Bez obzira koliko se trudio sebe i srpsku javnost uvjeriti u suprotno, Vučić je teško poražen na East Riveru. Rezolucija je usvojena i upisana u DNK jedine istinske globalne međunarodne organizacije. To nikakvo ogrtanje zastavama ni trubljenje automobilima, vika, dernjava, plakanje i prenemaganje ne mogu promijeniti. Sve je to ionako samo predstava za domaću javnost koja živi Vučićev reality TV stil vladanja već više od 10 godina.

A ovo što je Vučić izvodio, ponašanje u stilu malog djeteta kad mu otmu lizalicu, materijal je za proučavanje multidisciplinarnog konzilija stručnjaka.

Srpski predsjednik je u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku neprestano dramatizirao i teatralno glumatao, a naposljetku se u sebi svojstvenom patetičnom stilu ogrnuo zastavom kao da je na nogometnoj utakmici. Iako su ga pristojno zamolili da skine zastavu s ramena, Vučić im je odgovorio da mu je 'nitko na svijetu ne može uzeti'.

'Slobodno pošaljite osiguranje. Dajte mi da vidim junaka koji će mi uzeti trobojnicu', vikao je Vučić okupljenima, vjerojatno se nadajući da će osiguranje zbilja doći kako bi ispao mučenik u očima pristaša. Na društvenim mrežama hit je snimka u kojoj predsjednik Srbije gnječi tu istu zastavu, prinosi je ustima, njome se tapša po ustima i čelu...

Neki korisnici X-a poručili su da Vučiću za nastup u New Yorku treba dati Oscara ili možda zaslužuje Zlatnu malinu.

I cijela srpska vlada, vjerojatno po Vučićevoj direktivi, zajedno je pratila zasjedanje Opće skupštine UN-a ogrnuta u srpske zastave - kao da se radi o smaku svijeta.

Srpski premijer Miloš Vučević objavio je fotografiju ministara, a među njima je i predstavnik Hrvata te ministar ljudskih i manjinskih prava Tomislav Žigmanov.

'Sloga će poraziti vraga! Uvijek slobodni i nikad poraženi! Podrška predsjedniku Aleksandru Vučiću u bespoštednoj borbi za naš narod i državu! Neka živi Srbija i Srpska u vječnost!' napisao je Vučević na Instagramu nakon što je Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela rezoluciju o genocidu u Srebrenici.

Govorio je u četvrtak u New Yorku tako Vučić da se poklonio žrtvama rata u Bosni i Hercegovini, nemušto se praveći da mu nije jasno zbog čega se sve to događa. Oni s malo dužim pamćenjem znaju da je i tada, kada je došao u BiH, izazvao dramu i skandal te fokus pažnje javnosti usmjerio na sebe, a ne na čin zbog kojeg je tada uopće došao u Srebrenicu.

'Zašto se donosi ova rezolucija? Svi ljudi koji su bili optuženi i osuđeni su na zatvorske kazne. Nema pojedinačnih imena u rezoluciji. Zašto samo ovaj slučaj, samo ovaj primjer? Donosi li ova rezolucija bilo kakvo pomirenje u BiH? Kome je potrebna ova rezolucija i zašto baš u ovom trenutku?' zavapio je Vučić.

Nakon što je poražen, pasivno-agresivno je izjavio da je ovdje večeras završio karijeru.

'Mnoge mi stvari neće oprostiti, ovo je bio čavao u lijes. Učinio sam sve, oni su napravili sve da nas ponize, a mi se vinuli u visine. Ja ne mogu reći da smo mi pobijedili jer su takve procedure, ali svima je jasno kakav je rezultat', rekao je Vučić u obraćanju novinarima u New Yorku.

Nakon povratka u Srbiju možemo očekivati turneju po televizijama na kojima će u višesatnim monolozima objašnjavati kako je u nikad težoj situaciji za zemlju izvukao maksimum i da će se nastaviti boriti svim snagama, a krivnju će prebaciti na bezglavu srpsku oporbu i nemoralni Zapad te vjerojatno povezati sve s ustašama, Jasenovcem i Hrvatskom.

Strogo od Vučićeva režima kontrolirani tabloidi već pokušavaju pretvoriti poraz u kakav-takav uspjeh, pa pribrajaju neodlučne glasove onima koji su bili suzdržani. Istina je da su se suzdržani tako izjasnili jer se nisu htjeli prikloniti nijednoj strani. Kad se već računa, onda i druga strana može pribrojiti sebi neodlučne glasove pa je pobjeda još uvjerljivija.

Suzdržani glasovi više su pokazatelj nekog političkog stajališta nego protivljenja samoj rezoluciji, jer je za usvajanje trebala samo većina onih koji glasaju, a oni suzdržani jednostavno se ne broje. Tako su primjerice, suzdržani bili i Ujedinjeni Arapski Emirati, čiji je predstavnik prije glasanja rekao da je u Srebrenici bio genocid i da je ta država uz 'braću u BiH'.

Ono što je činjenica je da se Srbija na međunarodnoj sceni našla u društvu s Rusijom, Kinom, Bjelorusijom, Kubom, Sjevernom Korejom, Venezuelom ili Eritrejom. Pogled na režime koji vladaju tim zemljama trebao bi zabrinuti običnog građanina 'jedne slobodarske zemlje', kako Vučić voli nazivati Srbiju.