Nagli skok cijene goriva početkom godine pokrenuo je prosvjede u udaljenom gradu na zapadu zemlje. Nezadovoljstvo se uskoro razlilo po cijeloj zemlji, a deseci tisuća ljudi koji su od tada izašli na ulice zahtjeve su s ekonomskih proširili na odlazak cijelog režima. Predsjednik Kasim-Žomart Tokajev u početku je pokušao zadovoljiti gomilu smjenom vlade, ali ubrzo je promijenio retoriku označivši demonstrante kao teroriste. Zatim se obratio vojnom savezu pod vodstvom Rusije, Organizaciji ugovora o kolektivnoj sigurnosti (CSTO), za pomoć u gušenju ustanka. CSTO je pristao poslati neodređeni broj mirovnih snaga od kojih je ruska prethodnica već stigla u Kazahstan.

Zbog čega su ljudi bijesni?

Od pet srednjoazijskih republika koje su stekle neovisnost nakon raspada Sovjetskog Saveza, Kazahstan je daleko najveći i najbogatiji. Veličine je zapadne Europe i leži na velikim zalihama nafte, prirodnog plina, urana i plemenitih metala. Zemlja je najveći svjetski proizvođač urana, kemijskog elementa od kojega se proizvode atomske bombe. Čak 12 posto ukupnih svjetskih zaliha nalazi se u Kazahstanu. Prirodna bogatstva su Kazahstanu pomogla u formiranju solidne srednje klase, kao i znatne skupine ultrabogatih tajkuna, ali s financijskim teškoćama se bori veći dio društva. Prosječna nacionalna mjesečna plaća je nešto manja od 600 dolara, a korupcija je naširoko rasprostranjena.

Prosvjed koji je pokrenuo posljednju krizu krenuo je iz zapadnog, naftnom bogatog, grada Zhanaozena. Ogorčenost se već dugo razvija u tom području zbog osjećaja da energetska bogatstva regije nisu pošteno rasprostranjena među lokalnim stanovništvom, piše AP. Policija je 2011. u gradu ubila najmanje 15 ljudi koji su prosvjedovali u znak podrške radnicima otpuštenim nakon štrajka u naftoj kompaniji. Kada su se cijene ukapljenog plina koje većina ljudi u tom području koristi za pogon automobila udvostručile tijekom noći u subotu, strpljenja je nestalo. Stanovnici obližnjih gradova brzo su se pridružili i za nekoliko dana prosvjedi su se proširili na ostatak zemlje.

Tko predvodi prosvjede?

Represija nad svim kritičarima vladajućeg režima u Kazahstanu je uobičajena stvar. Sve osobe koje su se pokušale suprotstaviti vlasti ili su suzbijene, marginalizirane ili kooptirane. Dakle, iako su ove demonstracije bile neobično velike - neke su okupile više od 10.000 ljudi, veliki broj za Kazahstan - nije se pojavio nijedan vođa prosvjednog pokreta. Među prosvjednicima u najvećem gradu Almatiju kao donekle organizirana skupina isticali se se tek pripadnici liberalne mladeži okupljene u pokret Oyan Kazahstan (Probudi se Kazahstane).

Od stjecanja nezavisnosti nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. moć u Kazahstanu je gotovo svo vrijeme bila u rukama Nursultana Nazarbajeva. To se promijenilo 2019. kada se Nazarbajev, koji sada ima 81 godinu, povukao i za nasljednika postavio svog dugogodišnjeg saveznika Tokajeva. U svojstvu čelnika sigurnosnog vijeća koje nadzire vojsku i sigurnosne službe, Nazarbajev je zadržao značajnu vlast nad zemljom. Čak je i ime glavnog grada Astane promijenjeno njemu u čast i grad se danas zove Nur-Sultan. Tokajev je u srijedu objavio da preuzima dužnost predsjednika Vijeća sigurnosti smijenivši Nazarbajeva. Još uvijek nije jasno je li Nazarbajev bio suglasan s tom smjenom. Nazarbajev se od početka pobune nije pojavio u javnosti.

Velik dio bijesa prikazanog na ulicama posljednjih dana nije bio usmjeren na Tokajeva, već na Nazarbajeva, koji se još uvijek smatra glavnim vladarom zemlje. Slogan “Shal ket!” (“Starče odlazi”) glavna je poruka prosvjeda i usmjerena je upravo protiv Nazarbajeva. Ako je Nazarbajev smijenjen bez svoje volje, može se očekivati i rasplamsavanje borbe za vlast unutar političke oligarhije jer kadrova koji će poduprijeti čovjeka koji 30 godina suvereno vlada Kahazstanom sigurno ne nedostaje.

Kakva je reakcija vlasti?

