje su vješto iskorištene za reafirmaciju projekta. Odluka o gradnji Omble nije ni donesena u nekom racionalnom ambijentu: 'prelomljena' je nakon jedne od nedavnih kataklizmi, strujnog kolapsa od prije ravno godinu dana, u sred zime, kad je većina Dubrovčana ostala bez svjetla i ogrjeva. Svi dubrovački mediji, ali i neki izvana županije, već duže brojne razvojne nevolje pripisuju upravo odsutnosti hidrocentrale, i u njezinoj gradnji vide rješenje svih društvenih, gospodarskih i ekoloških problema.

Gradonačelnik Andro Vlahušić smatra da gradnja hidroelektrane Ombla predstavlja strateški interes Grada Dubrovnika, navodno zbog nužnosti poboljšanja elektroenergetske mreže na dubrovačkom području i visine investicije koja će ojačati građevinarstvo. Između ostalog, Vlahušić je predložio da HEP u projekt uključi Sveučilište u Dubrovniku kako bi se mladi, stručni kadrovi mogli praktično usavršavati, a kasnije eventualno i pronaći stalna zaposlenja. Mediji pišu kako će Dubrovčani hidroelektranom dobiti vodu za piće ''cijepljenu' od eventualnih zagađenja s obližnjeg odlagališta otpada na Grabovici'.

Nije jasno zašto poboljšanje mreže ovisi o gradnji HE Omble, kad se od 1965. godine, u blizini nalazi HE Plat, udaljena tek 11 kilometara zračne linije (i jedna mala, HE Zavrelje, još bliža, od 1953!) koja je mogla biti povezana s potrošačima. Dalje, nije uputno izjednačavati opći interes s hipertrofiranim apetitima građevinarstva; a što se tiče samog Sveučilišta, nije jasno na čemu će se mladi kadrovi u Ombli usavršavati i zaposliti, a da to nisu mogli u HE Platu. Upravo suprotno, Sveučilište je trebalo biti u službi istraživanja Omble, kao i cijelog kraja, ali su, umjesto toga, pojedine interesne skupine preplaćene na izrade studija, u kojima dobrim dijelom preprodaju već poznate informacije, a studiju kriju kao recept za atomsku bombu.

Istraživanja o Ombli rađena su samo za potrebe hidrocentrale!

Najveći problem jest to što se o Ombli zna jako malo te to što su vrijednosti koje su ranije epohe etablirale – užasno degradirane. O Ombli ne znaju dovoljno ni projektanti, ni istraživači. U tome i jest kvaka: fizička poznatost njezina podzemnog prostora, gdje će se izvoditi opsežni radovi, svodi se valjda na svega nekoliko promila.

Poslužimo se usporedbom: obližnja pećina Vjetrenica, antropički rečeno, starija sestra Omble, poznata je u ukupnoj dužini od oko sedam kilometara, od čega je glavni kanal dug 2.470 metara, a ukupna površina terena koja se diže iznad nje ne prelazi tri-četiri četvorna kilometra. E, sad, stavimo u odnose površinu sliva Omble, koji zauzima između 600 i 900 četvornih kilometara i poznatu dužinu podzemnih kanala koja je upola kraća nego u Vjetrenici! Ništa, gotovo ništa!

Zlatni zakon upotrebe krša nalaže da se prije donošenje odluke upozna cijeli sustav, jer se zbog tzv. nehomogenosti vodonosnika (podzemnog vodnog tijela), na svakom koraku može ponašati drukčije. Dalje, u Vjetrenici je zabilježeno malo više od 100 podzemnih životinjskih vrsta, što je najviše u svijetu, pa je zbog biodiverziteta stručnjaci nazivaju podzemnim Galapagosom. A o Ombli relevantnih podataka nema. Nema nikakva razloga sumnjati da je po biodiverzitetu Ombla vrlo slična Vjetrenici, jer brojnost faune potvrđuje širi i povezan podzemni prostor. Znači, o Ombli je važno znati što manje.

