Na temu azila u Hrvatskoj i upozorenja da u našem društvu žive osobe koje su ovdje došle da bi im građani ove zemlje pružili ruku pomoći, primili ih kao osobe koje zaslužuju osnovna ljudska prava, najčešće se odmahivalo rukom. Obični ljudi u našem društvu olako bi to opravdavali činjenicom da imaju svojih problema, a o institucijama države koje bi se trebale angažirati po pitanju razvijanja svijesti i rješavanja pitanja azilanata, najbolje govori upozorenje Centra za mirovne studije koje glasi: 'Hrvatska nije raj na zemlji, nego kraj na zemlji, a trebamo se potruditi da bude otvorena za izbjeglice i druge migrante', stoji u poruci hrvatskog Centra za mirovne studije.

Tek je nesreća na graničnom prijelazu Bajakovo kada je u eksploziji poginuo imigrant iz Sirije, a troje teško ozlijeđeno, navela na razmišljanje o tužnim sudbinama ljudi koji iz raznih siromašnih dijelova svijeta dolaze u Hrvatsku potražiti sreću.

Zanimljivo, baš na dan tragične nesreće krajem ožujka, u Zagrebu je održava konferencija na sličnu temu, na kojoj je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić izjavio kako Hrvatska bilježi uspjeh u smanjenju neregularnih prelazaka granice. Osamsto milijuna kuna Hrvatska je uložila na izgradnju objekata na graničnim prijelazima i za nadzor kretanja na granicama. Ali toliki novac i uspješne statistike ne čine nas nažalost boljim društvom otvorenim čovjeku.

'Nitko ne želi zaposliti azilanta. Stalno sam izložen predrasudama, optužbama i nerazumijevanju lokalne zajednice. Nije problem što nas ljudi ne poznaju nego taj što nas ne žele upoznati. Ja se ipak nadam da ću ostati u Hrvatskoj i naučiti jezik. Ali moram reći nešto što vam sigurno neće biti drago čuti. Hrvatska nije iznimka po pitanju ksenofobije. Ona je prisutna kao i svugdje drugdje u svijetu', kaže Nigerijac Prince.
Stabilan posao Prince nije pronašao od dolaska u Hrvatsku. Volontirao je na nekoliko mjesta, između ostalog u Centru za mirovne studije.

'Danas pokušavam pomoći azilantima i volontiram i dalje u grupi podrške migrantima. I migranti moraju raditi na sebi. Moraju biti spremni upoznati lokalnu zajednicu i stanovništvo sa svojim jezikom, običajima, kuhinjom. Tako će se lakše uklopiti u društvo', tvrdi Prince.

Posebno su teška kategorija žene imigrantice, ističe predsjednica Centra za nove inicijative Lovorka Marinović

'Žene migrantice imaju manja primanja od muškaraca. Češće su izložene zlostavljanju i neprihvaćanju okoline. Njihova zanimanja najčešće su njegovateljice ili konobarice. Problem je sa zanimanjima kao što su primjerice zabavljačice ili čak posao u poljoprivredi. Takvi poslovi nisu do kraja regulirani i daju puno prilike eksploataciji migrantica, kada imaju dugo radno vrijeme ili jako loše uvjete rada', tvrdi Marinović.
Iz Centra za mirovne studije napominju kako Hrvatska kao zemlja koja je prošla ratna stradavanja te zemlja u kojoj je trebala biti razvijena svijest o pomoći ljudima koji nose teške i tužne sudbine, mora biti tolerantnija prema izbjeglicama bez obzira na boju kože, nacionalnu pripadnost i vjeru.

Na Bajakovu je u eksploziji poginuo jedan sirijski imigrant. Granice su kobne bile za četiri tisuće migranata na europskim granicama. Od 2000. do danas na graničnim prijelazima europskih zemalja poginulo je 40 tisuća ljudi.

Broj azilanata koji bolji život traže u Hrvatskoj naglo je porastao 2011. kada je broj tražitelja azila naglo skočio na oko 900 osoba u odnosu na tristotinjak koji su azil tražili godinu ranije.

Od 2012. do danas, godišnje azil u Hrvatskoj traži oko 1.000 osoba.