Oni imaju i veće ovlasti u pružanju takve pomoći od udruge jer imaju pravo zastupati osobe pred sudom. Lovorka Kušan, jedna od rijetkih odvjetnica specijalizirana za zaštitu ljudskih prava, provedbu Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ocjenjuje katastrofom, piše Novi list

Za tu je svoju tvrdnju navela vlastiti primjer. Nedavno joj se javila stranka s uputnicom, dakle stranka kojoj je odobrena besplatna pravna pomoć, i tu stranku Kušan mora zastupati pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu u cijelom postupku. Prema Pravilniku, Kušan se za to priznaje 150 bodova, što znači da može za zastupanje naplatiti točno 300 kuna čime ne može pokriti troškove poštarine i telefaksa.

Kušan je odlučila ne koristiti uputnicu, a tu će stranku pred Sudom u Strasbourgu zastupati pro bono. Dapače, u tom je konkretnom predmetu od Suda u Strasbourgu zatražila određenu naknadu za besplatnu pravnu pomoć.

Taj Sud ima fond za takve slučajeve, a cilj je Kušan da Europski sud za ljudska prava jasno kaže Hrvatskoj da nije riješila problem, odnosno pružanje besplatne pravne pomoći, za koji tvrdi da ga jest riješila.

Kušan je ustvrdila da iznos koji se nadoknađuje odvjetnicima i udrugama ne treba biti puni, uobičajeni iznos, ali »ne može biti ciničan, ne može biti pet posto od redovnog iznosa«.

Ona se i boji da bi sljedeći korak odvjetnika mogao biti neprimanje stranaka s uputnicama. Većinu bi iz ekonomskih razloga morali odbiti. Što se tiče ocjene samog Zakona, Kušan je zaključila da je »previše sirotinje, a da bi njihova prava tako visjela u zraku«.

Alan Uzelac sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, jedan od ponajboljih stručnjaka za besplatnu pravnu pomoć koji je sudjelovao u radnoj grupi za izradu zakona, pri čemu većina njegovih prijedloga nije prihvaćena, kazao je da »nije nikakvo čudo ovakvo funkcioniranje zakona.

To se znalo i prije nego što je Zakon usvojen«. Velik problem za Uzelca jest činjenica da je većina detalja ostavljena za razradu u provedbenim propisima, a kako kaže, »vrag je u detaljima poput tarifiranja ili naplate usluga besplatne pravne pomoći«.

Uzelac je predlagao model godišnjeg paušala organizacijama i odvjetnicama pri čemu bi se na temelju stvarnog učinka paušal godišnje revidirao, a takav model funkcionira u Austriji. Model s uputnicama Uzelac ocjenjuje besmislenim jer uputnice zapravo nikamo ne upućuju, već su birokratska formalnost koja se mora zadovoljiti.

Uz to, da bi se dobila uputnica, mora se ispuniti kompliciran zahtjev. Za Uzelca je bitno promijeniti model i način pristupa za što su potrebni korjeniti zahvati u zakon. »Što vrijeme ide dalje, to će biti teže napraviti te potrebne zahvate, a svako polovično rješenje koje bi zahtjev koji potencijalni korisnici moraju ispunjavati smanjilo sa sadašnjih devet na recimo osam stranica, osuđeno je na neuspjeh«, ističe Uzelac.