Novi list u posjedu je povjerljivih dokumenata Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Obavještajne agencije, koja je u međuvremenu uklopljena u Sigurnosno-obavještajnu agenciju (SOA), što govore da je hrvatska vlast skoro godinu dana za sebe držala točnu informaciju o Gotovininu lažnom identitetu i da je tako bitno prolongirala hapšenje umirovljenog generala kod kojeg je, inače, prilikom uhićenja nađena krivotvorena putna isprava s podacima nepostojećeg Kristijana Horvata.

Prema zapisniku koji je 17. travnja 2005. sastavljen u prostorijama Državnog odvjetništva u Zagrebu, tada već bivši ravnatelj Obavještajne agencije Damir Lončarić rekao je – pred glavnim državnim odvjetnikom Mladenom Bajićem i zapisničarkom Željkom Žeželj – da je 'u mjesecu travnju ili svibnju 2004.' od jedne 'društvene veze' dobio operativnu informaciju kako je u srpnju ili kolovozu 2001. izrađena krivotvorena putovnica za Antu Gotovinu na ime Kristijana Horvata. Kazao je da je lažna putovnica bila iz serije 104 i da je pripadala tzv. mostarskom kontigentu nestalih hrvatskih putnih isprava.

'Odmah po saznanju, ovu informaciju kao 'državnu tajnu' posredstvom Obavještajne agencije, u kojoj sam u to vrijeme bio ravnatelj, proslijedio sam Državnom odvjetništvu RH, Ministarstvu unutarnjih poslova RH i Protuobavještajnoj agenciji RH', izjavio je Lončarić glavnom državnom odvjetniku.

Dan kasnije, 18. travnja 2005., Bajić je u svome uredu razgovarao i sa Sašom Perkovićem koji je bio Lončarićev pomoćnik u Obavještajnoj agenciji, a koji je od početka 2005. savjetnik predsjednika Mesića za nacionalnu sigurnost. Glavni tužitelj o tom je razgovoru sačinio službenu bilješku u kojoj je zabilježio Perkovićeve riječi da je za Gotovinin falsificirani pasoš saznao od Lončarića 'negdje u travnju 2004. godine'.

Zašto se godinu dana čekalo sa slanjem ove informacije Haškom sudu i međunarodnim policijskim službama? Ni u policiji, ni u Državnom odvjetništvu nismo dobili službeni odgovor na ovo pitanje, s tim da nam je iz bliskog suradničkog okruženja Mladena Bajića – koji je bio koordinator hrvatske suradnje s Haagom – poručeno da tužiteljstvo nije bilo zaduženo za kontakte s Interpolom, te da se tokom tih dvanaest mjeseci, vrlo vjerojatno, provjeravala informacija koju se, iz taktičkih razloga, ni s kime nije htjelo dijeliti.

Nejasno je, međutim, kako se Gotovinu kanilo uhititi bez dostavljanja ključnog podatka Interpolu ili Haškom sudu koji su jedini mogli pokrenuti međunarodnu potragu. Nejasno je i to kako se mogla provjeravati vjerodostojnost informacije o lažnoj putovnici bez suradnje s Interpolom.

Podsjetimo, krajem veljače i početkom ožujka 2005. godine, nakon optužbi Carle del Ponte za nesuradnju sa Haškim sudom, Evropska Unija usporila je pregovore s Hrvatskom. Koncem ožujka ili početkom travnja te godine, kad se vidjelo da EU misli ozbiljno, Interpolu se konačno dojavljuje za lažni identitet Ante Gotovine, a krajem tog mjeseca pokreće se i kriminalistička obrada u slučaju krivotvorenja putovnice s imenom Kristijana Horvata.

Optuženi su Franjo Katavić, Salih Fazlić i, danas pokojni, odvjetnik Marijan Pedišić: sudski proces i dalje je na početnoj točki. Početkom lipnja 2005. pronalaze se famozne 'Gotovinine hlače' u okolici Napulja, za koje je danas gotovo sigurno da su bile dio protuobavještajne igre.

Krajem kolovoza u Grčkoj je uhićen Hrvoje Petrač kojeg se naveliko sumnjičilo da je glavni financijer Gotovinina bijega, a krajem rujna hrvatske vlasti uvjeravaju Carlu del Ponte da intenzivno rade na pronalasku odbjeglog umirovljenog generala, te joj daju dokaze da je u Španjolskoj.

U listopadu se otvaraju pregovori Hrvatske i EU, a u prosincu 2005. španjolska je policija na Kanarima uhapsila Antu Gotovinu koji je imao putovnicu na ime Kristijan Horvat. Zanimljivo je da do današnjega dana nisu objavljeni rezultati vještačenja te putovnice, a još su zanimljivije neslužbene informacije da ozbiljno vještačenje nikad nije ni provedeno.