Vladimir i Sidney kojeg je virtuozno utjelovio David Jason fizički ne nalikuju, ali kad vam kažem da je za tu ulogu Jason dobio usporedbu sa svojim dotadašnjim glumačkim remek-djelom iz Mućki 'Delboy na selu' jasno vam je da sam ciljao na onu nevjerojatnu toplinu i vrckavost kojom posebni karakteri olakšavaju i uljepšavaju život sebi i drugima. Sličnost je, osim velike obiteljske farmerske idile, i u tome što je Sidney svoju farmu smještenu na rubu engleske grofovije učinio epicentrom optimizma, a isto to pošlo je za rukom i Vladimiru u Osekovu, naselju od kojih 900 duša na rubu Lonjskoga polja u Sisačko-moslavačkoj županiji. U tom je Vladimir bio toliko uspješan da je od svoje 'dobre volje' učinio turistički proizvod o kojem se i sad, kad pola Europe hrli prema moru, šalju SMS-ovi, mailovi i klipovi s porukom – 'ako idete u Hrvatsku preko Zagreba – ovamo svakako navratite!'.

Nije Vladimir do kampirališta, koje spaja kontinent i more, kojim uspije zaigrati goste da 'noć produže na dan, a onda si dodaju još najmanje jedan' stigao po principu brzinskih ulaganja tipova koji ganjaju profit. Njegova turistička priča počela je davno, još tamo dok je kao strojobravar prekvalificiran u autoprijevoznika vozeći se po Europi shvatio dvije stvari – prvu da se kamion ne može voziti vječno i drugu da mu je kao vozaču najmilije kad se u stranom svijetu nađe među ljudima kojima je ugostiteljstvo postalo profesijom iz gostoljubivosti, a ne zato što su preko njega željeli okrenuti milijunček.

'Austrija je cijela takva. Ali imao sam i uzora s prostora bivše Juge! Ljubeka. I on je bio autoprijevoznik, zajedno samo prošli mnoge ceste i odmarališta. On je prije mene osnovao Ljubekov gaj kraj Zeline gdje je živio i meni je to bio klik da se i ja počnem baviti seoskim turizmom. Te 2001. godine zadužio sam se za tada ne baš malu svotu od 8.500 dojč maraka i kupio od općine Popovača napuštenu štalu. Izgrađena je bila 1948., a bila je takva da su mi se ljudi smijali i skoro se rugali gdje sam ulupao novac. A ja sam već tada imao viziju da zajedno s kompleksom zemlje oko te štale uredim gospodarstvo za seoski turizam', kaže Vladimir.

No, za pretvorbu štale u restoran trebalo je osam godina. Za to vrijeme Vladimir je vozio po Europi i sam ulagao (kredit nije mogao dobiti ni za lijek), a onda je malo po malo krenuo i prije pet godine registrirao OPG Bistrički

'OPG formalno znači – obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, a ja u šali gostima dodam da bi dobro bilo da to shvate i kaoodmah plati gotovinom. Onda se nasmijem i objasnim da mi je to ostalo dok sam sve sam bez kredita gradio tako da sam vlastitoj ženi znao iz kasice ukrasti za 100 kilograma cementa', smije se Vladimir.

Upornost mu se isplatila, došao je na dobar glas, sad ima pune ruke posla, stižu mu grupe posjetitelja iz raznih krajeva Hrvatske, ali i cijelog svijeta i, kaže, 'pokazali smo da turizma može biti na kontinentu čak i tijekom ljeta'. A onda su mu prije nekoliko godina pred vrata OPG-a došli – hodočasnici Bili su iz Slovenije i išli su u Međugorje, pitali su mogu li prespavati u šatorima na polju, Vladimir im je dopustio i dobio novu ideju – otvorit će kamp.

'Promislio sam i vidio da ideja ima smisla, mi smo samo 65 kilometra od Zagreba, na križanju puteva. Želimo privući ljude koji ne mogu ili ne žele ići na more, a kampiralište će poslužiti i putnicima s kamp-prikolicama koji obližnjom autocestom putuju i po nekoliko dana na more i negdje se moraju odmoriti. Želimo okupiti goste koji su na prolazu istok – zapad', kaže Vladimir, koji je uz pomoć Hrvatske turističke zajednice i županije početkom srpnja otvorio 10 kamp-parcela s priključcima struje, vode i kanalizacije.

