Zove se Ivana Marangunić. Izabrana je zajedno sa 14 mladih sudaca u konkurenciji od 115 kandidata, mahom svojih vršnjaka. Po običaju koji je DSV uveo kada glasa za vlastite supruge, sestre, sinove, kćeri, zetove ili za vlastitu DSV-ovsku braću, Arno Vičić nije bio nazočan na toj sjednici, piše Jutarnji list.

Premda je ostao zapisnik, Vičićevi kolege u DSV-u uglavnom tvrde da se tog događaja uopće ne sjećaju. A Ivan Mikšić, predsjednik DSV-a i Đuro Sessa, njegov zamjenik, koji bi se zgode morali sjećati, preko posrednika su poručili novinarki Jutarnjeg da s novinarima ne žele razgovarati.

Prvo su Odbor za pravosuđe i Sudačko vijeće Županijskog suda u Zagrebu dali preporuke za vlastite kandidate. Od 118 prijavljenih, saborski Odbor verificirao je njih 115, napomenuvši DSV-u da obrati pozornost na stručnost, napredovanje u karijeri, broj objavljenih znanstvenih radova, sudjelovanje u radu izbornih povjerenstava... Potom je Sudačko vijeće Županijskog suda od 115 kandidata izdvojilo njih 31, rangiravši ih prema broju svojih glasova.

Kći Arna Vičića, člana DSV-a, našla se tek u sredini ljestvice.

Sjednica DSV-a održana je 25. siječnja 2007. godine. Pojedini članovi DSV-a, poput Đure Sesse i Ante Galića, dodali su još vlastite kandidate. Posebna svojstva Ivane Marangunić nitko nije glasno apostrofirao.

Nitko njeno ime nije ni spomenuo. Ipak, na kraju je dobila najviše glasova: za Vičićevu kćer izjasnili su se svi članovi DSV-a, osim odsutnog oca. Samo je sin Jakova Miletića, suca Vrhovnog suca i punca Damira Primorca, dobio jednak broj glasova.

Od deset članova sadašnjeg Državnog sudbenog vijeća, njih troje napredovalo je na svojim sudačkim položajima čim su 2005. došli u priliku da odlučuju o sudskim kadrovima: Đuro Sessa, Miho Mratović i Lucija Čimić. Još dva člana Vijeća, Ranko Pelicarić i Berislav Pavišić, za svoga mandata u DSV-u doživjeli su sudačku promociju članova svoje najbliže obitelji.

Sessa je do te godine bio sudac zagrebačkog Županijskog suda. Postavši članom DSV-a, pa i njegovim potpredsjednikom, solidarnim glasovanjem svojih kolega lansiran je u Vrhovni sud. Ušavši u DSV, Miho Mratović, sudac splitskog Općinskog suda, na isti je način i iste godine zakoračio u Županijski sud.

Njihova kolegica Čimić, pak, do srpnja 2005. godine, kada je ušla u DSV, bila je sutkinja Visokog trgovačkog suda, da bi se nakon samo pet mjeseci našla u Vrhovnom sudu.

Osim uzajamne glasačke podrške, Sessu i Mratovića povezala je nimalo slučajna cehovsko-politička bliskost: dok je Sessa predsjednik sudačke organizacije na nacionalnoj razini, Mratović je u doba svoje selidbe iz Općinskog u Županijski sud bio šef regionalne ispostave Udruge hrvatskih sudaca u Dalmaciji.

Za vrijeme mandata još dva člana DSV-a, Ranka Pelicarića i Berislava Pavišića, u karijeri su napredovale jednome kćer, a drugome žena. Jasenka Pavišić u 30. godini života izabrana je za sutkinju Trgovačkog suda u Rijeci na sjednici DSV-a u studenome 2005.

Jasenka Pavišić čak je diplomu stekla na Pravnom fakultetu svoga oca, inače poznatog profesora i predsjednika radne skupine za reformu ZKP-a. Alica Pelicarić, žena DSV-ovca Ranka Pelicarića, bivšeg predsjednika Hrvatske odvjetničke komore, koji u tijelu vrhovne sudske vlasti predstavlja privatnoodvjetničku instancu, na istoj sjednici, istoga dana, postala je sutkinja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Dotad je radila na zagrebačkom Trgovačkom sudu.

Ni u prijašnjim mandatima DSV-a uzleti u sudačkoj karijeri nisu bili manje određeni rodoslovnim stablima i staleškom pripadnošću.

'Slažem se s ministrom Šimonovićem da je DSV netransparentan, mada bih ja upotrijebio transparentniju riječ: nepotizam. Ne cijene stručnost, dosljednost, a najmanje neovisnost. Lijepo se to vidi na slučaju kćeri donedavne ministrice pravosuđa', kazao je za Jutarnji bivši ministar pravosuđa Krunislav Olujić, danas privatni odvjetnik u Osijeku.