U zajedničkoj izjavi srbijanskog šefa države i predsjednika vlade, podijeljenoj medijima poslije sastanka s čelnicima Srba iz BiH i RS u četvrtak, naglašava se da je politika Srbije poštovanje teritorijalnog integriteta BiH i integriteta entiteta RS. Nikolić i Vučić osudili su organizirane napade iz pojedinih zemalja u regiji protiv RS i srpskog naroda te licemjernu šutnju i lažne simetrije iz krugova međunarodne zajednice. Tim povodom zatražili smo od profesora Envera Kazaza s Filozofskog fakulteta u Sarajevu da prokomentira novu krizu.

Kako se iz Sarajeva gleda na nastalu situaciju poslije sastanka Vučića i Nikolića s Dodikom te kako će prema vašem predviđanju dalje teći događanja?

Gospodin Vučić i vodstvo Srbije se vrlo elegantno izvuklo iz za njih vrlo elegantne situacije. Naime, očigledno je da su oni bili pod jakim pritiskom Zapada da ne podrže Dodika i njegov režim u odluci da provede referendum. A očigledno je također da oni žele svim silama da se taj referendum provede i da se konačno i Republici Srpskoj instalira odnosno rehabilitira ideologija Radovana Karadžića, a da se RS smatra jedinom ozbiljnom ratnom pobjedom Srba u ratovima devedesetih godina na južnoslavenskom prostoru. Njihova odluka je također diskutabilna iz sljedećeg aspekta – činjenica da oni organiziraju sastanak s rukovodstvom Republike Srpske implicitno potvrđuje da u nedovoljnoj mjeri poštuju suverenitet Bosne i Hercegovine. Nadalje vrlo je znakovita činjenica da je hrvatski član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović imao sastanak s Vučićem neposredno nakon što je Vučić imao sastanak s Dodikom. Ta činjenica pokazuje na implicitnoj razni da Srbija podržava secesionističke tendencije u Bosni i Hercegovini. Prema tome Srbija je donijela odluku da retorički ne podrži referendum Republike Srpske, a da na svaki drugi način da podršku Karadžićevoj ideologiji odnosno fantazmi koja postoji u Bosni i Hercegovini. Na ovaj način Srbija se nije odrekla osvajačkih pretenzija iz devedesetih, samo ih je stavila u ormar i onda će te kosti iz ormara ispasti onoga trenutka kad se referendum provede i kad bude trebalo dati izravnu podršku rukovodstvu Republike Srpske.

Čini se neminovnim da će se referendum održati što dovodi da opet rasta međunacionalnih tenzija neki čak spominju i mogućnost novoga rata?

Rat u BiH nije moguć zbog referenduma ovoga tipa, ali je vrlo jasno da bi bilo koji oblik secesije izazvao rat u BiH. Zašto nije moguć rat? Zato što nitko nema dovoljno logističkih sredstava za rat. Rat je skup. Nadalje nitko nema dovoljno političke energije i političkog utjecaja da povede rat i treći bitan aspekt zašto rat u dogledno vrijeme nije moguć je jer se ni jedna strana ne osjeća dovoljno nadmoćnom da bi bila sigurna u dobitak rata. Važno je imati u vidu. Referendum u RS otvara novi proces. Nakon pada aprilskog paketa ustavnih promjena 2006. kada je zemlja ušla u ustavnu krizu i kada je s razine daytonske ustavne krize prenesena u Federaciju Bosne i Hercegovine u hrvatsko-bošnjački sukob pa je onda izazvana kriza Washingtonskog sporazuma, sad se ta kriza usmjerava u nešto što bismo mogli nazvati procesom dezintegracije zemlje da bi se uspostavila konsocijativno-federativna Bosna i Hercegovina. Drugim riječima savez Dodik - Čović tu je nedvosmislen i vrlo je jasno da je ovo stepenica niže u procesu dezintegracije zemlje i njenom pretvaranju iz daytonskog u konsocijativno-federativni tip uređenja.

Vjerujete li da će proces krenuti u tom dezintegrirajućem smjeru ili će međunarodna zajednica ipak zaustaviti taj proces?

Međunarodna zajednica u BiH nema nikakvu snagu da uspostavi normalnu zemlju odnosno funkcionalnu državu. Da je imala snage, ona bi u ovih 20 godina to i učinila. U ovom trenutku ono što zovemo međunarodnom zajednicom je talac politike Rusije kada je u pitanju Bosna i Hercegovina. Vjerujem da ćemo imati produbljivanje kaosa i idućih desetak do 15 godina najvjerojatnije teške borbe između onih snaga koje žele da uspostave Bosnu i Hercegovinu kao cjelovitu zemlju i onih snaga koje žele da uspostave novu federativnu Bosnu i Hercegovinu. Važno je naglasiti da takozvana bošnjačka politika i njen lider Bakir Izetbegović nemaju nikakvu viziju Bosne i Hercegovine i nemaju nikakvu ideologiju osim erdoganističke fantazme i oni nikad nisu rekli kakvu Bosnu i Hercegovinu žele u budućnosti. Kada bi ta politika bila dovoljno autentična da vidi mogućnost da u Ustavu izgradi multietničku Bosnu i Hercegovinu onda bi uživala svako poštovanje i podršku. Ovako sa svojom erdoganističkom fantazmom Izetbegović samo osnažuje sile secesije. Čak bi se moglo reći da on jednim okom i namiguje toj secesiji odnosno da namiguje Federativnoj Bosni i Hercegovini budući da je njegova politika u ideološkom smislu neobegovska. On bi time dobio svoj feud, svoj sitni mali begovat i SDA bi mogla vječito da vlada unutar toga begovata.