Budući da je u pritvoru proveo dvije godine, od 22. kolovoza 2007. do 22. kolovoza 2009., Dino Dragičević zapravo je slobodan čovjek. Ubojstvo se dogodilo u kolovozu 2007. na Vidovoj gori na Braču. Dragičević je tvrdio kako je pištolj slučajno opalio dok je s prijateljem bio u krivolovu. Dan nakon ubojstva pištolj je bacio s trajekta u more.

U dosadašnjim sudskim postupcima sudilo mu se zbog ubojstva, a u presudi je sudac Damir Romac preinačio djelo pa je Dragičevića umjesto ubojstva, što je tražilo državno odvjetništvo, osudio za ubojstvo iz nehaja.

Prvo suđenje Dragičeviću počelo je početkom 2008., no u ljeto te godine sudac koji je vodio spor odlazi sa suda pa u jesen te godine predmet dobiva drugi sudac. Spletom okolnosti, početkom 2009. godine predmet preuzima treći sudac, a u ljeto te godine dobiva ga sutkinja Maria Majić, koja donosi presudu u ožujku 2010. Dino Dragičević tada je kao mlađi punoljetnik dobio desetogodišnju zatvorsku kaznu. Vrhovni sud Republike Hrvatske ukinuo je zatvorsku presudu, naložio rekonstrukciju i predmet vratio na ponovno suđenje. Olakotne okolnosti su mu bile mladost i to što je izrazio kajanje.

Sudac Damir Romac rekao je na kraju obrazlažući presudu kako to što Dino Dragičević nakon tragičnog događaja nije zvao hitnu pomoć ne dokazuje da je počinio ubojstvo.

Državna odvjetnica Živana Marušić jučer je naime, iznoseći završne riječi optužbe, upitala zašto optuženi nije zvao hitnu pomoć. Također je rekla da je o motivu za ubojstvo neizravno progovorio jedan svjedok iskazujući da je okrivljeni bio sklon kriminalnim radnjama, da su svi znali da se s njim ne smije doći u sukob te da je znao reći da će mu Šuća platiti jer ga je izdao u slučaju jedne krađe koju su zajedno počinili.