To samo pokazuje da su dosadašnja istraživanja Omble rađena s parcijalnim ciljevima i nisu ostvarenje općih interesa, niti mogu služiti u te svrhe. Istraživanja su rađena za potrebe hidrocentrale i imala za cilj utvrditi vododrživost sustava, tj. osigurati ga da 'ne pušta' i drugo ih ne zanima. Jedino poznato istraživanje koje je imalo kompleksan pristup, ali ne i realizaciju, poduzeo je prije 100 godina češki istraživač Karel Aboslon (1877- 1960). On ju je smatrao najvećom podzemnom rijekom na svijetu, i uz nazive još dva svoja životna djela, stavio na nadgrobni spomenik.

Ne postoji svijest o životnoj važnosti Omble

Za razliku od današnjice, Ombla je tijekom cijele poznate povijesti vrednovana kao ključno mjesto života. Tradicionalna svijest ju je smatrala središtem ovdašnjeg mikrokozmosa o čemu i danas svjedoči naziv sela Mokošica. Mokoš je bila staroslavenska božica plodnosti, po svemu sudeći, najveće božanstvo seljačkog staleža ili kaste. U Dubrovačkoj Republici na vrhuncu njezine slave Rijeka je bila pojam raja, lovišta s perivojima, šetališta i mjesto ladanja. Na samom izvoru bilo je izgrađeno više od deset mlinica i jedna crkva koja postoji i danas. Početkom 20. stoljeća na sumpornim izvorima izgrađeno je lječilište.

Degradacija uzima maha urbanizacijom i izgradnjom jadranske magistrale početkom šezdesetih godina, kad je uništeno i devastirano više dvoraca, koji su vrhunski primjeri srastanja u prirodni krajolik, a većem broju oduzeta autentičnost. To je natjeralo povjesničara umjetnosti Vladimira Preloga da napiše jetki članak 'Baština bez baštinika'. Od kraja 1964. Rijeka je zakonski zaštićena kao značajan krajolik, ali se propadanje nastavilo i doseglo vrhunac tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Vilina pećina, ulaz u spiljski sustav na 137 metara iznad Omble, arheološko je nalazište i zaštićena kao stanište šišmiša.

Unatoč svemu, Rijeka dubrovačka danas je ne samo napučen prostor, nego i odlagalište građevinskog materijala, olupina od vozila i svake krame, mjesto porušenih kuća i ljetnikovaca, prostor marine i raznih skladišta, područje koje je pretrpjelo zagađenja teškim uljima, itd. Samom izvoru je gradnjom vodocrpilišta, unutrašnjih kanala, preljevnog praga i smanjenjem prosječnog godišnjeg protoka za četvrtinu, promijenjena priroda i bitno oskvrnuta doživljajnost, a zbog ograde i nedostupnosti više liči na krug kasarne nego na jedinstveno svetište prirode. Tako, na određeni način, Ombla je potisnuta iz dnevne svijesti tamošnjeg stanovništva. Zbog toga se posljednjih godina vode političke borbe za ukidanje statusa zaštićenog krajolika.

Jednako tako ne postoji svijest o njezinoj mogućoj ugrozi. Na slivu Trebišnjice, iz kojeg je Ombla hidrotehničkim radovima većim dijelom umjetno isključena, čija površina premašuje 2.000 četvornih kilometara i zahvaća veliki dio istočne Hercegovine, nalaze se brojni užasni zagađivači uključujući tvornice tekstila čije otrove nije moglo rastvoriti jezero zapremine 1,2 milijarde (!) kubičnih metara, i termoelektrana koja proizvodi pepeo prepun teških metala koji su odlazili u podzemne vode. Oni, međutim, nisu nikada pobudili pažnju ili zabrinutost Dubrovčana. Još gore, iznad same Omble od osamdesetih se nalazi dubrovačko smetlište Grabovica, smješteno u jednoj vrtači koja je po svom nastanku mjesto poniranja voda. Godinama ondje završava sav otpad i do sanacije odlagališta se slobodno procjeđivao u Omblu, ali nikada nisu, eto, zapaženi nikakvi problemi s vodom.

