Na dan 3. listopada, kada se obilježava 20. obljetnica njemačkog ujedinjenja, Njemačka je, 92 godine nakon poraza u Prvom svjetskom ratu, završila isplatu reparacija.

Njemačka vlada isplatila je posljednje rate kamata na inozemne obveznice koje je izdala od 1924. do 1930. godine, kako bi prikupila novac za ogromne reparacije koje su joj nametnule pobjedničke sile Antante u Prvom svjetskom ratu - Velika Britanija, Francuska i SAD.

Reparacije su Njemačku bacile u stečaj 1920-ih i pridonijele rasu nacističke stranke koja je iskoristila nazadovoljstvo javnosti uvjetima Versajskog ugovora.

Početno je Njemačkoj određena isplata 269 milijardi zlatnih maraka, ili oko 96.000 tona zlata, prije nego što je 1929. taj iznos smanjen na 112 milijardi zlatnih maraka, plativih tijekom razdoblja od 59 godina.

Njemačka je suspendirala godišnje isplate 1931. za vrijeme globalne financijske krize, a Adolf Hitler ih je odbio nastaviti plaćati kada je došao na vlast 1933.

No, godine 1953., Zapadna Njemačka pristala je na međunarodnoj konferenciji u Londonu servisirati svoje međunarodne obveze, proistekle iz obveznica koje je izdala prije Drugog svjetskog rata.

Idućih godina otplaćivala je glavnicu na obveznice, koje je izdala privatnim i institucionalnim ulagačima u inozemstvu, uključujući Sjedinjene Države. Tu je glavnicu Njemačka isplatila do 1988. godine.

Prema uvjetima sporazuma iz Londona, Njemačkoj je dopušteno da pričeka do ujedinjenja prije nego što plati nešto do 125 milijuna kamata koje su joj obračunate na dug od 1945. do 1952. Nakon pada Berlinskog zida i ujedinjenja Zapadne i Istočne Njemačke 1990., zemlja ja otplaćivala te kamate u godišnjim ratama, od kojih je posljednja došla na naplatu 3. listopada.

Približna vrijednost isplaćenih reparacija ekvivalent je sumi do 400 milijardi američkih dolara 2010. godine.