'Prvi su mi gosti bili par Francuza, pedesetogodišnjaka. Vidim zaljubljeni su k'o golubovi, pitam ih jesu li u braku. Kažu da nisu, al' - vole se. 'A ne može to tako', rekoh ja! Otrčim do tavana i hitno se preobučem u svećenika. Kad su me vidjeli, skoro su pali s nogu, a kad su mi u rukama spazili molitvenik – stare Figurae Veneris – odvalili su. I tak' sam ih vjenčal! A tek kad sam im, što rukama što nogama, rekao (jer francuski ne govorim) da kao prvi gosti imaju gratis tretman, spavanje, hranu i obilazak Lonjskog polja i vinske ceste!', prepričava Vladimir. Dodaje kako su gosti vrlo često napeti, kao da se ne mogu otresti stresa koji nose iz svojih gradova. Zato se on da bi ih opustio posebno školovao – u Kutini je završio tečaj za animatora u kontinentalnom turizmu. Svećenik je tek jedan od likova kojima uveseljava goste, a omiljena mu je uloga – bogec bistrički.

'Prerušim se u prosjaka pa uđem među goste, zanimljive su mi njihove reakcije, naročito one kad shvate da je tip u poderanom haljetku sa štakom – njihov domaćin', priča Vladimir.

Nakon Francuza zaredali su i drugi gosti, dosta njih iz Nizozemske, a Vladimir već smišlja nove planove: namjerava povećati broj parcela (posebno planira tuševe za ljubimce autokampera), izgraditi bazen deset puta pet metara te vidikovac s kojeg će se vidjeti Moslavačka gora i Lonjsko polje (ima i licencu za pratitelja gostiju kroz park).

'Upravo sam sklopio ugovor o kupnji 7.000 četvornih metara na koje ću proširiti farmu. Jako sam ponosan na svoje ovčice, koze, margarčiće, patke… A vidim da se turisti, naročito djeca, oduševe kad ih vide. Neki nikad nisu vidjeli kozu! Uvjeren sam da će se restoran, kamp i OPG još bolje prožimati', kaže s oduševljenjem pričajući o zbirci više od 100 godina starih poljoprivrednih alata i brojnim gnijezdima roda po kojima je Osekovo poznato. No, svoj OPG i kampiralište Vladimir vidi i kao jednu od polaznih točki za otkrivanje Moslavine.

'Osekovo ima i bogatu povijesnu i kulturnu baštinu. Starih drvenih kuća i trijemova, tipične arhitekture toga kraja, u mjestu ima tridesetak. U blizini imanja nalaze se i razne kulturno-povijesne, etnološke te arheološke znamenitosti, kao što su crkva sv. Ane – jedna od najstarijih u Moslavini, tu je arheološko nalazište Ciglenice kao dokaz rimske civilizacije na ovim prostorima. Nasuprot Lonjskog polja uzdiže se Moslavačka gora sa svojim planinarskim i biciklističkim stazama i vinskim cestama gdje se mogu kušati izvrsna moslavačka vina i rakije… Zbog svega toga, zajedno s ekoselom Strug uključili smo se u URTH - Udrugu ruralnog turizma Hrvatske', kaže Vladimir, a njegove riječi u širi kontekst smješta Aleksandra Kuratko, voditeljica Udruge.

'Kao da postoje dvije Hrvatske – ona u koju se puno ulagalo i koja danas donosi prihode te ona kojoj turistički razvoj tek predstoji. Ova potonja odnosi se na ruralni prostor u svim dijelovima Hrvatske koji je turistički zapostavljen. Upravo iz tog razloga osnovana je Udruga ruralnog turizma Hrvatske čiji je jedan od osnivača i OPG Bistrički. U cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj postoji dvadesetak kampova koji su uglavnom smješteni uz turističke atrakcije, kao što su npr. Plitvička jezera, ili su otvoreni na turistički nedovoljno razvijenim područjima gdje turisti polako probijaju led. Cilj nam je da ovaj dio Hrvatske, uz adekvatnu promociju postojećih i uvođenje novih turističkih sadržaja, doživi procvat, uz olakšan plasman domaćih proizvoda. Otvaranje kampa uz autocestu Zagreb - Lipovac sigurno ima velike mogućnosti, a ključ uspjeha ovakve i sličnih inicijativa je u dobroj promociji, za koju nam je potreban i HTZ i čijoj se podršci svesrdno nadamo', kaže Kuratko.

A što se tiče sličnosti Vladimira i Larkina iz 'Dražesnih pupoljaka', evo još jedne: Englez sa svoje farme vodi dugu borbu s poreznim vlastima. Vladimir je s hrvatskim u miru, ali ga ubija - ZAMP

'Nema što mi ne žele naplatiti. Neki dan su mi u OPG-u pjevali Kinezi i inspektori ZAMP-a htjeli su mi naplatiti kaznu jer da to podliježe autorskim pravima?! Kaj da delam? - pitam ja Majku Bistričku! Ak' mi je poslala one hodočasnike u Međugorje koji su mi donijeli ideju za kamp, možda ima i ideju za ZAMP?', završava u religiozno-opuštenom stilu Vladimir. Pardon, bogec bistrički.