Spavati minimalno postala je mantra uspjeha. U svijetu velikih igrača nepristojno je odhrkati svojih osam sati dok ti izmiču dionice, maratonske sjednice parlamenta, vojni sukobi u svijetu i nove investicije. Veliki političari moraju ostavljati dojam neizlječivih radoholičara, vječno budnih supermena u stalnoj muci zbog jet laga. Ukratko: što manje spavaš, to si bolji političar, poduzetnik, menadžer, liječnik, burzovni mešetar
Tijekom izravnog TV prijenosa svečane mise povodom nedavnog obilježavanja godišnjice Oluje u Kninu, kamera je ulovila Milana Bandića kako se žmirkajući bori da ne utone u san. Treba ga razumjeti, čovjek je umoran od silnih obveza tijekom dana koje traju od jutra do sutra i priroda mora kad-tad nadoknaditi ono što si čovjek sam uskraćuje u svrhu višega cilja. 'Rano se dignem. Dok vi ćorite, dok vi tarete krmelje, ja posadim dva reda raštike', objašnjava zagrebački gradonačelnik svoj neuništivi radni kapacitet ranoranioca.
Komentirajući odlazak na godišnji odmor, naš premijer također je kazao kako se 'varamo ako mislimo da se njegov skromni mozak ikada odmara'. Nije Bandić jedini kojega su ulovili u borbi sa snom na javnom mjestu. Žmirkala je i Angela Merkel na jednoj sjednici svoga kabineta. Premoreni Bill Clinton svojedobno je 'ubio oko' tijekom bejzbol utakmice Metsa i odrijemao na obilježavanju godišnjice smrti Martina Luthera Kinga. Silvio Berlusconi jednom je prilikom zahrkao na sjednici parlamenta.
'Muškarac spava četiri sata dnevno, žena pet, a idiot šest sati'!
I njihove su skromne sive ćelije bile stalno u akciji, ali ih je ipak tu i tamo umor zaskočio u javnosti. Ne znamo koliko spavaju naši čelnici, ali Merkelica, Clinton i Berlusconi spadaju u grupu spavača kojima je dovoljno četiri sata sna po onoj Napoleonovoj: 'Muškarac spava četiri sata dnevno, žena pet, a idiot šest sati'! Sam imperator bio je poznat po tome što je svoja četiri muška sata znao prespavati na konju, ne htijući gubiti vrijeme u krevetu.
Većina se stručnjaka slaže da je prosječnoj odrasloj osobi potrebno šest do osam sati noćnoga sna, no žele li današnji svjetski čelnici doista biti alfa-političari, moraju ostavljati dojam neizlječivih radoholičara bez potrebe za spavanjem, supermena koje stalno prati jet lag. Oni nemaju vremena za san koji jača imunološki sustav, snaži pamćenje, ublažava traume i liječi rane. Rekli bismo: što manje spavaš, to te smatraju boljim političarom, poduzetnikom, menadžerom, burzovnim mešetarom, liječnikom.
Noći kada moćnici uopće ne spavaju
Spavati minimalno postala je mantra uspjeha, ono po čemu se moćnici razlikuju od nas običnih koji odgule svojih osam sati noću u krevetu. U svijetu velikih igrača nepristojno je odhrkati dok ti izmiču dionice, važne sjednice, vojni sukobi u svijetu i nove investicije. Ima noći kada moćnici uopće ni ne spavaju, kao za vrijeme jedne maratonske sjednice u Bruxellesu, kada su nakon 35 sati uzastopnog vijećanja pospani lideri 28 članica EU morali odlučivati o važnim pitanjima koja određuju stvarnost 500 milijuna Europljana.
'U jutarnjim satima možete vidjeti neispavane mlade političare u skupim odijelima i cipelama izrađenim po mjeri kako sklupčani na kakvoj klupi poput zombija dremuckaju u stand-by položaju', opisuje novinarka Sueddeutsche Zeitunga Evelyn Roll svakodnevicu Bruxellesa, podsjećajući na 'karoshi', japanski izraz za smrt izazvanu uskraćivanjem sna kao poznatu metodu mučenja.
