Organizacije koje se bave zaštitom životinja vjerojatno se neće složiti s tom neprivlačnom tezom koju su prošle godine objavili znanstvenici s britanskog Imperial Collegea i Sveučilišta u Zagrebu, no čini se da u njoj ima dosta logike koja funkcionira. Kako ona izgleda u praksi?

U Hrvatskoj za dva tjedna počinje sezona lova na smeđeg medvjeda, u mnogim europskim državama odavno istrijebljenog ili ga se smatra ugroženom životinjom. Ona će trajati do 15. prosinca, kada se medvjedi spremaju za zimski san.

Mile Uvarković, tajnik Županijskog lovačkog saveza Ličko-senjske županije, kaže da je ove godine Ministarstvo poljoprivrede dozvolilo odstrelnu kvotu od 120 jedinki, a stručnjaci procjenjuju da ih u našoj zemlji danas živi između 1.200 i 1.400.

'Smeđi medvjed nije ugrožena životinja u Hrvatskoj. Populacija mu je u porastu, a godišnje kvote se uglavnom iskoriste samo 70 do 80 posto jer su previsoke cijene dozvola – kreću se od 5.000 kuna pa do čak 70.000. U prosjeku je cijena oko 3.000 eura. Medvjedi su mnogo jeftiniji u Rumunjskoj i Bugarskoj pa ih lovci ondje više love', objasnio je za tportal Uvarković.

Prema studiji stručnjaka s Imperial Collegea u Londonu i Sveučilišta u Zagrebu, hrvatska politika prema lovu na medvjede iz više razloga daje bolje rezultate od slovenske, a ona se pak strogo ravna zakonima EU-a.

Medvjedi se doživljavaju kao blago

E.J. Milner-Gulland, profesorica na Imperial Collegeu, koja je nadzirala istraživanje, ističe da 'lokalne lovačke organizacije u Hrvatskoj trenutno imaju pozitivan odnos prema medvjedima te da lokalne zajednice prihvaćaju medvjede kao vrijedne životinje.

'S druge strane, Slovenci imaju uglavnom negativan stav prema medvjedima, a smatramo da je to zato što ih, za razliku od Hrvata, doživljavaju kao štetočine umjesto kao gospodarski vrijedne i korisne. Kada bi lov u Hrvatskoj bio stavljen izvan zakona, to bi vjerojatno stvorilo napetosti u odnosu Hrvata prema medvjedima, a moglo bi čak rezultirati sukobima lokalnih stanovnika s njima. Opstanak hrvatskog smeđeg medvjeda temelji se i na ekološkoj održivosti kvota za lov te na ekonomskoj održivosti lovačkih organizacija', istaknula je britanska profesorica.

Prije svega, napominju autori, lokalno gospodarstvo i lovačke organizacije dobivaju novac od prodaje dozvola pa mogu zaposliti stanovništvo te izdvojiti novac za hranjenje, zaštitu i kontrolu medvjeda. Od sredstava koja se prikupe također se mogu isplaćivati naknade za štetu koju naprave, čime se ublažava negativan stav poljoprivrednika, osobito pčelara, prema njima.

U Sloveniji, u kojoj se odštete isplaćuju iz državnog proračuna, taj je stav više negativan: medvjedi se ondje doživljavaju kao gospodarski teret, odnosno kao štetočine koje napadaju domaće životinje i uništavaju voćnjake, a naročito, kako im samo ime govori, košnice s medom.

Prema hrvatskom modelu ubija se manje

Odstrel medvjeda u susjednoj zemlji obavlja se isključivo na zahtjev državnih vlasti. Prema autorima studije, u posljednjih pet godina na takav je način ubijeno 20-ak posto slovenske populacije.

U Hrvatskoj se taj udio kreće između sedam i osam posto – ostvari se od 70 do 80 posto kvota koje se kreću oko 120 u ukupnoj populaciji od oko 1.400 medvjeda.

'Bez obzira je li prodao dozvole za lov ili ne, zakupac lovišta dužan je isplatiti štete koje naprave divlje životinje na njegovom teritoriju. Ako je osiguran kod osiguravajućeg društva, onda ono pokriva troškove', kaže Uvarković.

U Hrvatskoj je protuzakonito loviti ženke koje su skotne, a metode lova strogo se kontroliraju. Svaka dozvola vrijedi samo za jednog medvjeda. Cijena se dogovara sa zakupcima lovišta koji nastoje postići veće iznose za veće medvjede.

U cijelom konceptu također treba imati na umu da medvjedi u Hrvatskoj ne ovise isključivo o prirodnim resursima – zakupci lovišta ih dohranjuju i štite te kontroliraju njihovo kretanje kako bi se izbjegle štete poljoprivrednicima i bliski susreti s naseljima.

'U hranjenje, zaštitu i praćenje medvjeda utroši se najmanje 30-ak posto od cijene dozvole za lov', procjenjuje Uvarković.

Na temelju podataka o izlovu i populacijama te matematičkog modela, ekipa pod vodstvom Emme J. Knott s Imperiala Collegea izračunala je da hrvatski lovci uz kvote koje se kreću između 10 i 15 posto zapravo ubijaju samo pet do šest posto medvjeda godišnje.

A krivolov? Uvarković kaže da je on, kada su u pitanju medvjedi, gotovo nemoguć.

'To su velike životinje koje je vrlo teško pratiti i loviti, a također je teško sakriti ulov', objasnio je tajnik lovačkog društva.

Dakle u Hrvatskoj se broj medvjeda povećava, lokalne zajednice imaju prilično pozitivan stav prema njima, nisu teret za državu, a u konačnici ih se u postocima ubija manje. Da model funkcionira, potvrđuje i BBC-jev dokumentarac (pogledajte dolje).

Autori studije ističu da hrvatski model ne mora nužno biti dobar za sve situacije i sve zemlje, no smatraju da je Hrvatskoj bolje da ga zadrži nego da prihvati stroga pravila EU-a.