Gost emisije Nedjeljom u dva vukovarski je dogradonačelnik iz redova srpske nacionalne manjine, Srđan Milaković. On je dopredsjednik Demokratskog saveza Srba koju mahom čine bivši SDSS-ovci koji nisu bili zadovoljni djelovanjem stranke kojoj je na čelu Milorad Pupovac.
Ovaj 39-godišnji Vukovarac prisjetio se lijepog djetinjstva u Vukovaru, ulica ispunjenih djecom, izleta na Dunav...1991. proveo je s roditeljima u Vukovaru. 'Ja sam to doživio kao dijete...Nije bilo vode ni struje...Nemam prisutne neke misli o tome, subjektivni odnos. Poslije rata kratko smo bili u Beogradu, tri mjeseca dok nije došla struja u Vukovar. Vratio sam se u Sotin u školu, pa onda sam se vratio u Vukovar kada je obnovljena', prepričava Milaković.
'Imali smo razrednika koji je bio naoružan. Igrali smo se traženja gelera i po napuštenim stanovima. To vrijeme je bilo divlje po mnogo čemu, s druge strane opet puno prisnije, odnosi među ljudima su bili mnogo bliži i normalniji', smatra.
vezane vijesti
U Vukovaru je bio i u vrijeme mirne reintegracije, bilo je pitanje 'ostati ili otići'. Potom odlazi na studij prava u Novi Sad i potom se vraća u Vukovar.
Ekavica, kojom on priča, kaže da je nekoć bila uobičajena u Vukovaru. Pogledajte kojim jezikom priča doktorica Bosanac na snimci na kojoj izlazi iz vukovarske bolnice', poručuje.
Progovorio je o gospodarskom stanju u gradu i podsjetio je da je Borovo prije rata zapošljavalo 23 tisuće ljudi, danas zapošljava 900. Kazao je da Vukovar dobiva iznimna sredstva za obnovu te da postoji poseban zakon koji poduzetnicima koji posluju u Vukovaru smanjuje davanja ali da to nije urodilo plodom.
'Nigdje radnik nije jeftiniji nego u Vukovaru', tvrdi. 'Investitori bježe od Vukovara čim osjete tu nestabilnost. Imate investitore iz Srbije koja je ogromno skladište otvorila u Zagrebu, a ne u Vukovaru gdje mogu pomoći nama', prepričava.
Odnosi njega i vukovarskog gradonačelnika Ivana Penave dosta su bili loši, gradonačelnik ga ne poziva na kolegije, ideološki se, kaže, razlikuju. Danas surađuju relativno korektno.
N apitanje kakav odnos ima s Miloradom Pupovcem, kaže: Ja ni dok sam bio u SDSS-u nisam imao nikakav odnos s njim. SDSS je zaspao, kompromitirao se politikom na državnom nivou, kadrovski je to bilo loše...Nisu imali stavove ni o čemu. Ngodbenjačka politika, činjenica da nemate crtu koju možete povući i reći ispod toga ne idemo. Ideološki su bili bez kriterija, a u praksi nikakve probleme niste otvorili', smatra.
Poručuje da ne mogu Srbi u Hrvatskoj 'trasirati' ideološki put Hrvatske. To je na većinskom narodu. Treba rješavati probleme Srba a ne općedruštvene teme', poručuje.
'Pupovca nikada nisam doživljavao kao stvarnog predstavnika srpske zajednice, on je prije lijevičar, Jugoslaven nego Srbin', kaže Milaković i dodaje da je Pupovac napravio kult. 'Poslije Pupovca nadam se da nitko drugi neće imati moć takvu i mislim da to nije ni potrebno', odgovorio je na pitanje želi li biti novi vođa Srba u Hrvatskoj.
Kakav je suživot u Vukovaru?
'Ljudi uvažavaju ono čime se bavim, nema neugodnosti', kaže. Na pitanje ima li mješanih novih brakovima u Vukovaru, odgovara: 'Život prelazi te granice bez obzira što žele političari. Naravno da se žene međusobno. Vukovar nije jednostavan za takvu vrstu životnog angažmana. Sve je više takvih pojava, i djeca se druže, i odrasli se druže. Sve je bolja', kaže i dodaje da je situacija bolja nego prije. No nazadovala je kada je došlo do 'priče' o dvojezičnim pločama.
Smatra da dvojezične ploče nikome danas ne smetaju, jer je 'zadovoljen cilj'. Negdje su ploče dvojezične, negdje ih nema uopće, negdje su preljepljene hrvatskom zastavom, opisuje.
Smatra da će na popisu stanovništva 2021. godine biti znatno smanjen broj Srba, a o broju ovisi i primjena dvojezičnosti. Na opasku voditelja da i Hrvata ima sve manje, kaže da je najjednostavnije utvrditi da ima premalen broj Srba za dvojezičnost.
Kolona sjećanja
Na pitanje zašto ne sudjeluje u koloni, odgovara: 'Treba odvojiti političku od ljudske dimenzije. Nisu reintegrirani ljudi. Vi niste više imali prostor za bilo kakvu vrstu komunikacije jer ste imali ljudi koji su rekli: Mi smo većina, nema potrebe da s vama razgovaramo. Ili ćete to prihvatiti, ili ćete biti izolirani. Nepovjerenje je ostalo isto ili se povećavalo. U koloni se otvara pitanje stradnja srpskih civila uoči rata'.
Kaže da su Srbi nestajali, no da to nikoga ne zanima. 'Vi se ne možete pojaviti u koloni koja ističe samo vašu negativnu ulogu', smatra:
Na pitanje koliko je to predratnih srpskih žrtava, kaže da je brojka nekoliko desetaka, do sto.
Je li ono što se događalo 91', bacilo veliko breme na srpsku zajednicu? Milaković odgovara: To je za mene jako teška tema. Ne mogu jednostavno odgovoriti. Ja mogu biti i subjektivan, ne mogu opravdati zločine. Ono što je bacilo breme i težak teret na srpsku zajednicu je Ovčara. Tu nije ništa sporno. Ja isto tako očekujem iskren stav i na drugoj strani jer imate sudionika tog sukoba koji znaju što se događalo. Ne pokušavam amnestirati JNA što se tiče razaranja Vukovara. To što se događalo nema legitimaciju da generalizirate krivnju. Srpska zajednica u Vukovaru o tome nije odlučivala'.
Ključna stvar je komunikacija. Ako toga neće biti, u Vukovaru neće više biti ni Hrvata ni Srba. Treba nam biti stalo do budućnosti djece. Ako budemo pritiskom većine nekoga ostavljali po strani, otvarate prostora za novo zlo, stvarate kompleks kod jedne zajednice za koji nikada ne znate kako će se u budućnosti manifestirati', upozorava Milaković.
