Rezultati nedavnog istraživanja pokazuju da je njemačka javnost jednako podijeljena na one koji su suosjećajni prema poziciji Rusije i na one koji se protive akcijama Moskve, ističe se u tekstu čiji je autor Markus Ziener, profesor novinarstva u Berlinu i suradnik Fonda sa sjedištem u Washingtonu.

Objašnjavajući razloge za ovakvo raspoloženje Nijemaca prema Rusiji, on podsjeća da je raspoređivanje raketa Pershing II početkom 1980-ih, kojima se NATO nastojao suprotstaviti sovjetskim projektilima S S-20, dovelo do raširenog strahovanja u Njemačkoj o eskalaciji Hladnog rata.

'Stotine tisuće ljudi prosvjedovale su tada tražeći da se NATO suzdrži od raspoređivanja raketa. Mnogi su u njemačkoj javnosti bili skloniji povjerovati uvjeravanjima Moskve nego NATO-a. Trideset godina kasnije, čini se da se povijest ponavlja', ustvrdio je Ziener.

Ističe kako njemačka javnost prirodno strepi od vojne eskalacije na svojem kućnom pragu, a osim toga, Nijemci nemaju naročito snažne emocije kad je riječ o težnjama Kijeva prema većoj autonomiji od Rusije.

'Ali to je samo jedan dio objašnjenja', napominje njemački profesor i dodaje da se drugi dio zasniva na tome da 'činjenice više nisu važne'.

Profesor ističe kako su mišljenja o ukrajinskom sukobu uglavnom formirana početkom 2014. i ostala nepromijenjena, i pored moskovske aneksije Krima i jasnih dokaza koji su se u međuvremenu pojavili o ruskoj podršci proruskim snagama na istoku Ukrajine.

'Među Nijemcima dominira mišljenje da je eskalacija mogla biti izbjegnuta da Europska unija nije pokušala prisiliti Ukrajinu na potpisivanje sporazuma o pridruživanju 2013. godine. EU je, drugim riječima, potpuno zanemarila ruske interese, čime je raspirila najveći vojni sukob u Europi od okončanja Hladnog rata', napominje Ziener.

Iako, upozorava, Rusija krši međunarodno pravo i Memorandum iz Budimpešte potpisan 1994. kojim se osigurava teritorijalni integritet Ukrajine, ali naglašava da takvi argumenti mnoge Nijemce ne zadovoljavaju.

Tom osjećaju, objašnjava autor, doprinosi i percepcija da njemački mediji pristrano izvještavaju o Rusiji, a usto, navodi, mnogi Nijemci žele da njihova vlada vodi politiku neovisnu od SAD-a.

'Rat u Iraku, špijunski skandal s Nacionalnom sigurnosnom agencijom (NSA) i borba oko Transatlantskog trgovinskog investicijskog partnerstva (TTIP) utječu na sliku o krizi s Rusijom', ocjenjuje.

Podrška kancelarki Angeli Merkel raste kada ona, po mišljenju Nijemaca, u odnosima s Rusijom slijedi njemački ili europski stav umjesto američkih savjeta, primjećuje Ziener.

Iako su mnogi istočni Nijemci patili pod sovjetskom dominacijom, autor napominje kako usprkos tome prema Rusiji i dalje gaje snažne emocije te simpatije na osobnoj razini, naročito u dijelovima istočne Njemačke i među starijim generacijama.

'A mnogi među onima koji se sjećaju Hladnog rata ili Drugog svjetskog rata ne mogu vjerovati da Europa može opet biti na rubu hladnog rata s Rusijom', stoji u analizi.

Kao posljedica toga, njemačka politika hoda po žici, smatra Ziener koji ukazuje na to da kancelarka Merkel i šef diplomacije Frank-Walter Steinmeier moraju uzeti u obzir više faktora uključujući velik udio neupućene javnosti, priličan udio realpolitike i - sirove emocije.

Do sada je, konstatira on, Merkel uglavnom uspijevala u balansiranju - i dalje surađuje s Rusijom i ozbiljno pokušava izbjeći potpunu izolaciju Moskve, suzdržava se nametanja suviše teških sankcija te i dalje svoju ulogu svodi na posredničku.

'Ali ta politika funkcionira sve dok postoji neka nada da bi mogla uroditi plodom. Čim ta mogućnost propadne, uloga Njemačke postaje neodrživa. Neće biti lako Njemačkoj prijeći iz uloge dobrog policajca u status onog lošeg', zaključuje u svojoj u analizi njemački profesor koji je svojedobno od 1994. do 1999. bio dopisnik uglednog njemačkog poslovnog dnevnika Handelsblatt iz Moskve, a između 2006. i 2012. izvještavao je iz američke prijestolnice Washingtona.