U državi u kojoj gotovo sve rasprave o politici u pravilu završe na tome čiji je dida bio ustaša, a čiji partizan, teško je i bilo za očekivati da će po ulasku poteći med i mlijeko. Doduše, i ušli smo trenutku kada ni 'staroj dami' ne cvjetaju ruže; kriza od Portugala do Grčke nikako da kopne.

Ako ste nešto naručili iz EU-a, shvatili ste da nema carine, ako ste putovali i telefonirali, vidjeli ste da vam je račun u roamingu bio nešto niži, na granici niste stajali kao nekad na ulazu 'ne-EU', i nitko vas nije pitao 'imate li što za prijaviti'. I to je po prilici to što ste mogli do sada osjetiti o blagodati života u Uniji.

Cijene, unatoč ukidanju carina, nisu pale, živi se sve lošije, a o projektima financiranima iz EU fondova još uvijek se velikim dijelom govori na razini 'uzet ćemo za to i to'.

'Hrvatska je nespremna ušla u EU', priznao je prije nekoliko dana ministar financija Slavko Linić koji strahuje da bi se moglo dogoditi da u Unijinu kasu uplatimo više nego što bismo iz fondova mogli povući. Ove godine smo već uplatili 1,7 milijardi, dogodine ćemo, jer moramo, 4,7 milijardi. A koliko ćemo povući, to nitko ne zna i to ovisi samo o nama.

Da je Linićev strah opravdan, smatra i dr. sc. Anđelko Milardović, politolog i znanstveni savjetnik zagrebačkog Instituta za migracije i narodnosti.

'Više od 90 posto uspješnosti života u EU ovisi zapravo o tome kakvo ćemo društvo postati, a mi smo odavno postali društvo koje je napustilo filozofiju radne etike. Sjedimo i čekamo da nam Bruxelles da novac iz svojih fondova, a moglo bi nam se dogoditi da mi više uplatimo u EU proračun nego što iz njega izvučemo. Ljudima se pričalo kako će iz EU-a moći doći do novca kako žele, a danas ispada da ne znamo ni formulare popuniti.

Pripreme za ulazak bile su nedostatne i dok nam se ne dogodi promjena u glavama i dok ne osvijestimo da moramo koristiti mozak i tehnologije, do tada nećemo osjetiti nikakvu korist', smatra Milardović.

Ugledni politolog navodi kako ne možemo govoriti o boljem životu ulaskom u EU; dodaje kako je stotinjak dana prekratko razdoblje, ali i ističe da smjer kojim idemo ni ne upućuje na to da bismo u budućnosti mogli osjetiti koristi.

'Ušli smo u EU i odmah smo u startu s lex Perković narušili sliku o sebi jer smo pokazali da ne mislimo poštovati pravila igre. A EU nije ništa drugo doli sustav pravila. Da bismo osjetili korist života u EU-u, moramo najprije stabilizirati stvari kod kuće', mišljenja je Milardović.

Ariana Vela, direktorica konzultantske tvrtke EU projekti, drži da 'pristupanje Uniji nije donijelo značajno poboljšanje standarda i kvalitete života' što je najvažnije većini građana.

'Sam čin pristupanja i članstvo ne znače da promjene nastupaju automatski. Još uvijek je evidentan nedostatak sustavnih i hrabrih političkih poteza koji će dugoročno dovesti do smanjenja troškova javnoga sektora, jačanja gospodarstva i, kao rezultat toga, smanjenja nezaposlenosti te poboljšanja životnog standarda', smatra Vela

Zbog političkog kukavičluka i negativnih pokazatelja poslovanja države, odnosno povećanja deficita, sve je izvjesnije to da ulazimo 'postupak prekomjernog zaduženja' što bi u konačnici moglo rezultirati nizom mjera EU-a s ciljem stabilizacije javnih financija.

'Očekuje se da to razdoblje neće trajati manje od tri godine, ali i to je upitno, jer ce zahtijevati velike rezove u sektorima zdravstva, mirovinskom i socijalnom sustavu, kao i općenito rashodovnoj strani proračuna', ističe Vela.

Napominje da će Hrvatskoj na raspolaganju u razdoblju od 2014. do 2020. biti više od 11 milijardi eura iz EU fondova koji bi mogli indirektno pomoći u jačanju financijske stabilnosti države.

'Međutim, nacionalne institucije još uvijek se muče sa stvaranjem kvalitetnog operativnog i strateškog okvira koji bi omogućio korištenje sredstava. Pojednostavljeno, interes korisnika ogroman je i svakim danom sve više raste, ali ne možete se prijaviti na natječaj za dobivanje sredstava ako s druge strane nemate one koji će taj natječaj raspisati, provesti i evaluirati', kazala je Vela.

Drago Jakovčević, profesor s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, dijeli mišljenje Milardovića i Vele i dodaje kako je valjda svima, osim vlasti, jasno da danas ne živimo bolje negoli prije ulaska u EU.

'Cijene su otišle gore, pojačana je porezna presija, a velikim pritiskom na novčanike građana ne može se očekivati da to neće ostaviti posljedice na standard. Većina je bila za EU, ali činjenica je da mi za to uopće nismo bili pripremljeni. Mi smo napravili institucijske forme usvajajući pravne okvire EU-a, ali nismo napravili ono što smo trebali prije toga, a to je reformu države i restrukturiranje gospodarstva. Zbog toga smo danas tu gdje jesmo', kazao je Jakovčević.

Ističe kako su i dalje najvažniji problemi nezaposlenost i ekonomska letargija u kojoj smo se našli, ali i, što je još gore, činjenica da nema naznaka da će se to skoro riješiti.

'I ove mršave prognoze i stope rasta koje se predviđaju ne mogu Hrvatskoj pomoći. Trebaju nam stope rasta od pet posto i onda kroz deset godina možemo računati pola broja nezaposlenih nego što je danas i tako doći na razinu prosjeka EU-a. Nažalost nisam uopće optimističan; mišljenja sam da će se kriza nastaviti i da ćemo imati sve više društvenih konflikata i socijalnih naboja, a onda bi se moglo dogoditi to da i oni koji su bili za ulazak u EU na kraju uđu u suprotni tabor', zaključio je Jakovčević.