Vjerojatno ste čuli za Ezopovu basnu o vrani i vrču s vodom. U njoj pametna, žedna vrana pokuša piti iz vrča, međutim ubrzo otkrije da ne može dosegnuti dovoljno duboko kroz usko grlo da dođe do vode. Budući da nije dovoljno snažna da prevrne vrč, odluči u njega ubacivati kamenčiće sve dok se razina ne podigne dovoljno da može uroniti kljun
Pouka ove priče je ta da je inventivnost uglavnom djelotvornija od sirove snage – otprilike kao u izreci 'um caruje, a snaga klade valja'. Novo istraživanje provedeno na Sveučilištu u Aucklandu na Novom Zelandu pokazalo je da intelektualne sposobnosti vrane predstavljene u starogrčkoj basni nisu fikcija, već stvarnost.
Naime prema rezultatima predstavljenim u časopisu PLOS ONE, vrane su savršeno sposobne razumjeti uzročno-posljedičnu vezu između porasta razina vode, različitih oblika posuda te zapremine i broja kamenčića.
'Pokazali smo da vrane mogu razlikovati različite zapremine vode te da mogu proći modificirani test kakav su do sada uspijevala riješiti samo djeca u dobi između sedam i 10 godina. Predstavili smo najsnažniji dokaz da ptice vode računa o odnosima uzroka i posljedica tako što odabiru opcije koje više podižu razine vode', objasnila je voditeljica studije Corina Logan sa Sveučilišta u Kaliforniji.
U novoj studiji Logan i njezini suradnici istraživali su novokaledonijske vrane koje su u zatočeništvo u ptičnjaku smještene zajedno sa svojim obiteljima. Budući da je za testiranja naizmjenično trebala različite vrane, mlada ih je znanstvenica odlučila uvježbati kako ne bi svaki puta morala loviti pticu koja joj je trebala. Za vrlo kratko vrijeme ptice su naučile reagirati na pokazivanje prstom, a dvije – 007 i Kitty – naučile su se čak odazivati na svoja imena tako da bi u sobu za testiranje doletjele čim bi ih stručnjaci pozvali.
U prostoriju je bio postavljen uređaj s dvije pojilice iste visine od kojih je jedna bila uža, a druga šira. Obje posude imale su istovjetne poklopce.
'Naše je pitanje bilo mogu li vrane razlikovati zapremine vode? Mogu li shvatiti da će bacanjem kamenčića u užu posudu više podići razinu vode?' objasnila je Logan.
U jednom ranijem eksperimentu tim sa sveučilišta u Auklandu utvrdio je da ptice nisu razlikovale između uže i šire pojilice. No studija je imala jedan nedostatak – vrane su na raspolaganju imale 12 kamenčića što im je bilo dovoljno da dođu do vode u obje pojilice pa je bilo svejedno u koju će bacati.
'Kada smo im dali samo četiri kamenčića, mogle su uspjeti samo s jednom posudom, onom užom, jer se razine u široj nisu mogle dovoljno podići pa su sve ili gotovo sve kamenčiće bacale u učinkovitu pojilicu i dobivale svoju nagradu. Očito nisu bile posebno sklone toj posudi nego su znale da je ona funkcionalna', rekla je Logan istaknuvši kako još uvijek nije jasno na koji način funkcioniraju misaoni procesi vrana – je li njihovo razmišljanje slično ili drugačije od našeg.
Posebno je zanimljivo to da su vrane u istraživanjima provedenim na Sveučilištu u Aucklandu nedavno uspjele riješiti jedan test koji se još 2012. pokazao zahtjevnim i za ptice i za djecu. U ovom testu sudionici su trebali ubacivati kamenčiće u posudice od kojih su neke nevidljivim mehanizmom bile povezane s drugim posudama u kojima se nalazila hrana dok su druge bile nepovezane. Povezane su bile označene jednom, a nepovezane drugom bojom. Djeca u dobi između četiri i šest godina nisu uspijevala riješiti ovaj zadatak – ubacivala su kamenčiće u različite posudice nasumce. Starija, u dobi od sedam do deset godina nakon nekoliko bi pokušaja naučila koja boja daje rezultate, a koja ne. Vrane su u početku također padale na testu. Međutim kada su im Logan i kolege modificirali opremu i povećali udaljenost među pojilicama, šestomjesečna vrana Kitty uspjela je riješiti zadatak.
Nova studija je, među ostalim, pokazala da je u istraživanjima dobro modificirati opremu i eksperimente kako bi se dobio jasniji uvid u kognitivne sposobnosti inteligentnih ptica.
