Rakar je, podsjetimo, objavio analizu koja pokazuje da iznimno imućan Ribićev sindikat na računu ima 102 milijuna kuna, od čega je čak 45 milijuna pozajmljeno pravnim osobama, uz mizernih 4.405 kuna prihoda od kamata. Po načinu poslovanja, taj sindikat ima obilježja banke ili investicijskog fonda, ustvrdio je Rakar.

Gostujući u sinoćnjem Dnevniku 3 HRT-a, Ribić nije objasnio kakav je interes sindikata u tome da posuđuje novac budzašto i zašto dionice banaka i financijskih institucija, u koje je Sindikat uložio dodatnih 34 milijuna kuna, već godinama nisu revalorizirane. Umjesto toga, isukao je brojčane pokazatelje o zaradi koju je Rakar navodno ostvario na poslovima s državom: 180.000 kuna od projekata s ministrom Mirandom Mrsićem, 238.000 kuna od ministrice Milanke Opačić, 96.000 kuna od Marka Krištofa, ravnatelja Državnog zavoda za statistiku.

'Za početak, te su brojke pogrešne. A osim toga, on implicira da sam ja nešto krivo napravio, što apsolutno nije točno. Drugo, njegov sindikat ubire od države 4,3 milijuna kuna godišnje; on svako jutro dobije više od države nego što ja dobijem u cijeloj godini. Meni država nije značajan izvor prihoda, ove godine radio sam tek jedan manji projekt', navodi Rakar, napominjući da s državom zapravo ne surađuje još od siječnja 2014. Kakav je to onda projekt u pitanju, tko ga plaća i koliko?

'Ja nisam taj koji vam može takve stvari reći, to morate pitati državu. Ne mogu govoriti o svojim poslovima jer radim u privatnoj tvrtci, takve stvari su poslovna tajna', odgovorio je Rakar.

Nikad članom stranke

Vilim Ribić posegnuo je, kaže Rakar, za tipičnim napadom ad hominem u pokušaju da skrene pozornost od bolne teme da je netko ukazao na milijune sindikalnih kuna koje potencijalno nedostaju ili kojima se loše upravlja. Po tom komunikacijskom stručnjaku, osobito je problematično ulaganje sindikata u dionice, 'čiju vrijednost nisu revalorizirali minimalno šest, sedam godina' iako su to apsolutno dužni napraviti'.

Što se tiče optužbe da je SDP-ov pulen, napominje da nikad nije bio član nijedne stranke, a sa SDP-om je posljednji put surađivao 2007. Dvije godine kasnije, radio je izbornu kampanju za Josipa Kregara, a 2011. na parlamentarnim izborima za Ladonju u Istri. Ocjenjuje da je percipiran kao SDP-ov čovjek vjerojatno zato što je radio za Ivu Josipovića, iako je to činio za 'Ivu Josipovića imenom i prezimenom, a ne Ivu Josipovića SDP'.

Ne otkriva za koga će raditi u predstojećim izborima. Ako bude radio, to će odmah objaviti jer je to 'važan dio transparentnosti posla'.