Znate, kada ste poput mene i sav svoj identitet i životnu vrijednost izvlačite iz broja igara koje ste odigrali, lako je zaboraviti da je ponositi Alien (iliti Tuđinac, iliti Osmi Putnik) zapravo započeo svoj život kao pravi pravcati staroškolski hororac. Čudno je to, jer je Alien ovih dana češći lik u onom tipu hororca gdje se na jezivu, zlu zvijer panično bacaju tone i tone teške artiljerije dok bespomoćni marinci grokću od veselja. Prvi Alien provlačio se po tišem, turobnijem filmu, udaljen za samo jedan par okrvavljenih tinejđerskih sisa od prototipičnog hororca iz osamdesetih. Taj korijen je ono čemu bi se dečki iz Creative Asembly htjeli vratiti sa Alien: Isolation.

Zanimljiva ideja, složit ćete se, pa pogledajmo na čemu stojimo. Nakon događaja iz prvog filma, šefovi sveprisutnog korporacijskog diva Weyland-Yutani odlučili su da bi htjeli doznati što se dogododilo s Nostromom, brodom na kojem se film odvijao. Kako to obično biva, za nestalim brodom šalju malu grupicu ljudi, bez podrške i adekvatne komunikacije. Među njima nalazi se i Amanda Ripley, kćer dugovječne protagonistice filmova, Ellen Ripley, pa ona kreće u potragu za svojom majkom. Naravno, čak i ako niste gledali filmove, vjerojatno možete pogoditi kako ta misija završava, ali za slučaj da niste, potrudit ću se zaobići spomen uzaludnog truda i neizbježne propasti Amandinih nada.

Spoilani kraj na stranu, ostatak premise zapravo je zbilja zanimljiv. Kao što se iz naslova vjerojatno moglo pogoditi, kroz igru će vas proganjati najpoznatija interpretacija četveronožnog falusa u filmskoj povijesti, ali ovdje će biti samo jedan. Ova suzdržanost obećava fokus na dizajn i atmosferu, a trenutno dostupni traileri i komentari developera podržavaju tu teoriju.

Za fanove filma, to znači da će biti potrebna otprilike sekunda da se vratite u isti mentalitet koji vas je obuzimao i pri prvom gledanju. Unatoč skepsi pri gledanju ovako ranih materijala, moram priznati da me prasak titrajućih halogenih žarulja i treperav tekst na zakrivljenim CRT monitorima zapanjujuće brzo vratio u mentalno stanje prestrašenog dječaka koji gleda film otprilike 10 godina iznad svoje emocionalne spreme.

U redu onda, atmosfera obećava. Sve to neće vrijediti ništa ako naslovni Tuđinac ne odradi svoj posao kako treba i ovdje stvari postaju zanimljive. Kao što sam spomenuo, Alien je samo jedan, ali nije skriptiran. Umjesto toga, koristit će dizajn nivoa, te zvukove, svjetlo i miris koji Amanda proizvodi kako bi ju ulovio, jer Alien izgleda nije dovoljno jeziv bez usporedbi s danom kada sam izgubio djevičanstvo. Alien će, kako igra napreduje, otključavati i nove, cerebralnije trikove kako bi stvorio dojam da naš zubati dušmanin uči i napreduje. Ovo sve zvuči odlično, ali vrijedi imati na umu da igru razvija Creative Assembly. Iako zbilja volim njihov Total War, teško je ignorirati činjenicu da se puno nade polažu u umjetnu inteligenciju koju dizajnira tvrtka čiji su dosadašnji pokušaji rezultirali digitalnim ekvivalentom onog klinca u školi koji je mislio da ga ne vidimo kada pokrije oči, u najboljem slučaju.

S Amandine strane, trenutni podaci o njenoj opremi obećavaju samo slabašnu lampicu i uvijek prisutni detektor pokreta, čije zlosutno gugutanje stvara užasnije asocijacije od kreveta punog brazilskih pauka lutalica. Developeri su priznali da će oružja biti, ali neće biti učinkovito protiv Gigerovog mezimca. To, spojeno s činjenicom da se u promo materijalu često spominje posada Amandinog broda, ostavlja zbilja intrigantne mogućnosti s kojima bi se radnja mogla pozabaviti. Ako igra zbilja krene u tom smjeru, postavljajući monstruma više kao silu prirode s kojom psihološki i moralni integritet posade mora nekako izaći na kraj, rekao bih da postoji potencijal da u ovom naslovu vidimo jedan od najboljih hororaca u mnogo ljeta. U svakom slučaju, bilo bi zgodno vidjeti da je i razvikani, mnogoljudni studio sposoban izbaciti naslov koji je u zadnje vrijeme u ekskluzivnom vlasništvu nezavisnjaka.

Ako vam svo ovo laprdanje o interpersonalnoj intrigi i neranjivim beštijama zvuči dosadno, htio bih podsjetiti da sve to, s mehaničke strane, podsjeća na prvu Amnesiu, igru koja je potakla mnogog gamera da ispusti vrisak ili ponešto urina (i naravno obogatila naše živote Youtube prikazima tih scena). Igra je, ako se ne dogodi kakva odgoda, predviđena za listopad ove godine, pa će konačni sud morati malo pričekati, ali ono što smo za sada vidjeli je definitivno zanimljivo.