Još jedan Weekend Media Festival je za nama, 3500 ljudi u dva je dana bilo na 21 predavanju i panelu, a saznali smo i da u vječnoj borbi za medijski prostor između seksa i hrane pobjeđuje hrana, jer je djece sve manje, a sve smo deblji. Kao i dosad, jedan od glavnih i odgovornih WMF-a, direktor programa, bio je Nikola Vrdoljak, CIO Digitela, direktor agencije Gingernet, tata-mata za online marketing i oglašavanje, opinionmaker...

Iskoristili smo stoga priliku i porazgovarali malo s njime o evoluciji medija, komunikacija i oglašivačke industrije, domaćem medijskom krajoliku, specifičnostima svijeta online oglašavanja, izgledima domaćih internetskih startupa te još ponekoj temi bitnoj svakome tko živi, radi i diše online.

Elektronički mediji i all things online su vaša furka. Može li za početak koja pametna o vrućim temama koje tresu svijet medija - digitalizaciji televizije i konvergenciji medija, komunikacija i IT-a?

Već neko vrijeme promatramo konvergenciju, nije to nova stvar, iako počinje imati sve veći utjecaj na naš svakodnevni život i poslovanje. Razvoj tehnologije napokon je omogućen kako spada. Ovim se razvojem sve više orijentiramo na tržište koje zovemo TMT (technology, media and telecoms). U tom području se najviše može iskoristiti znanje koje imamo iz marketinga, dugogodišnje iskustvo s telekomom te poznavanje tehnologije. Medijski svijet se mijenja i vjerujemo da svi mi koji radimo u onlineu imamo komparativnu prednost pred ostalima što se tiče novog medijskog ekosistema.

A gdje smo po tom pitanju u usporedbi s ostatkom svijeta (sa SAD-om, EU-om)?

Kasnimo, što je i za očekivati. Svi trendovi dolaze i doći će do nas, ali dubina našeg tržišta i brzina investiranja u infrastrukturu jednostavno ne mogu pratiti razvijene zemlje. Opet, ako se poklopi nekoliko stvari, od regulatora do konkurencije, mogli bismo biti manje nezadovoljni razvojem. Da budemo zadovoljni, rekao bih da je ipak potrebno puno više.

Kad pričamo o medijima, televizija je ipak i dalje nekakav broj jedan, unatoč prodoru novih tehnologija u mainstream, kojem u posljednje vrijeme svjedočimo. Jesu li stare TV kuće (u Hrvatskoj, ali i svijetu) spremne na budućnost? Očekuje li nedovoljno agilne propast?

Nisu spremne. Televizijski ekosistem se poprilično mijenja i kao što mnogi tvrde, a naglasio je i Trupčević (Boris Trupčević, Styria, op.u.) na Weekend Media Festivalu, ono što je trenutno najviše ugroženo je model broadcast TV-a. Ne možemo reći da televizije ne rade intenzivno na promjenama i da se ne pripremaju, ali jednostavno - model na kojem žive se mijenja, što nepovratno mijenja i njihovu poziciju na tržištu. No nemojmo se zavaravati, TV jest najmoćniji medij i tako će ostati još neko vrijeme.

Tradicionalni mediji poput televizije i novina su push mediji - korisniku dostavljaju sadržaj  prema svom programu, aktivno, a ne kao odgovor na njegove zahtjeve, reaktivno. Koliko su tradicionalne medijske i oglašivačke kuće svjesne činjenice da je internet ipak primarno pull medij, a ne push medij (pri čemu se push uglavnom smatra spamom) i smatrate li da će se uspjeti prilagoditi radikalno drugačijem modusu operandi i metodama ciljanja tržišta?

Internet sa svojim gotovo neograničenim oglašivačkim prostorom u potpunosti mijenja ekonomiju oglašavanja. Ekonomija scarcityja (oskudice, op. a.), koja još funkcionira, gdje je oglasni prostor nedostatan, pa mu s većom potražnjom raste cijena, a s manjom pada, te gdje se prodaju eye balls, ugrožen je. Napokon ugrožen. Google, koji je došao na sva svjetska tržišta s modelom pay per click, direktno je izazvao postojeći model. Iako je njegov udio još uvijek mali, on ozbiljno konceptualno ugrožava današnje stanje. Internet će to stanje pratiti, ali ne znam kako će ostali mediji to ispratiti.