Šifra 'četiri sata sna za muškarca' vrijedi i za Baraka Obamu, vrijedilo je za J. F. Kennedyja, Thomasa Edisona koji je tvrdio da je spavanje gubitak vremena, Isaaca Newtona kojemu su bila dovoljna samo dva sata, modnog dizajnera Toma Forda i Donalda Trumpa koji tvrde da spavaju tri, a rade 21 sat dnevno.
Četiri sata sna za moćne žene
Četiri sata 'muškoga' sna bila je tajna uspjeha Margaret Thacher, bivše američke državne tajnice Condoleeze Rice, koja se diže svakoga jutra u 4.30, kao i šefice Yahooa Marisse Mayer i šefice PepsiCo, Indre Nooyi. U svakom slučaju i usprkos Napoleonovoj tvrdnji, američka su istraživanja prošle godine pokazala da žene 1,4 puta više pate od insomnije (nesanice) nego muškarci.
Kažu da je genijalni Leonardo da Vinci spavao u komadu samo dva sata, ali bi ostatak dana nakon svaka četiri sata rada prilegao 15 minuta, za razliku od genijalnog Alberta Einsteina koji bi odrmio dobrih deset sati plus popodnevni odmor. Ili Winstona Churchilla, koji je Veliku Britaniju obranio od nacista i osvojio Nobelovu nagradu, unatoč ustajanju u 11 sati ujutro, dugočasnim ručkovima uz viski, pjenušac i porto, popodnevnom hrkanju, igranju s unucima i nadgledanju radova u vrtu.
Vladimir Putin je izjavio da on i predsjednik Ruske Federacije Dmitrij Medvjedev spavaju naizmjence – netko od njih dvojice uvijek mora biti budan. Zbog kasnoga lijeganja, Putin se poput Churchilla također diže u kasnim jutarnjim satima. Nakon doručka, dva sata plivanja, pregledavanja spisa, tiska i ostaloga, tek popodne prima suradnike – ministri u pravilu čekaju tri do četiri sata na audijenciju. Za Zorana Milanovića također kažu da dolazi kasno na posao, kada liježe, ne znamo.
Popodnevno dremuckanje
Recepta uspjeha po pitanju spavaćih navika tako ipak nema, a i mnogi četverosatni spavači priznaju da manjak sna nadoknađuju tijekom dana. 'Nakon petnaest minuta popodnevnog počinka, svijet izgleda drukčije', priznao je Clinton u jednom intervjuu za CBS. Salvador Dali je bio poznat po ekstra kratkom drijemežu od svega minutu-dvije, između dva zalogaja tijekom ručka, pa bi ga probudio zveket žlice koju bi spavajući ispustio u tanjur. Bivši američki predsjednik Lyndon Johnson znao je držati sastanke u spavaćoj sobi, dočekujući suradnike u pidžami.
Poznat po svom popodnevnom dremuckanju, Ronald Reagan je na jednoj presici poručio: 'Možete me probuditi bilo kada, čak i usred sastanka kabineta', a kao maratonca u popodnevnoj ćorci Amerikanci smatraju predsjednika Calvina Coolidgea, koji bi nakon dvosatnog 'lukanja pod kožu' upitao: 'Je li domovina još uvijek na mjestu?' Za razliku od njega, austrougarski car Franjo Josip se dizao u 3.30 ujutro i prije pet sjedao za radni stol.
Politički i poslovni Olimp mogu osvojiti samo dobro ispavane
A osnivačica Huffington posta, Arianna Huffington, rado je priznavala da je ovisnica o uspjehu, hvaleći se da kompaniju vodi po principu 24/7 (24 sata dnevno, 7 dana u tjednu) i da joj je dostatno četiri sata spavanja. Sve dok 2007. nije kolabirala i završila na intenzivnoj njezi. Nakon tog iskustva u svojim je redakcijama uvela sobe za drijemež, gdje zaposlenici mogu prileći u pauzi, a na svjetskoj konferenciji uspješnih žena – liderica poručila im je da politički i poslovni Olimp mogu osvojiti samo dobro ispavane.
'Najlošije odluke u životu donijela sam totalno neispavana', priznala je kasnije.