Čistke nepodobnih i neposlušnih urednika i novinara na HRT-u toliko su brze i temeljite da je već pitanje hoće li Zoran Vakula i dalje voditi Vremensku prognozu, hoće li velemajstor Davorin Kuljašević i Šahovski komentar uopće preživjeti taj politički metloboj. Montirani proces, satirična emisija u kojoj se nije štedjelo nikoga, a pogotovo se nije imalo obzira prema vladajućoj nomenklaturi, skinut je s programa tako što mu se namontiralo da raspiruje vjersku, nacionalnu i druge netrpeljivosti. Obrazloženje je to dostojno najboljih uradaka Newsbara
Čistači koje je postavio Tomislav Karamarko nemilosrdni su i strastveni, toliko da zaboravljaju da pile granu na kojoj sjede. Čistači se na HRT-u, na našu žalost, samo izmjenjuju svakom promjenom vlasti; nakon svakih izbora informativni program HRT-a sve je gori, novinari i gledatelji s HRT-a zbog toga godinama bježe na privatne kanale i najveći gubitnici u političkom kadroviranju na HRT-u su pretplatnici.
Montirani proces rugao se moćnima i bio je zabavan; nije zabavno slušati kako se u središnjem Dnevniku govori da će se u 'Ujedinjenom Kraljevstvu održati referendum o izlasku iz Velike Britanije', ili da u Dnevniku 3 gostuju neelokventni gosti koji ne znaju složiti prosto-proširenu rečenicu, koji dolaze iz malo čitanih, ali Karamarku omiljenih medija.
Medijska je politika Tomislava Karamarka promašena i počiva na zastarjelom konceptu da se kontrolom nad HRT-om osigurava kontrola nad Hrvatskom, odnosno na konceptu da se kontrolom nad nacionalnim medijima osigurava kontrola kolektivne svijesti. Taj je koncept žilav u totalitarnoj Sjevernoj Koreji, pokušavaju ga presaditi poljske i mađarske vlasti, po toj 'uspravnici' sad i hrvatske vlasti, ali to u 21. stoljeću, u državama koje su prije 25 godina krenule u demokratizaciju više naprosto ne funkcionira. Imamo privatne nacionalne TV kuće, desetke nacionalnih informativnih portala, tisuće međunarodnih TV kanala i informativnih portala, moćne društvene mreže, daljinske upravljače koji nam omogućavaju da ni sekundu više ne posvetimo HTV-ovom programu. Montirani proces imat ćemo gdje gledati i nakon što su ga cenzori bez smisla za humor skinuli s programa HRT-a.
Televizijski program skrojen tako da bude po guštu Tomislavu Karamarku, Zlatku Hasanbegoviću ili Željku Glasnoviću naprosto nakon nekog vremena nitko osim njihovih istomišljenika neće gledati. Pod totalitarnim umom Gorana Radmana HTV je izgubio stotine tisuća gledatelja – informativni program već dugo je manje gledan na javnoj televiziji nego na privatnima, a pod Sinišom Kovačićem HRT će postati televizija čiji će program gledati tek nekoliko stotina tisuća ljudi.
Nametanjem jednoumlja na Hrvatskoj radioteleviziji Karamarko i karamarkići do kraja će uništiti ideju javne nacionalne televizije, to za nas kao narod i društvo jest velik gubitak. Ali od svega toga Karamarko, HDZ, Most i Domoljubna koalicija neće profitirati. Destrukcija građanskog društva i potkopavanje demokratskog poretka, za koju su se odlučili, bit će kratka daha i oni od nje neće imati puno koristi. Stanje u Hrvatskoj naprosto je toliko loše i toliko se vidi da ova postava nije u stanju zemlju voditi u bolje sutra da nema te propagandne mašinerije koja to može sakriti.
Hoće li ljuti i gladni vuk u juriš na poziciju zamjenika predsjednika HDZ-a?
Tim više što Karamarkovo viđenje Hrvatske i svijeta nema više podršku ni u redovima koje je smatrao svojima. Donedavna predsjednica HDZ-ovog Odbora za kulturu Anja Šovagović Karamarku je u oproštajnom pismu napisala: 'Ne uspijevate pronaći niti start, a nekmoli cilj u ovom iscrpljujućem maratonu političkog nesnalaženja.' Nema Karamarko vremena za pronalaženje starta, a kamoli cilja za Hrvatsku, zaokupljen je kulturnom kontrarevolucijom i očuvanjem svoje predsjedničke unutarstranačke pozicije. A na tom planu stvari mu se stalno kompliciraju. Bitka za Ministarstvo branitelja iscrpila je glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića i on nije više običan vuk, on je sada jako ljut i jako gladan vuk. Toliko gladan zbog montiranih procesa da bi, kad bi htio, Tomislava Karamarka mogao pojesti za doručak.
Svjestan je Karamarko te gladi i zato i pušta medijske spinove o Brkićevoj čvrstoj poziciji unutar stranke, obećava mu da će zadržati dužnost glavnog tajnika (imenuje ga predsjednik stranke), a ustvari strahuje da će mu se Brkić kandidirati za zamjenika predsjednika stranke. To je stranačka dužnost koju bi Karamarko i u Statutu ukinuo da može. U praksi ju je već i ukinuo – nakon marginalizacije i odlaska Drage Prgometa s te dužnosti i iz HDZ-a, Karamarko nije okupio Opći sabor da izabere zamjenika predsjednika stranke iako je upravo uvođenje zamjenika predsjednika onomad značilo iskorak u demokratizaciji HDZ-a i to je jedna od tri najvažnije stranačke dužnosti. HDZ-ovo vodstvo tako već cijelu godinu dana funkcionira mimo statuta.
Brkić vjerojatno – u ovom trenutku - nema dovoljno delegata koji bi ga podržali u jurišu na Karamarkovu poziciju predsjednika, ali zasigurno ih ima sasvim dovoljno da bude izabran za zamjenika predsjednika HDZ-a. Odluči li se Brkić izići na unutarstranačke izbore i na njima steći izborni legitimitet zamjenika predsjednika, umjesto da se oslanja na Karamarkovu dvostruku igru i pusta obećanja, mogao bi to biti početak Karamarkovog kraja.
Montirani procesi ovdje su politička konstanta.
