Pitanje smo postavili i premijerki Jadranki Kosor koja je prije godinu i pol dana bila ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, no ona nije htjela ili nije imala vremena na njega odgovoriti.

Ministarstvo branitelja demantiralo je napise o lovu na udovice branitelja, ali su i potvrdili da se novim Obiteljskim zakonom izjednačuju bračne i izvanbračne zajednice čak i u pogledu obiteljske mirovine udovica branitelja.

Dakle, udovica branitelja iz Domovinskog rata koja je odlučila nastaviti svoj život s drugim muškarcem pa i bez ulaska u brak, ostaje bez mirovine koju joj je država dodijelila kao udovici branitelja.

U javnosti su se oko tog problema pojavila sukobljena stajališta – jedni tvrde da zakon nije pošten, da zaviruje u krevete udovica i da udovice ne bi smjele biti na taj način kažnjavane jer su nastavile svoj ionako težak život s novim partnerom, a drugi tvrde da nije u redu da im država doživotno isplaćuje nemale mirovine.

Ako se stavimo u kožu tih udovica i ako stavimo na stranu zlobne primisli da su neke od njih prevarile državu i da samo parazitiraju na državnom proračunu (premda je i to realnost koja se treba iskorijeniti na svim područjima, a ne samo među najugroženijima), onda stvari mogu izgledati drugačije.

Mnoge žene koje su su prije 18 godina ostale bez supruga, postale su i samohrane majke. Država im mirovinom zasigurno nije zaliječila rane, ali je to mnogima od njih ipak bio kakav-takav znak pažnje i oblik priznanja kojim su mogle hraniti svoju djecu. Danas, usred ekonomske krize, kada se mnogi pitaju jesu li za ovakvu državu mladi ljudi dali svoje živote, udovicama se oduzima i taj najmanji oblik priznanja samo zato što su krenule dalje i pronašle mjesta za novu osobu u svom životu. Je li itko stao u obranu njihovih prava? Zasada, čini se, nije nitko.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik rekla je da ne smatra da je tu riječ o diskriminaciji temeljem spola: '...ali mi se čini da nikako nije u redu da gubitak prava na obiteljsku mirovinu za njih bude trajan, neovisno jesu li udovci tj. udovice stupili/e u bračnu ili izvanbračnu zajednicu, već da bi nakon određenih godina života morali/e ostvarivati pravo na obiteljsku mirovinu.'

Predsjednica udruge za zaštitu žena B.a.b.e. Sanja Sarnavka podsjetila je da je i u početku bilo dosta sukoba između udovica i roditelja poginulih branitelja koji nisu bili sretni što će im snahe dobivati novac po mrtvim sinovima: 'Uostalom, bilo je tu i puno varanja. To da netko dobiva mirovinu samo jer je udovica nije u redu jer bilo je tu i vrlo bogatih udovica. Ali kada je već takva situacija – zar bi sad one trebale otići u opatice?'

Sarnavka smatra da bi udovice koje su socijalno ugrožene tebale imati obiteljsku mirovinu bez obzira na sve, a ako su financijski dobro potkovane da ne bi trebale primati mirovinu. 'Podjela obiteljskih mirovina bilo je kupovanje glasova šakom i kapom', rekla je Sarnavka.

Ostaje samo pitanje kako će nadležna tijela znati da je neka udovica u romantičnoj vezi s novim muškarcem i hoće li za koju kunu više u proračunu pokrenuti inspekciju koja bi morala doslovce zavirivati u tuđe krevete? Valjda postoji bolji način da zemlja napokon nađe put do puta za izlazak iz krize.