Mobilni gaming već godinama nam se podvlači pod kožu. Od onih divnih vremena kada smo morali gasiti apsolutno svaku aplikaciju na Nokiji 6600 kako bismo samo mogli pokrenuti emulator za Nintendov Gameboy, do pokretanja pravih 3D akcijskih igara današnjice, mobilni gaming i trendovi vezani uz njega promijenili su se od temelja. Toliko da nas današnji koncept igara na mobitelima prije asocira na portove starih akcijskih PC i konzolaških naslova nego na petstoti klon čuvenog Snakea.  Autor ovih redaka sjeća se starih vremena kada je mijenjao jednu Nokiju za drugu samo zato što novija verzija ima Space Invaders klon, Snake s vibrom i polifonske melodije.

Tako je, to su bila sjajna vremena kada su igre na mobilnim platformama bile više, recimo tako, trend ili čak novitet. Ideju mobilnog gaminga u formi mobilnih uređaja najviše je pokušala iskoristiti upravo gore spomenuta Nokia izdavši multiplatformski uređaj pod imenom N-Gage. Radilo se o Symbianom pokretanom sustavu koji je igre pokretao s MMC memorijskih kartica, a omogućavao je telefoniranje i igranje igara. Naime, Nokia je u jednom trenu zaključila da mnogi gejmeri nose i mobitele i Gameboy te pokušala kombinirati ta dva uređaja i time formirati svojevrsnu nišu u tržištu mobilnih gadgeta.

Glavni problem s dotičnom platformom bila je njena cijena i nezgrapnost. Tipke koje su se koristile za kretanje unutar igara bile su praktički neiskoristive u bilo kakvom drugom kontekstu osim u tipkanju brojeva i SMS-ova. Uređaj je, naravno, posjedovao svojevrsni kursorski tab, no problem je nastajao kada bi se koristile numeričke tipke na desnoj strani koje, eto, i nisu bile baš toliko super za igre. Drugi problem bio je čudan ekran, a treći sam izgled konzole – koja je podsjećala na taco. Četvrti razlog zbog kojeg je sam uređaj prosvirao je kvaliteta, cijena i količina igara. Nijedna od dotičnih karakteristika nije bila odgovarajuća (pogotovo s obzirom da su sveukupno dvije igre druge generacije postigle relativno povoljne ocjene u recenzijama).

Druga generacija konzole N-Gage zamijenila je MMC kao medij te umjesto njega koristila download. Ovo sve vam ne govorimo zbog neke bolesne nostalgije prema neuspjelim konzolama (ok, dijelom – nemojte nas prekidati), već zbog toga što je Nokia zapanjujuće dobro definirala viziju gaminga u budućnosti. Njihova studija zaključila je da će se velika kupnja fizičkog medija zamijeniti digitalnim downloadom, da će glavna tema naslova biti repetitivnost dizajna te da će društveni aspekt gejminga predstavljati strahoviti potencijal za zaradu. Tragičan kraj ove priče zapravo je bio prekid kompletne podrške za uređaj tijekom 2010. te relativno dobra ideja na papiru.

Istinabog, slični potez iduće godine planira napraviti Sony svojim telefonom Playstation Portable. Skeptici bi rekli da se ovdje u principu radi o ponavljanju neuspjeha N-Gagea, samo sa Sonyjevim logom. Do neke mjere su čak i u pravu, s obzirom da ovakvo popunjavanje niše mobitel-gaming nikada nije bila popularna stvar. U drugu ruku, ako Sony potegne potez retro-kompatibilnosti te omogući pokretanje download verzija svojih Playstation Portable hitova na novom mobilnom telefonu, postoji šansa da bi projekt bio čak i rentabilan. A što je s pravim čistokrvnim mobilnim konzolama? Prijenosne platforme poput Gameboya i Playstation Portablea uspjele su zadržati svoju hardcore publiku, dok su mobilni uređaji ciljano privlačili casual gamere.

