Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, tjednima vodi ekstenzivnu kampanju negiranja genocida u Srebrenici. Bijes i očaj srpskog predsjednika, kojima se vodi u ovoj misiji, izazvala je namjera da se u Ujedinjenim narodima 11. srpnja proglasi Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici
U rezoluciji, koja bi u četvrtak trebala biti izglasana na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, osuđuju se svi postupci kojima se veličaju počinitelji ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, utvrđenih presudama međunarodnih sudova, ističe se važnost dovršetka postupka potrage za posmrtnim ostacima preostalih žrtava i poziva na nastavak procesuiranja počinitelja genocida koji su još na slobodi.
Rezolucijom se kani pozvati sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o prevenciji i kažnjavanju zločina genocida te poštuju međunarodno običajno pravo o sprječavanju i kažnjavanju genocida, uz poštovanje relevantnih odluka Međunarodnog suda pravde (ICJ).
Bez rezerve se osuđuje svako negiranje genocida u Srebrenici te poziva države članice da sačuvaju utvrđene činjenice, uključujući razvijanje odgovarajućih programa u obrazovnim sustavima, a od glavnog tajnika UN-a traži se da uspostavi program informiranja pod nazivom 'Genocid u Srebrenici i UN' te počne tako svoje djelovanje za obilježavanje 30. obljetnice genocida.
Poziva se sve države članice, organizacije, sustave UN-a, NVO-a te akademske organizacije da obilježavaju Međunarodni dan, uključujući organizaciju posebnih aktivnosti u znak sjećanja i odavanja počasti žrtvama genocida u Srebrenici 1995. godine, kao i odgovarajuće edukacije i aktivnosti što se odnose na podizanje javne svijesti o genocidu.
Vučićevo ponašanje, kojim omalovažava i zapravo negira genocid u Srebrenici - potvrđen pred međunarodnim sudovima - opravdava potrebu donošenja ovakvih rezolucija. Genocid u Srebrenici počinile su snage bosanskih Srba, predvođene Ratkom Mladićem i Radovanom Karadžićem, vojnim i političkim vođama koji su također individualno osuđeni na kazne doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u tome.
Vučić već tjednima intenzivno lobira po svijetu u očajničkom pokušaju da zaustavi izglasavanje rezolucije te u svom poznatom pasivno-agresivnom stilu, punom patetike, proklinje velike sile koje su se bez ikakvog razloga urotile protiv male slobodarske zemlje, kako to voli reći. Pritom uporno naglašava točke koje se u rezoluciji uopće ne navode.
Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić smatra da Vučić u prvi plan ističe bitku protiv rezolucije o Srebrenici djelomično zbog unutarnjih političkih pitanja jer to razvija dinamiku i rasprave koje skreću pažnju s bilo koje druge teme u Srbiji.
'Dnevni život i problemi ljudi postaju inferiorni dok su 'ideološka' i vrhunska nacionalna pitanja izrazito dominantna', smatra Avdagić. Istaknuo je i da je dio njih svjestan što znači takva rezolucija, iako se nigdje u njoj ne spominju Srbi, jer sam taj datum obilježavanja - uz pojavljivanje u školskom i medijskom prostoru, gdje će se morati reći pokoja riječ o tom danu koji je posvećen Srebrenici - uvijek će biti komentiran u kontekstu toga tko je nad kime počinio zločin.
'To je nešto što će Srbe, kao narod, držati spomenute u globalnom prostoru, kao nekoga tko je nešto počinio jer se neće moći izbjeći reći da je vojska bosanskih Srba ili Vojska Republike Srpske počinila genocid nad Bošnjacima u Srebrenici', mišljenja je Avdagić.
U utorak se Vučić opet dramatično obratio srpskoj javnosti pripremajući teren za neuspjeh, a koji kao uvijek planira prebaciti na druge adrese, srpsku oporbu i nesklone im centre međunarodne moći, no neće propustiti priliku ni da se očeše o Hrvatsku, a ni druge koji su mu zabili 'nož u leđa', poput Grčke i Crne Gore.
'Imao sam do sada sastanke s Emiratima, Ugandom, dvije karipske države. Nastavljamo s Rusima, pa s Alžirom, Egiptom i Kinom. Radimo svoj posao koliko možemo, unatoč svim teškoćama', kazao je Vučić.
'Ali očekivali smo velike pritiske i znali smo da će biti promjena stavova i da će šutjeti sve vrijeme i na kraju se pokloniti onima koji su veliki i jaki. Ali bit će i onih koji će izdržati pritiske i koji će dokazati da su spremni boriti se za istinu. Obećao sam ljudima da ćemo danonoćno raditi i boriti se i to neće biti bez rezultata.'
Predlagači rezolucije su Njemačka i Ruanda. Vučiću posebno smeta Njemačka te se u putinovskom stilu vraća na teme iz Drugog svjetskog rata, pritom namjerno zanemarujući činjenicu da je ta država nakon poraza nacizma doživjela potpunu katarzu i preobrazbu te upravo zbog toga ima potpuno moralno pravo upirati prstom na sve reinkarnacije zločinačkih režima diljem svijeta. Nijemci su u biti ti koji će uvodnim izlaganjem otvoriti sjednicu.
'Kako je čudna sudbina i kako se dogodi i poslije Prvog i Drugog svjetskog rata i poslije svega da nam Njemačka sudi. Je li vi mislite da ću ja Nijemcima da šutim? Da ću da im se ulizujem? Odgovorit ću im snažno i hrabro. Sve što imam snage i hrabrosti odgovorit ću im. I odgovorit ću im istinito. Naš narod nije genocidan, a to je jedini smisao ovoga. Ja pitam sve ove ljude ovdje zbog čega se donosi ova rezolucija, zašto u ovom trenutku, hoće li to ujediniti bilo koga. Nikada nitko nije mogao donijeti goru odluku od ove koju su donijeli Nijemci i Sarajevo. Što ste postigli time? Što ćete da radite sutra jer ste otvorili Pandorinu kutiju? Hoćete li tad imati iste principe? Uzvratit ću im na svaki udarac. Srbija ovdje brani svoj obraz i slobodu', kazao je Vučić u utorak.
Avdagić podsjeća da Vučićeva prošlost, koja seže daleko u devedesete godine prošlog stoljeća, vrlo jasno odražava tko je i kakav je on.
'Nažalost, sve što čini jako je štetno za samu Srbiju i Republiku Srpsku', kaže analitičar i dodaje da upravo katarza koju su prošli Nijemci pokazuje da ne postoji stvarna kolektivna krivnja i da ljudi uspješno nastavljaju sa svojim životima.
Naš sugovornik sagledao je tu temu iz novog, zanimljivog kuta gledišta.
'Ako bismo pokušali gledati alternativnu povijest, možemo se zapitati kakva bi to bila Njemačka danas da je pokušavala činiti ovo što čini Srbija i da je toliko napora, političkih, diplomatskih, pa čak i ekonomskih, trošila za pitanje prezentacije prošlosti nacističke Njemačke. Bi li to mogla biti ista Njemačka i bi li ona mogla stvoriti taj ugled i taj položaj u europskoj obitelji nakon vrlo krvavog i teškog Drugog svjetskog rata? Ta formula zapravo pokazuje koliko je pogrešno ovo što radi Srbija i umjesto da njihovi napori budu usmjereni na približavanje Europskoj uniji, oni zbog prošlosti čine sve da balansiraju između svjetskih sila, i to onih koje zapravo ne pripadaju ovom vrijednosnom krugu, koliko god netko mislio suprotno u Srbiji, ako govorimo o odnosu Rusije i Srbije', efektno je poentirao Avdagić.