U četvrtak su deseci prosvjednika ubijeni u napadima na vladine zgrade. Ubijeno je i najmanje desetak policajaca, među kojima i jedan kojem je odrubljena glava. U petak je kazahstanski predsjednik objavio da je izdao naredbu za pucanje bez upozorenja kako bi odgovorio na nerede "razbojnika i terorista" i poručio da će oni koji se ne predaju biti "uništeni". Tijekom noći bilo je pokušaja napada na zgrade u Almatyju i 'deseci napadača su likvidirani', rekla je glasnogovornica policije Saltanat Azirbek. Pokušaji napada na vladine zgrade uslijedili su prosvjedi u gradu u srijedu prerasli u nasilje, između ostalog zapaljena je zgrade gradske uprave u Almatyju.

Prvobitna reakcija bila je u skladu s uobičajenom politikom kojom se država odnosi prema nezadovoljstvu javnosti. Policija i Nacionalna garda bili su raspoređeni u velikom broju po ulicama. Međutim, gomilu koja je u srijedu rano ujutro krenula do Gradske vijećnice u glavnom trgovačkom gradu Almatiju dočekale su jake postrojbe interventne policije i oklopnih transportera. Iako se okupljanja inače s lakoćom raspršuju, broj ljudi na ulici ovaj je put bio prevelik. Izvještaji s lica mjesta govore da je u Almatiju većinom prosvjedovalo stanovništvo iz prigradskih dijelova.

Budući da su vladine zgrade bile napadnute u nekoliko velikih gradova, Tokajev je zatražio pomoć od Organizacije ugovora o kolektivnoj sigurnosti, vojnog saveza predvođenog Moskvom. Apel na vanjsku intervenciju obrazložio je tvrdnjom da su prosvjednici djelovali po nalogu međunarodnih terorističkih skupina. Nije ponudio detalje o tome što je pod tim mislio te još uvijek nije poznato tko su teroristi, odakle su stigli i tko ih je posalo i postoje li uopće.

Kakvu ulogu imaju prosvjedi u Kazahstanu u širem kontekstu?

Dobri poznavatelji situacije na terenu smatraju da je pozivanje u pomoć Rusije ujedno dokaz nemoći vladajuće nomenklature da nadvlada situaciju, ali i potez koji ide u prilog predsjedniku Tokajevu da se izbori s protivnicima u vlastitim redovima. Vjeruje se da neće biti pokušaja smjene predsjednika dok su strane sile prisutne na kazahstanskom tlu. Kriza u Kazahstanu je izbila u trenutku dok je Rusija gomilala snage uz granicu s Ukrajinom i dok se sve više govorilo o mogućnoj invaziji. Također, kriza u Kazahstanu se rasplamsala nakon sukoba Europske unije s i bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka koji je kroz svoju zemlju otvorio put migrantima na zapad uz svesrdnu pomoć Moskve. Također Rusiju se optužuje da umjetno podiže cijene plina koje su u Europi u sred zime dosegnule rekordne razine.

Sada ruski predsjednik Vladimir Putin mora svoj fokus prebaciti prema Kazahstanu i sanirati krizu što prije. Koliko je Kazahstan važan Rusiji govori i pomalo panično upozorenje po izbijanju krize o suzdržavanju od bilo kakvog vanjskog miješanja, jasno je da je ciljao na Washington koji od kada se Joe Biden uselio u Bijelu kuću snažno pritišće Moskvu što se najbolje vidi na primjerima plinovoda Sjeverni tok 2, ali i situacije u Ukrajini. Posljednje što Moskvi treba je građanski rat u zemlji koja im predstavlja preneseno rečeno 'stražnje dvorište' i koja bi brzo postala meki trbuh za sigurnost ruskih granica. Kriza u Ukrajini je dječja igra u odnosu na glavobolju koju bi Putin mogao imati zbog Kazahstana ako se situacija otme kontroli.

Je li rušenje vlade vjerojatno?

U zemlji su se već prije događale velike demonstracije: 2016., nakon donošenja spornog zakona o zemljištu. I opet 2019., nakon spornih izbora koji su Tokajevu osigurali vlast. Ali nikad ništa u ovih razmjera. U jednom od svojih poziva javnosti u srijedu, Tokajev je obećao da će nastaviti s reformama i nagovijestio da bi politička liberalizacija mogla biti moguća, no kasnije reakcije sugeriraju da će umjesto toga krenuti represivnijim putem.

Ipak, budući da uličnim prosvjedima nedostaje fokus, teško je očekivati da će doći do promjene, barem sada u ovoj fazi, posebno nakon brutalnog odgovora vlasti na nemire i ulaska stranih trupa u zemlju koje će podržati režim. Ali čak i ako ne uspiju srušiti vladu, čini se mogućim da bi mogli dovesti do duboke transformacije jer pukotine u strukturu režima jasno su se ocrtale. Pitanje je u kojem će smjeru te promjene ići.