Da, casual gaming, gnojni prišt na licu kreativnog gaming developmenta. Mnogi od vas vjerojatno će u samom startu šikanirati koncept igranja igara na mobitelu zato što nisu dovoljno hardcore. Ironično, iz osobnog iskustva rekli bismo da je casual gaming idealna stvar za mobitele. Većina naslova nosi neprivlačnu titulu šitara-igara, odnosno naslova koje ljudi igraju dok idu na WC. Ako na taj način gledamo čitav koncept mobilnog gaminga – to jest kao nešto što treba biti zanimljivo, a ujedno i da ne oduzima previše vremena – usputne relativno nenaporne igre su kao savršene za tu namjenu. Uostalom, biste li radije igrali Final Fantasy 7 tri minute ili završili kratki session Skullpogoa ili Canabalta? Općenito je poznato da najpopularniji casual naslovi najviše žare i pale na platformama iOS i Android. Razlog tome nije nepoznat: igre se dobro prodaju, strahovito su jeftine i ljudi općenito ne razmišljaju o novcu kada igru mogu kupiti za cijenu manju od one prosječnog espressa.

Naravno, ne spadaju sve igre u apsolutnu casual kategoriju. S vremena na vrijeme moguće je iskeširati i malo više novca te kupiti naslove koji, recimo to tako, opravdavaju svoju cijenu. Napominjemo, ove igre i dalje nisu preskupe. Samo ćete, ako ih kupujete, vrlo vjerojatno dvaput promisliti prije nego što iskeširate oko 25 kuna za download. Mnogi od vas vjerojatno nisu niti mislili da se ovakve igre mogu vrtjeti na mobilnim platformama, no budimo realni – ono što smo prije pet godina gledali na PC računalima sada gledamo na mobilnim telefonima. Naravno, platforme na kojima se danas igramo koštaju više od nekih konfiguracija, no takvo je breme tehnološkog napretka, pretpostavljamo. Uglavnom, do prije godinu dana nismo ni sanjali da ćemo ovakve naslove pokretati na mobitelu. Igre poput Real Racinga 2 koji strahovito podsjeća na Gran Turismo, preko akcijske avanture Infinity Blade, pa sve do multiplayer pucačine N.O.V.A.2  (koja je, opet, skoro klon Haloa) demonstriraju u kojem smjeru ide grafika na mobilnim platformama.

A što je s igrivošću, pitate se. Pa, iako jednim dijelom mobilne igre nove generacije znaju podbaciti što se igrivosti tiče, velika većina napravljena je sasvim solidno. Velik broj koristi žiroskop za kretanje, druge koriste D-pad, dok ostatak ima direktnu interakciju putem touchscreena. Zanimljiva situacija koju danas imamo leži u širokom spektru naslova koje na iPhoneu i Androidu možemo igrati. Primjerice, iPhone verzija Street Fightera 4 ili Squareovog fenomenalnog (i skupog) iPhone-only RPG-a Chaos Rings naslovi su koji uspješno predstavljaju kvalitetan i zabavan softver koji može zadovoljiti i zahtjevnog hardcore igrača. Jedini dosta velik problem s mobilnim gamingom koji smo uspjeli uočiti je onaj vezan uz pokrivenost platformi. Naime, iako Android i iOS posjeduju vrhunski potencijal po pitanju igara, problem je u tome što je iPhone daleko bolje pokriven. Mnogi naslovi dolaze na platforme Android čak i po godinu dana kasnije, što smatramo jednostavno nepravednim. Ne radi se o hardverskim restrikcijama, već o činjenici da trenutno iTunes store očito predstavlja veći potencijal u očima softverskih developera. Žalosni primjer toga je nedavni izlazak N.O.V.A. na Androidu, dok je iPhone verzija na tržištu već jako jako dugo vremena.

Budućnost gaminga na mobilnim platformama definirana je među ostalim svake godine ažuriranim hardverom (iPhone) te kreativnošću i produkcijskim vrijednostima. Inovacija je u sadašnjem stadiju tržišta i dalje na snazi (što veseli autora ovih redaka), što znači da je moguće pronaći gomilu eksperimentalnih i maštovitih naslova poput Cut the ropea i (tada novitetnog) Plants vs Zombies. Drago nam je vidjeti kako se mnoge firme trude raditi igre za mobilne platforme, pa makar se radilo o hrpi klonova (da, Gameloft, upiremo prst u vas) PC i konzolaških naslova. Dragi gejmeri, možemo samo reći da više niste vezani samo za klasične platforme i prenosive konzole. Budućnost prenosivog igranja je svijetla, moguće je telefonirati preko nje i prenosiva je u vašem džepu.