Županijski sud u Zagrebu nepravomoćno je osudio umirovljenog generala Vladimira Zagorca na zatvorsku kaznu od sedam godina i oduzimanje imovine u vrijednosti od pet milijuna američkih dolara, jer je iz MORH-a otuđio dragulje koje mu je kao jamstvo za preuzetih pet milijuna dolara 1993. godine dao trgovac oružjem Josef Rothaichner
Sudsko vijeće pod predsjedanjem suca Siniše Pleše uvažilo je i zahtjev Državnog odvjetništva da se Zagorcu oduzme imovina u vrijednosti pet milijuna američkih dolara, odnosno 39,4 milijuna kuna, koliko su vrijedili ukradeni dragulji.
U postupku nije dokazano da je sudski proces protiv Vladimira Zagorca, kako je to tvrdila njegova obrana, rezultat zavjere medija, politike i kriminalnih krugova protiv umirovljenog generala. Premda nije bilo materijalnih dokaza o postojanju dragulja, sud jeodluku temeljio na suglasnim iskazima troje svjedoka.U obrazloženju presude je istaknuto da ničim nije potvrđeno da su svjedoci dali lažne iskaze.
Vjerodostojnost iskaza Hrvoja Petrača potvrđena je pismom Ive Pukanića. Tvrdnje da su svjedokinje Snježana Šiprak i Terezija Barbnarić lažno svjedočile - jer je jedna dobila otkaz, a drugoj nije plaćeno liječenje - nisu dokazane, smatra Sudsko vijeće. Ističu da je moguće da je Petrač bio motiviran osobnom osvetom prema Zagorcu, ali to ne znači da je dao lažan iskaz i da dragulji nisu postojali. Sud je odluku o Zagorčevoj krivnji temeljio na iskazu gore navedenih svjedoka, za čija je svjedočenja utvrdio da među njima nema veće razlike, odnosno da nisu lažna.
U sudskom procesu je, drži Sudsko vijeće, dokazano da Josef Rothaichner nije bio samo kurir, nego i trgovac oružjem. Vidljivo je da je nabavljao helikoptere za Hrvatsku vojsku, a normalno je da to ne želi priznati jer je Hrvatska tada bila pod embargom.
Članovi sudskog vijeća smatraju da je najodlikovaniji hrvatski general svoje nečasno djelo dovršio 2000. godine, kada je dragulje nije razdužio, već ih je, odlazeći s dužnosti, iznio iz MORH-a, čime je pribavio nezakonitu imovinsku korist i oštetio državni proračun.
'Zagorcu su kao olakotne okolnosti na određenu zatvorsku kaznu (maksimalna propisana kazna za ovo djelo je deset godina) uzete činjenice da ima troje djece, da nije kažnjavan i da je nabavljajući oružje za obranu dao svoj doprinos u borbu za neovisnost Hrvatske. Međutim, visoku dužnost koju je obnašao iskoristio je i za osobni probitak i bogaćenje, što znači da mjesto visokog časnika HV-a nije obavljao dovoljno časno', pojasnio je sudac Pleše.
Državna odvjetnica Gordana Haramina Hranilović kazala je da je DORH zadovoljan osuđujućom presudom, ali ne i visinom kazne, jer se ona nalazi na početku gornje trećine najstrože kazne, te će zbog toga uložiti žalbu.
Zagorcu će se, ako ova presuda postane pravomoćna, u kaznu obračunati i ekstradicijski pritvor od 13. ožujka 2007. do 16. ožujka 2007. i pritvor u Remetincu od 29. rujna 2008. do danas.
'Da je Ante Gotovina general američke vojske i da se kojim slučajem našao u Haagu, o njemu bi odavno snimljen film', kazao je autor dokumentaraca o Gotovini Jack Baric. Ne znamo je li Baric upoznat sa slučajem Zagorec, ali nam se čini da bi bolju prođu na kino-blagajnama od patetične priče o heroju, a ne zločincu, imala priča za kakvu zaplet ne bi napisali Robert Ludlum i John le Carré zajedno.