Sada to izdavači i oglašivači znaju i morat će se prilagoditi. Poanta je da te promjene ne idu tako brzo. Iako se nameće novi model, još neko vrijeme ćemo funkcionirati unutar staroga. Tako je uvijek bilo.

Spomenusmo spam i neograničenost oglasnog prostora pa… Postoji li ipak svojevrsno ograničenje u smislu točke saturacije, u kojoj će količina informacija i dostupnost medija prerasti 'procesorske kapacitete' korisnika? Prijeti li nam utapanje korisnih informacija u šumu 'beskorisnih', komercijalnih?

Mislim da smo već u toj zoni. Danas su informacije praktički dostupne, neograničene i uglavnom besplatne. Ono što danas tražimo je korisnikova pažnja. Rekli bismo da smo unutar information agea ušli u attention age, gdje je glavno dobiti pažnju unutar šume informacija, pa makar i vrlo kratko.

Drugi problem je kako diferencirati beskorisne od korisnih informacija. Razlog zašto se sve više vraćamo uredniku, stručnjaku, pa i prijateljima da nam nešto preporuče je baš taj što ne možemo i ne stignemo sami odabrati sve. Lakše je vjerovati nekome da će preporučiti baš ono što nama treba. Za nas će razlučivati što je korisno, a što nekorisno oni kojima vjerujemo.

Natrag na domaće teme… Ima li na hrvatskom tržištu uopće mjesta za nove igrače u internetskoj medijskoj i oglašivačkoj utrci ili smo već prezasićeni? Ima li u aktualnoj ekonomskoj slici uopće mjesta za rast kvartarnog sektora?

Mjesta apsolutno ima. U IT sektoru nam ozbiljno fale kompanije koje su spremne na izlazak i izvan granica Hrvatske. Tu ima popriličnog mjesta za rast. U internetskom oglašavanju i marketingu (i povezanim industrijama) je također slična priča. Trebamo proizvode i usluge koji će uspjeti prijeći granice. Time ćemo dobiti priliku upoznati nova tržišta i steći neka nova znanja. Problem samog marketinga je što nema puno hrvatskih kompanija koje su se proširile međunarodno i koje bi naše agencije mogle pratiti i tako se širiti. Nažalost, uvozna smo ekonomija pa smo i po definiciji prilično zatvoreni.

Što se našeg tržišta tiče, i tu ima mjesta za nove igrače. Primjerice, potrebno je okrupniti scenu malih portala koji imaju svoju posebnu publiku, ali su premali da imaju vlastitu prodaju i premali za agencije.

To je baš i pitanje koje mori (vjerojatno sve) domaće internetske startupe. Trebamo li se držati domaćeg cyberspacea ili pokušati prodrijeti u svjetski? Odnosno, jesmo li premali za 'veliki' svijet oko nas?

Ne treba raditi razliku između domaće i svjetske scene ako imamo proizvod ili uslugu koja rješava neki problem. Ako je problem koji ste riješili internacionalan, onda je vaše tržište internacionalno. Ako je problem domaći, domaće. Koliko god se činilo teško, danas je lakše nego ikada pristupiti svjetskom tržištu.

Kad smo već kod startupa, a s obzirom da je poticaj za ovaj intervju ipak bio Weekend Media Festival… Za kraj, kako je WMF prošao? Kakvi su dojmovi?

Weekend je bio izvrstan i jako smo zadovoljni. Nije bilo lako pokriti toliko tema iz svih tržišta koje spadaju pod medije i komunikacije. Osim medija i agencija te oglašivača, sad već imamo i tehnološke kompanije, startupe i mnoge druge koji se vide unutar tog tržišta. Zapravo, postoji li industrija koja može zanemariti medije i komunikacije?

Zanimljivo je da Weekend mnogi koriste na potpuno različite načine. Neki se fokusiraju na predavanja, neki odrade puno poslovnih sastanaka, ručkova i večera, neki su s nama samo preko noći, dok traje zabava, a najviše ljudi miksa sve to onako kako im paše. Mislim da je to to, uživaj u svom Weekendu kako želiš i kako ti odgovara.

U svakom slučaju, spoj predavanja, dobre zabave, Rovinja i sunca pokazao se uspješnim.