Grad Zagreb ne odbacuje mogućnost da Paromlin, odnosno ono što je od njega ostalo, sravni sa zemljom. No to će, odgovorio nam je Dinko Bilić, pročelnik Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, odlučiti 'kroz prvenstveno daljnju analizu statike preostalih građevina, a tek onda opredjeljenje u odnosu na njihovo moguće uklanjanje uz dozvolu nadležnog ministarstva'
Zbog rušenja Paromlina stranka Za Grad jutros je simbolički stala bagerom pred Gradsku upravu, želeći poručiti da ona predstavlja opasnost za građane i imovinu. Zbog uništavanja kulturnog dobra protiv Gradske uprave podnijeli su i kaznenu prijavu.
Što će se u budućnosti događati s Paromlinom, ovisit će, čini se, o stanju u kojem se nalazi. Bude li se rušilo, nema dvojbe: ako se tamo ne odluči graditi kakav javni sadržaj, poput nove gradske knjižnice, parcela od 30 tisuća četvornih metara naći će se na meti građevinara koji samo čekaju takvu parcelu u središtu grada za kakav stambeno poslovni kompleks.
Iako se u medijima često navodilo da je Grad Zagreb vlasnik Paromlina od 2001. godine, Bilić navodi da je to postao tek 2008. godine. Naime, Zagreb je 2001. godine, kada je pekara Klara otišla u stečaj, otkupio od Zagrebačke i Samoborske banke potraživanja koja su oni imali od Klare. ZABA-i je za potraživanja u visini 17 milijuna njemačkih maraka Grad platio 10,7 milijuna marka, a Samoborskoj banci 1,3 milijuna kuna. Tek iz trećeg pokušaja, nakon izvješenih cijena od najprije 109,6 milijuna kuna pa 93,2 milijuna kuna, Grad od Klare preuzima Paromlin za 75 milijuna kuna.
Za koliko ga danas može prodati, ovisi o nizu faktora i ni jedan od vještaka s kojima smo razgovarali nije se usudio procijeniti. Riječ je, kažu, o vrlo vrijednom zemljištu, koje je veliko i nalazi se blizu središta grada, ali s obzirom na stanje na tržištu nekretnina koje je već godinama u padu, procjenjuju da ga sada ne bi ni bilo pametno prodavati.
Osim Paromlina, za Bandićeve vladavine Zagreb je došao u posjed još nekoliko vrijednih nekretnina industrijske baštine. Tako je 100 tisuća 'kvadrata' Zagrepčanke 2001. godine kupljeno za 15 milijuna eura, Badelovih dvadeset tisuća kvadrata plaćeno je 19,5 milijuna eura, a 130 tisuća kvadrata Gredelja za vrtoglavih 88 milijuna eura.
Sva zemljišta danas su mahom zarasla u korov i čekaju moguće investitore, ali i prave ideje kako ih pretvoriti u nešto svrsishodno na obostrano zadovoljstvo potencijalnih ulagača i građana.
