Novi gradski derbi nam je donio novu pobjedu Hajduka, opet je minimalna, ali kakva god da bila, navijači Hajduka moraju biti sretni jer je ovaj rezultat samo dio današnjeg slavlja. Prije 62 godine, na današnji dan, se rodila najstarija europska navijačka skupina - Torcida! Kako je opće poznato da se u Splitu (i ostatku Dalmacije, Hrvatske pa i Svijeta) živi za Hajduk, svima nam je na licu stajao osmijeh i prije utakmice, a nakon što je završila pobjedom Hajduka, taj se osmijeh proširio, kako se kaže, od uha do uha.

Momčad Hajduka je na Park Mladeži izašla na teren u najjačem mogućem sastavu i nije bilo nikakvih iznenađenja, čak se, po meni, dogodila i jedna stvar koja se morala dogoditi još prije par kola, možda čak i na početku sezone, a to je da je Vršajević napokon otišao na poziciju ispred Oremuša. Za one koji ne znaju, Oremuš je prije odlaska u Izrael (prošle sezone) igrao i desnog beka te je bio sasvim solidan na toj poziciji te sam i očekivao prije početka ove sezone da će on igrati tu poziciju, dok još nisam ni znao da će Vršajević doći u klub. Nadalje, Vršajević u reprezentaciji BiH igra krilo, puno više ide prema naprijed i ubacuje se kako je to danas činio na utakmici, ali o tome detaljnije.

U utakmicu je opasnije krenuo Split, možda ne opasnije u smislu da su uputili udarac na gol, ali su svakako preselili igru na polovicu Hajduka koji se budi tek negdje oko 15. minute. U tom razdoblju (oko 15. minute) sudac Gabrilo radi par grešaka, što za Split, što za Hajduk, ali njegovo daljnje suđenje može dobiti prolaznu ocjenu. Najbolja prilika u prvom dijelu pripala je Crnogorcu Vukoviću kada je u 36. minuti uputio jedan lob udarac, ali je lopta odsjela na gredi. Hajduk je u prvom dijelu bio puno okomitiji, ali je nedostajalo sreće i smirenosti u završnici da ne ostane nula na semaforu.

U drugom dijelu Split preuzima inicijativu nad igrom, ali u okvirima našeg nogometa pa da to gledamo sa neke objektivne perspektive, rekli bismo da je to jalova inicijativa, slična onoj koju je Hajduk imao u prvom poluvremenu. Onda, kada obično u trenucima kada Torcida "prekine" Hajdukovu napadačku igru u 60-im minutama, Hajduk je ovoga puta iznenadio i preduhitrio Torcidu te u jeku bakljade došao do vodstva. U 62. minuti, na Torcidin 62. rođendan!, Hajduk je postigao pogodak u režiji Andrijaševića kao asistenta te glavnog aktera Vršajevića koji je pogodio u stilu najsmirenijih napadača. Analiza pogotka: Maloča daje loptu Andrijaševiću koji sjajnom loptom (s očima) pogađa prostor ispred Vršajevića koji pogađa za vodstvo (pobjedu) Bilih. Iza ove rečenice zbilo se mnogo toga što se na prvu ne primjećuje, ali kad se pogleda malo bolje vidi se tu sjajna kretnja Caktaša koji iz te dubine, u koju je Vršajević utrčao, istrčava i traži loptu u noge, a Vršajević dolazi sa krilne pozicije u sredinu i ulazi u taj "bivši Caktašev" prostor te koristi odlično dodavanje Andrijaševića. Gol-situacija iz tri perspektive:

Na ovoj slici imamo pet boja od kojih svaka predstavlja jednog igrača te tog igrača kao rješenje za dodavajne Andrijaševića. Plavi je Milić i to je najjednostavnije, ali i tzv. alibi rješenje, iduće je ono tirkizno na Caktaša, crveno je dubinsko (u prostor) na Vršajevića, zelena dubinsko (u noge) Radoševiću, dok je narančasto ono ka Vukoviću, ali preko Oremuša.

Na ovoj su slici označeni pratitelji Caktaša i Vršajevića istom bojom kakvom su baš njih dvojica označeni. Ovdje primjećujemo kako je Caktašev čuvar izišao za njime kako bi mu onemogućio normalan primitak lopte, dok se, također, vidi kako Vršajević čuvar kasni za Hajdukovim krilom te ostavlja prazan prostor (rupu) u obrani i time omogućuje "treći korak".

I konačno, ovdje vidimo genijalno rješenje Andrijaševića koji u isti tren vidi ulazak Vršajevića u prazan prostor te upravo to - prazan prostor iza leđa Caktaševa pratitelja kojeg nije uspio zatvoriti Vršajevićev pratitelj, po meni i najveći krivac za pogodak.

Da ovako neku akciju naprave najbolje svjetske momčadi, o tome bi se pjevalo danima i tjednima, ali kad to naprave naše nogometne nade, onda to nije ništa posebno i mislim da je to jedan od razloga zašto naš, i tako jadni, nogomet još više gubi na vrijednosti. Do kraja utakmice su još Baraban dvaput te Vuković uspjeli promašiti ono što bi se moralo zabiti, a Vukovića je dobro protegnuo Caktaš koji je pucao sa ruba šesnaesterca.

Dva su igrača obilježila ovu utakmicu u momčadi Hajduka, a to su Vršajević i Blažević. Sjajno krilo reprezentacije BiH opravdalo je tu ulogu koju mu je eksperimentalno dao Krstičević u ovoj utakmici te mu pokazao što bi on zapravo trebao igrati. Nije ovo samo pogodak, tu su sva mnoga probijanja, kretnje u prostor (kao i kod pogotka) te, već dobro poznata, suradnja sa Oremušom u probijanju desnog dijela terena. Blažević je opet sjajno intervenirao kod par udaraca, istina da je skoro Hajduk primio pogodak nakon njegovog "izleta", ali ono što je obranio kasnije Barabanu je svakako odlučilo da dobije ovako visoku ocjenu jer je time spasio dva Hajdukova boda.

Kako i kamo dalje?!

Iduće kolo Hajduk će dočekati momčad koju je već pobijedio, i to na gostujuće-domaćem terenu, momčad Zadra. Prije svega treba napomenuti kako to ne bi smio biti težak posao za mlade Hajdukovce jer se Zadar nalazi u vrlo teškoj poziciji, na posljednjem su mjestu, a rješenja nemaju niti protiv podosta slabijih momčadi. Pobjeda u (ovom) gradskom derbiju će, nadam se, pozvati još mnogo ljubitelja baluna i Hajduka na Poljud jer "i kad gube i kad tuku" nije tu samo bezveze - prava se publika, pravi se navijači poznaju u svakom trenutku, svakom dijeliću postojanja kluba pa tako bi trebalo biti i sada, u trenutku kada je klubu najteže. Sada se ne smiju gubiti glave, pozicije, bilo što vezano uz rad klubu jer se dobro radi, kvalitetno obzirom na uvjete i stanje u klubu.