Najviši sud je izvijestio kako je preinačio kaznu temeljem žalbu državnog odvjetnika te da je prihvatio utvrđenu kaznu iz prvostupanjske presude za kazneno djelo nepružanja pomoći.

Vrhovni sud smatra da je prvostrupanjski sud odmjerio kaznu u prekratkom trajanju jer sve utvrđene okolnosti nisu primjereno vrednovane prilikom odmjeravanja visine kazne zatvora te da se za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu nisu trebale primijeniti odredbe o ublažavanju kazne.

''Pravilno su optuženiku cijenjene kao olakotne okolnosti iskreno priznanje i kajanje, isprika obitelji žrtve, prijašnja neosuđivanost te okolnosti da je u stalnom radnom odnosu i uzdržava maloljetno dijete. Međutim, te olakotne okolnosti ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti koje su pretpostavka za ublažavanje kazne'', pojasnio je sud.

Najviši sud je dodao da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da je D. K. pokazao izrazitu upornost u nepoštivanju prometnih propisa i viši stupanj kriminalne volje te da je prekršio više odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

''Doveo se u stanje iznimno visoke alkoholiziranosti i gotovo uopće nije mogao ostvariti kontrolu nad vozilom i na siguran način upravljati motornim vozilom. Pritom nije mario za eventualne posljedice koje vožnjom u takvom stanju može prouzročiti drugim sudionicima u prometu. To upućuje na njegov nonšalantan i neodgovoran odnos te bezobzirnost prema nastanku ovako teških posljedica. Te okolnosti zaslužuju strože kažnjavanje bez obzira na brojne utvrđene olakotne okolnosti'', zaključio je sud.

Optuženik D. K. je osuđen jer je 2015., pod utjecajem 2,4 promila alkohola i neprilagođene brzine na mokrom kolniku, udario u pješaka na pješačkom prijelazu nakon čega je nastavio vožnju ne pruživši mu pomoć iako je to bio u mogućnosti učiniti. Pješak je zadobio višestruke teške tjelesne ozljede opasne po život, ali je nakon nepunih tri mjeseca, usprkos liječenju, preminuo od zadobivenih ozljeda.