Priča o pomoćnom geodetu koji je od vozača jednog generala i sam došao do tog čina, da bi u međuvremenu bio pomoćnik ministra obrane i jedan od bogatijih ljudi u državi kojemu se sudilo zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zloporabe položaja i ovlasti zbog sumnje da je uzeo drago kamenje koje je Ministarstvu obrane dao trgovac oružjem Josef Rothaichner, kao jamstvo za preuzetih pet milijuna dolara, bila bi više nego inspirativno štivo koje bi se dalo kvalitetno adaptirati, jer priča o ovoj aferi sadrži sve elemente koje bi jedan krimić/triler trebao imati.
Trgovina oružjem, tajni računi u bankama, prijevare, ucjene, otmice, bijeg po zemljama EU-a, premlaćivanja, uplitanje predsjednika države u priču, neizbježni Rusi, stručnjaci za dijamante za koje se ispostavilo da su kupljeni za jednog arapskog konja, novinar koji pronalazi materijalne dokaze i kojeg tijekom suđenja iz zasad nepoznatih razloga likvidiraju, bivši političari koji svega slabo ili nikako sjećaju, odvjetnik optuženog kojem je kći ubijena samo četiri dana nakon klijentova izručenja iz Austrije, a ispostavilo se da to ubojstvo nema nikakve veze s čitavim slučajem... Da bi se priča utopila u holivudski scenarij, nedostaje tek jedan love story koji bi to sve fino zaokružio.
Priču o dijamantima otvorio je Zagorčev dugogodišnji prijatelj Hrvoje Petrač na suđenju za otmicu Zagorčeva sina Tomislava, zbog čega se još uvijek nalazi iza rešetaka.
'Bio sam u njegovu uredu kada mi je pokazao drago kamenje i upitao me bi li ga se moglo prodati', rekao je Petrač na suđenju Zagorcu.
Kada su mu predočene plastične kutijice, koje je sudu predao u međuvremenu ubijeni novinar Ivo Pukanić, a u kojima se navodno nalazilo 240 grama safira, 160 grama smaragda i 220 grama rubina, što su, prema pisanju Nacionala, dokazivale njemačke plombe i certifikati sadržaja, Petrač je potvrdio da su to iste one u kojima ih je i on vidio.
Uz Petrača, protiv Zagorca su svjedočile i njegova bivša tajnica Snježana Šiprak i bivša pomoćnica ministra financija Terezija Barbarić aka Biljana Sučić, koje su dragulje također vidjele. Šiprak je tvrdila da su dragulji služili kao jamstvo za dogovorenu nabavu raketnog sustava S-300 koji nikada nije u cijelosti isporučen oko kojeg se kasnije MORH žestoko sporio, kao i oko obveze plaćanja. Prema njenim riječima, dragulje je donio Josef Rothaichner, trgovac oružjem, te ih ostavio preuzevši akontaciju za sustav S-300 u iznosu od pet milijuna dolara.
Čvrstih materijalnih dokaza da su dragulji uistinu postojali nikad nije bilo, a u vezi s pet milijuna dolara Zagorca tereti činjenica da je u svojoj arhivi sve do prošle godine čuvao originalni dokument o isplati Rothaichneru iz rujna 1993. godine.
Čitavo vrijeme Zagorec se branio tvrdeći da nikakvi dragulji nisu postojali te da je riječ o političkom progonu koji je aranžirao predsjednik Stjepan Mesić.
'Ja sam mali miš protiv kojeg je cijela država s predsjednikom Mesićem na čelu', kazao je u svojoj obrani Zagorec dodavši da je za njega sve krenulo nizbrdo kad se zamjerio kriminalnom miljeu jer nije htio šutjeti o otmici svoga sina.
Mesić se u priču upleo, tvrdio je Zagorec, jer je htio vratiti dug Petraču, koji mu je financirao prvu kampanju.