'Zbog čega nismo ranije krenuli u taj posao? Jedan od razloga je izdavanje građevinskih dozvola, koje morate imati kada natječaj raspisuju Unijini fondovi, a mi još imamo posebno područje parka kao dodatne uvjete zaštite okoliša. Stoga nam za građevinsku dozvolu treba i preko godinu dana', objašnjava za tportal Boris Luketić, načelnik Općine Plitvička jezera koja broji više od 4000 stanovnika. Dodatne probleme imali su, nabraja, oko imovinsko-pravnih stvari jer nisu bili vlasnicima nijedne ceste i šumskih putova. Tek sada, kada su se uknjižili, stvorili su preduvjete da apliciraju s projektima.

'Žao mi je što moje prethodne kolege nisu ranije uspjele odraditi neke pripreme, ali vjerujem da ćemo proći na ovim natječajima. Vrijeme je ključni faktor, a za svaki projekt ga je potrebno puno', smatra Luketić, a na čelo ove općine došao je 2011. godine.

Kaže kako sada imaju pet, šest projekata spremnih za kandidiranje i čekaju natječaje. U općini je 12 zaposlenih, a ovogodišnji proračun iznosi im 32 milijuna kuna. Nemaju poseban odjel koji bi se bavio projektima za EU pa to prepuštaju konzultantima.

'Ured državne revizije nam kaže da imamo previše zaposlenih i ne možemo nikoga dodatno zaposliti pa moramo uzeti vanjske konzultante. Ograničeni smo resursima', govori Luketić.

Da bi lokalne jedinice morale više ulagati u usavršavanje zaposlenih i učiti od uspješnijih, ali se i udruživati te zajednički nastupati, sugerira se u objavljenoj analizi IJF-a. Osim inercije i neaktivnosti lokalnih jedinica, koje su često praćene kadrovskim i financijskim problemima, dodaje se spora administracija te kašnjenje na nacionalnoj razini jer nema nekih ključnih strateških dokumenata. Županijama, gradovima i općinama u poslu, sugerira se u ovom izvješću, mogle bi pomoći Udruge gradova i općina te Zajednica županija. Za one manje, koje nisu kadrovski dorasle takvom poslu, niti su financijski snažne i često nedovoljno informirane, Vlada bi, ističu autori, morala osmisliti kako im više sustavno pomoći i prisiliti ih da se međusobno udružuju te budu aktivnije u privlačenju Unijinog novca.

Slavonska općina Sibinj, koja broji gotovo 7000 stanovnika u svojim naseljima, kaska za drugima, ali - ističu oni za tportal - zbog specifičnih razloga. Na naslovnice ih je dovela 'afera Sibinj' zbog malverzacije s vrijednim zemljištem koje im je 2008. darovala država za izgradnju zone malog gospodarstva. Ta se zemlja prodavala na namještenim natječajima i po proizvoljnoj cijeni, a čitav slučaj završio je i na Županijskom sudu u Osijeku. Na optuženičkoj klupi se između ostalih našao nekadašnji zapovjednik Kopnene vojske, general Mladen Kruljac.

'Bili smo pred bankrotom i blokirani tri godine, a općina nam je oštećena za 56 milijuna kuna zbog te zemlje. Zbog toga se nismo mogli bazirati na Unijine projekte jer su naši djelatnici deset mjeseci radili bez plaće, a isključili su nam grijanje. To se valjda nijednoj općini nije dogodilo. No sada se izdižemo iz pepela', govori sibinjski načelnik Josip Pavić, a na čelo općine došao je na prijevremenim lokalnim izborima nakon izbijanja afere.

Nakon tri i pol godine Sibinjani su vratili 8,5 milijuna kuna duga i sad idu s projektom vodovoda i kanalizacije prema EU. Smatraju da je najgore iza njih.

'Okrećemo se fondovima i bit ćemo svijetli primjer toga da se sve može', poručuje Pavić.

Iako je problema puno, zaključuje troje autora analize IJF-a u svojem radu, postoje primjeri lokalnih jedinica koje su uspjele privući visoke ukupne iznose čak i po stanovniku, a među općinama u Hrvatskoj prednjače baranjska Darda te slavonske Erdut, Magadenovac i Podravska Moslavina. U IJF-u, također, ukazuju na to da je neophodna promišljena teritorijalna i fiskalna reorganizacija države te se pitaju 'ima li ikakvog smisla postojanje lokalnih jedinica koje nemaju osnovnih kadrovskih i financijskih kapaciteta da prate natječaje, javljaju se na njih, ispunjavaju potrebne uvjete i iskoriste europska sredstva', zbog čega bi se Vlada i lokalne jedinice hitno morale trgnuti.