Od prestanka rata u Bosni i Hercegovini, koji je podijelio zemlju na entitete i kantone, pokrenuto je niz inicijativa za promjenom ili poboljšanjem Daytonskog sporazuma, od Aprilskog paketa preko Prudskog do Berlinskog procesa, i sve su odreda propale zbog nemogućnosti dogovora.

Na inicijativu Grabar Kitarović odmah je reagirao srpski premijer Aleksandar Vučić te je kazao da će podržati svaki sporazum u Bosni i Hercegovini oko kojega se slože predstavnici konstitutivnih naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba. U prijevodu, ta je mogućnost vjerojatna jednako kao da polarni medvjedi odluče živjeti u Sahari.

Interesi SAD-a i Rusije na Balkanu

Grabar Kitarović je istaknula da je sporazum već izmijenjen brojnim amandmanima na Ustav BiH, zbog čega se postavlja pitanje koliko su oni utjecali na eroziju konstitutivne jednakosti tri naroda u BiH. Hrvatska će, kaže, pokrenuti razgovore i inicijativu sa SAD-om jer se trenutna europska inicijativa ne može fokusirati samo na ekonomske i socijalne procese, već mora biti i politička. Iako je činjenica da zbog razjedinjenosti i nekonzistentnosti politika Europske unije jedino SAD ima snagu i moći da sve tri strane u Bosni i Hercegovini posjedne za pregovarački stol, upitno je koliko ima volje da to napravi upravo sada, posebno u kontekstu zahlađenja odnosa s Putinovom Rusijom, čiji se interesi također prelamaju na Balkanu. A upravo Rusija je glavni zaštitnik interesa Srba u Bosni i Hercegovini i očuvanja Republike Srpske. Svaki novi dogovor zahtijevao bi demontažu Republike Srpske, o čemu Srbi i njihovi ruski zaštitnici ne žele ni razgovarati.

S druge strane, Sjedinjene Američke Države nalaze se u jeku predizborne kampanje za novog predsjednika koji će preuzeti ured u siječnju sljedeće godine, a nakon toga se može očekivati da će se uhvatiti u koštac s ratom u Siriji koji se pretvorio u geopolitički sukob velikih i regionalnih sila, kao i s vezanim ratovima u Iraku, Jemenu i Libiji.

Međunarodna zajednica nije uspjela izgraditi funkcionalnu BiH

Uz sve to, sukob u istočnoj Ukrajini također je neriješen i na trenutke prijeti da se pretvori u izravan 'vrući' sukob s Rusijom. Teško je očekivati u takvoj konstelaciji odnosa da će se riskirati otvaranje tako teškog i kompliciranog pitanja kao što je Bosna i Hercegovina. Politički analitičari u BiH već godinama ističu razočaranost angažmanom međunarodne zajednice koja nije uspjela izgraditi funkcionalnu državu i jedino joj je važno očuvati stabilnost, posebno sada, u kontekstu snažnije prijetnje terorizma, i spriječiti mogućnost novog rata. Zbog toga međunarodnoj zajednici, točnije Europskoj uniji, SAD-u i Rusiji odgovara status quo. 

A koliko situacija u Bosni i Hercegovini lako može eskalirati, vidjeli smo tijekom kampanje za nedavni referendum o Danu Republike Srpske, kada je medijska histerija dosegnula razinu na kojoj se već počelo zveckati oružjem. Tri konstitutivna naroda koji sačinjavaju Bosnu i Hercegovinu baštine tri nepomirljiva koncepta o tome kako bi ta zemlja trebala biti uređena. Bošnjaci žele unitarnu republiku, Srbi teže što većoj autonomiji Republike Srpske koja bi se na koncu odvojila od BiH dok Hrvati žele svoj entitet.

Samo za ilustraciju spomenimo da u Mostaru već dva ciklusa nisu održani lokalni izbori jer se Bošnjaci i Hrvati ne mogu dogovoriti oko modela, a u priču uopće nije uključena treća strana i radi se o jednom gradu. Zbog svega toga postavlja se pitanje tko bi se  želio baviti jednim takvim vrućim krumpirom pored toliko drugih gorućih problema.