Brana na Ombli – izazivanje sudbine

Međutim, gradnja hidreoelektrane, računajući sve te nevolje, mogla bi biti najriskantniji potez i nitko ne može reći kako će završiti. Ugledni splitski hidrolog Ognjen Bonacci, bivši predsjednik Biroa Međunarodnog hidrološkog programa UNESCO-a, analizirao je ponašanja razine podzemnih voda u zaleđu Omble i upozorio (2004) da bi pri visini unutarnje brane od 130 metara došlo do prelijevanja Omble u slivove drugih regionalnih izvora, poput Palate u Zatonu i Zavrelja u Mlinima. Također, po njemu, neki povremeni izvori postali bi stalni, a mogle bi se očekivati i mnoge druge nepredvidljive i opasne pojave u kruženju podzemnih voda. Bonacci kaže da su vrlo vjerojatne pojave klizišta i opasnih okolišnih promjena.

Brana će definitivno promijeniti obilježja zahvaćenog vodonosnika i okoliša. On ne zanemaruje pojavu problema s obzirom na prekograničnost vodonosnika. Portal Speleologija.hr podržava Bonaccijevo mišljenje i izražava bojazan da će izgradnja brane devastirati krški sustav i ugroziti šire područje. Podsjeća i na izrazito visoku seizmičnost područja i strahuje od toga kako će ona utjecati na podzemnu akumulaciju. Na umirujuće odgovore planera odvraćaju kako ne postoje egzaktni modeli koji bi mogli simulirati tako složen krški sustav.

Biospeleolozi također odbijaju prihvatljivost gradnje brane. Jednako, u smjernicama upravljanjem kršem IUCN-a, u podzemlje se ne dopušta unijeti nijedan dio koji se ne može rasklopiti, što nalijevanje triju ogromnih betonskih brana svakako nije. A na koji način i s kojim

sredstvima bi se sanirale posljedice takve građevine, to je pitanje koje nitko nije postavio. Bonacci je sudjelovao neko vrijeme u povjerenstvu koje se bavilo pitanjem brane u Ombli, ali je nakon iznošenja sličnih upozorenja nestao iz članstva.

Vlada kao bog i bogoubojica

Svako dobro upravljanje okolišem postiže se transparentnim postupkom odlučivanja temeljenim na racionalnoj spoznaji okoliša, rješenju socijalnih potreba i ekonomskoj isplativosti. Ovdje teško da se može sresti ijedno od toga. Vlada jednostavno nekomu namješta poslove koji će nas debelo koštati i koji će uništiti mjesto s najvećim prirodnim vrijednostima možda u cijeloj Hrvatskoj. Pri tome, budući da na svojoj strani nema znanstvene i zakonske argumente, Vlada nas suočava s time da odgovor tražimo buljeći u mrak podzemlja. Ne radi se o mraku koji je nastao nakon gašenja svjetla u stanu ili o tamnom dijelu ulice.

Radi se o mitološkom mraku u koji je zapadna civilizacija cijelu svoju povijest smještala najgore moguće svoje slutnje. U tome je naslovna uloga Omble. Da bismo mogli razgovarati o Ombli, moramo je osvijetliti dokazivim prirodoslovnim informacijama i uklopiti ih u adekvatno i održivo upravljanje okolišem. Ali Vladi puno više prostora daje mitologija. Pravo značenje mita nije lažna stvarnost, što se najčešće smatra, nego objašnjenje nastanka svijeta u neobjašnjivoj kontroverzi. Tako, mitološki pravilnik o djelovanju Vlade omogućuje da ona bude i bog i bogoubojica u istome trenu.