Zagrepčanka Lucija Kužir i Dalmatinac Martin Kovačević iz Polače svakodnevno se truckaju kamenom cestom prema njihovu uredu na otvorenom - vinogradu u srcu Slavonije. Ove zaručnike još u studentskim klupama spojila je ljubav prema vinu koja ih je nakon završetka Agronomskog fakulteta 'u paketu' odvela do prvog zaposlenja te preseljenja iz Zagreba u Našice. Na radnom mjestu otkrili su nam pozadinu svoje životne odluke
Hrvatsku su metropolu Lucija Kužir i Martin Kovačević zamijenili prije tri mjeseca svojom novom adresom – onom u Našicama. U Slavoniju su stigli zbog posla. I, uglas će za tportal, nije im žao.
'Vidjeli smo oglas za posao, da Feravino iz Feričanaca traži dva tehnologa. Nismo oklijevali niti se premišljali. Odmah smo se prijavili. Prošli smo dva kruga razgovora i eto nas', govore za tportal 24-godišnja Zagrepčanka Lucija Kužir i 25-godišnji Dalmatinac iz Polače kraj Zadra Martin Kovačević.
Iako su u Feravino, čije se sjedište nalazi u Feričancima, slavonskom mjestu s tek nešto malo više od 2000 stanovnika, na tek nekoliko minuta vožnje od Našica, stigli prije nepuna tri mjeseca, ondje su se već udomaćili. Bez razmišljanja i uglas nabrajaju prednosti života u manjem mjestu:
'Nakon posla jako brzo dođemo doma. Za 15-ak minuta smo kod kuće, tako da imamo ostatak dana za sebe. Život je mirniji i usporeniji, za razliku od onog u Zagrebu, u kojem je uvijek gužva u prometu i vreva. Ovdje je čovjek jednostavno opušteniji', sažimaju oni.
Iako su na početku bili jednoglasnog stava kako će svaki vikend odlaziti u Zagreb, priznaju da im je to postalo 'malo naporno' te da nema smisla jer im je lijepo i u Našicama.
'Imamo tamo sve. Nedostaje jedino društvenih događanja', priznaje Lucija Kužir.
Na slavonskoj adresi već su ih posjetili i prijatelji. Užurbani gradski život koji su zamijenili okruženjem slavonskih vinograda posebice se sviđa, govore nam, njihovim prijateljima agronomima.
Kada su upisivali fakultet, kažu, nije im bilo ni u peti to da će završiti u Slavoniji. Tijekom studiranja često su dolazili na hrvatski istok i obilazili vinarije kako bi se upoznali s proizvođačima i tehnologijom proizvodnje.
'Tata mi je uvijek govorio, dok sam studirala, kako ću se kao enolog teško zaposliti u Zagrebu te da ću morati u Slavoniju, no ja sam mu odgovarala: 'Ma jeee.' Kao da je predosjećao što će se dogoditi', kroz smijeh dodaje ova mlada tehnologinja u Feravinu, slavonskoj vinariji koja godišnje proizvede oko 900 tisuća litara vina sa 150 hektara vinograda, a izvozi u više od 20 zemalja, među kojima su Meksiko, Singapur, a odnedavno i daleki Karibi.
Na nešto više kilometara udaljenosti od svoje roditeljske kuće preseljenjem u Našice iz Zagreba otisnuo se Martin Kovačević. Pitamo ga kako je Dalmatincu u Slavoniji?
'Čudne su mi to promjene. Iz Dalmacije sam prvo otišao na studij u Zagreb. Taman kad sam se tamo navikao, eto me već u Slavoniji, potpuno drugačijoj priči i od Dalmacije i od Zagreba, ali sam se uspio naviknuti', govori za tportal Martin Kovačević, a čak mu se ni po naglasku ne može prepoznati odakle je stigao među slavonske čokote.
Zadovoljni su zaručnici time koliko su brzo uspjeli naći posao. Sretni su im zbog toga i roditelji jer rade u struci.
'Od nas 20, koliko nas je bilo na godini, samo nas troje radi ono za što smo se školovali. Svi ostali rade neke uredske poslove. Ovo baš moraš voljeti, ali ti treba i nešto hrabrosti', sažima ovaj novozaposleni dvojac koji započinje radni dan u radnom odijelu i čizmama te s rukavicama kad odlaze u vinograde, obilaze table, obrezuju trsove s radnicima. Ako im je na rasporedu podrum, i tada su im jasna zaduženja - analiziraju, dorađuju ili pretaču vina. A koje im je vino najdraže?
'To mi je jedno od težih pitanja. Iz Feravina mi je to poznata frankovka, prepoznatljiva upravo za ovaj kraj', kaže Lucija Kužir dok je izbor Martina Kovačevića nešto drugačiji.
'S obzirom na to da sam Dalmatinac, preferiram više crna. Osobno mi je ovdje sjeo cuvee, robusnije crno vino. I u njemu je čak 50 posto frankovke koja drži osnovu', znalački odgovara Kovačević.
Ovaj mladi dvojac rado isprobava i nove vinske sorte radi učenja o njima. Često, priznaju, znaju ponijeti kući ocjenjivačke listiće, kupiti bocu nekog vina i degustirati.
'I tako učimo', tumače oni, a prije Feravina odradili su, dodaju, i četveromjesečnu praksu u Kaliforniji. Otputovali su ondje u dolinu Napa i Sonoma kao najbolji studenti generacije uz pomoć stipendije slavnog vinara Miljenka Grgića.